Osmi dan devetnice
Devetnica pred blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković
Blato na Korčuli, 7. srpnja 2025.
U samostanskom su dvorištu prije večernje svete mise radosna otajstva svete krunice predmolili hodočasnici iz Korčule. Euharistijsko je slavlje osmoga dana devetnice predslavio don Josip Mudri, župnik župe sv. Marka u Korčuli, u koncelebraciji s don Nikolom Vidovićem, župnikom u Kremsu, biskupije St. Pölten vlč. Ivanom Popićem, župnikom župe Presvetoga Trojstva u Daruvaru, vlč. Tomislavom Korovom, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Koškama i don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu. Liturgijsko je pjevanje predvodio Mješoviti zbor crkve sv. Antuna iz Korčule.
Don Josip Mudri je u uvodu u propovijed kazao da se zapitao tko je bl. Marija Propetoga i, potaknut misnim čitanjima dana, otkrivao je kako je ona živjela svoju vjeru. Blaženicu je počeo upoznavati dolaskom u ovu biskupiju i, nakon sudjelovanja u devetnici za njezin blagdan prije nekoliko godina, polako je ulazio u njezin život i predanje Bogu u njezinoj živoj ostavštini, u časnim sestrama koje djeluju više od stoljeća, a onda i u pisanoj ostavštini u raznim objavljenim djelima. Naišao je i na članak pod naslovom »Tko je ona«, a koji donosi što Blaćani u današnjem Blatu govore o blaženici i njezinoj obitelji Petković Kovač.
Još kao vrlo mlada djevojka Marija Petković se pitala kako može služiti Gospodinu. I činilo joj se da bi to bilo najbolje u nekom zatvorenom samostanu gdje bi u skrušenim molitvama oplakivala bijedu i jad svijeta. Isus je ipak, po tadašnjem dubrovačkom biskupu Josipu Marčeliću, upućuje da prepozna volju Božju za nju na drukčijem životnom putu. Sluša poticaj svoga biskupa da se ne zatvara u klauzurni, kontemplativni samostan u Splitu, i oplakuje bijedu svijeta, nego da ostane u svijetu i učini nešto dobro da se ta bijeda barem malo ublaži. Ostajući u svome rodnom Blatu osnovala je Družbu Kćeri Milosrđa i kako stoji u zbornoj molitvi misnog obrasca »ona je drugim djevicama usadila u srce božansku ljubav« tako da su se nadljudskim snagama skrbile za siromahe u Blatu, posebice djecu siročad, za koju se nije nitko brinuo. Dovoljno je spomenuti da su tada u pučkoj kuhinji hranile više od tri tisuće siromaha. Živeći tako, darujući se potrebnima i ljubeći ih, služila je Isusu koga je željela nasljedovati. Njega je prepoznala kao Milosrđe i u tomu je prepoznala ono što Bog čini čovječanstvu – daje mu svoga Sina kao izraz svoje ljubavi. U tomu je prepoznala svoje poslanje i poslanje svojih sestara – poslanje milosrđa putem ljubavi i darivanja potrebnima, posebice djeci u siromaštvu i bijedi, kako materijalnoj tako i duhovnoj. Providnost je u tom poslanju nije ostavila samo u njezinu Blatu, nego je doskora, koju godinu nakon osnutka Družbe šalje na drugi kraj tadašnje države, u Suboticu, potom u druga mjesta, a nedugo potom, eto njezinih sestara već u Južnoj Americi. Tko se Bogu preda, ulazi u prostranstva njegove ljubavi za sve ljude svijeta.
Svaki je krštenik pozvana i poslan da živi svoje krsno otajstvo po kojem je spašen. Stoga bi se svatko trebao zapitati kako mu je živjeti poslanje koje je krštenjem dobio i na što je pozvan u svome životu, sa sposobnostima koje su mu darovane, u okolnostima u kojima živi. Blaženica je shvatila da Crkva nisu samo biskupi, svećenici i redovnici, pa će oni propovijedati i spašavati gladne i boriti se za njih da ih nahrane. Duh je Božji vodi i nadahnjuje da prepozna kako i ona može uzeti tu »motiku« ljubavi, milosrđa, darivanja, žrtvovanja i poniznosti kojom može obrađivati zapušteni Božji vinograd svijeta koji je zapao u bijedu grijeha, mržnje, ratova, ubijanja i svih zala. Shvaćala je da, poput tolikih svetaca, može sebe ugraditi u Crkvu, vjerujući Bogu i slijedeći njegovu riječ.
I nama je danas važno gledati tolike svece kao uzore za svoj kršćanski život, da se poput njih trudimo ići putem žrtve i križa za ostvarenje kraljevstva nebeskoga. Tako će i iza nas ostajati zrnca ljubavi i milosrđa koja po Božjoj milosti donose plodove dobra. Misnik je kazao da je imao prigodu upoznati jednu od blaženičinih nećakinja koja mu je govorila o tomu kako ih je bl. Marija Propetoga okupljala dok su studirale u Rimu i poučavala ih u ljubavi, trudila se usmjeriti ih prema Gospodinu da izrastu u čestite žene i dobre vjernice. U mnogim poukama blaženica govori svojim sestrama da budu poslušne svojim redovničkim poglavaricama jer po njima slušaju volju Božju za svoj život. Upućuje ih na primjer Blažene Djevice Marije koja ja bila poslušna Duhu Svetom i tako surađivala s Bogom, ispunjavajući njegovu volju za spas čovječanstva.
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje u svetištu do ponoći, a sudjelovali su: sestre Kćeri Milosrđa, župni zbor iz Korčule, članice Trećega reda sv. Franje, skupina molitelja »Bl. Marija Propetoga« i Schönstattski pokret, bratimi Svih svetih i sv. Vincence, mladi i neokatekumeni.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga
Galerija slika
