Deveti dan devetnice

Devetnica pred blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković

Blato na Korčuli, 8. srpnja 2025.

Djeca dječjeg vrtića »Marija Petković« u Blatu i njihovi roditelji na uočnicu blaženičina blagdana predmolili su žalosna otajstva svete krunice, a potom sudjelovali u procesiji iz blaženičina svetišta do njezine rodne kuće uz župnu crkvu, gdje je uz spomen ploču položen vijenac. U procesiji su još sudjelovali bratimi obiju blatskih bratovština, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, župni zbor, svećenici i blaženičini štovatelji. Vijenac su nosili predškolci u narodnim nošnjama Marija Sardelić, Ante Šeparović i Vita Šeparović koji je položila Vita, uz pomoć župnika don Željka Kovačevića. Potom se hod nastavio blatskim ulicama do blaženičina svetišta, a u procesiji je pjevao župni zbor i svirala Hrvatska glazbena udruga »Sv. Vincenca«. Molitvu Večernje su otpjevali bratimi i župni zbor Svih svetih.

Euharistijsko je slavlje posljednjega dana devetnice predslavio mons. Petar Rajić, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, u koncelebraciji s don Nikolom Vidovićem, župnikom u Kremsu, biskupije St. Pölten, vlč. Ivanom Popićem, župnikom župe Presvetoga Trojstva u Daruvaru, vlč. Tomislavom Korovom, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Koškama i don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu, koji je bio današnji propovjednik. Liturgijsko je pjevanje predvodio župni zbor Svih svetih pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.

Don Željko Kovačević je u propovijedi kazao da se evanđeoski ulomak koji govori o tomu da je žetva velika, a radnika malo, obično povezuje sa svećenicima, redovnicima i redovnicama kao dijelom crkvene zajednice. Ali nju ne izgrađuju samo ti pripadnici, nego svi krštenici i zato doista trebamo moliti gospodara žrtve da pošalje radnika u žetvu svoju. Važno je da svaki član Crkve u susretu s Gospodinom razmišlja o tome kako će svoj život utrošiti za drugoga, a oni koji prepoznaju duhovni poziv, da se bore ostati u Božjoj prisutnosti jer bez nje i bez Božjega blagoslova čovjek ne može ostvariti taj poziv koji mu Bog daruje. Kongregacija za proglašenje svetih za skromnu Blajku Mariju Propetoga utvrdila je da je ona ljubila Boga i čovjeka velikodušnim i radosnim srcem i često se pouzdavala u Boga koji je milosrđe, ispunjavala je njegovu volju, postojano je radila na izgradnji Božjega kraljevstva te je posebno iskazivala ljubav prema onima koji su bili maleni, siromašni, bolesni, grešnici, stari i napušteni. Ovi izrazi su toliko bogati i potiču nas da se svatko od nas zapita: Kakva je moja ljubav, moja postojanost? Komu ja služim? Tko je meni taj maleni danas? Tko je za mene taj siromašni, bolesni, grešni? Jesam li spreman učiniti kao ona, da se darujem i pođem tamo kamo me Gospodin zove?

Kao prava učenica sv. Franje asiškog bl. Marija Propetoga je nepodijeljenim srcem ljubila svoga Propetoga Gospodina. U križu koji se nalazi u župnoj crkvi, a kojega je blaženica od djetinjstva promatrala, vlč. Kovačević vidi Božju dobrotu prema nama, slabim ljudima i čuje njegovu ljubav u riječi koju Isus izgovara na križu: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.« Isusove ruke na križu nisu raširene samo da bi ga se razapelo, nego da bi zagrlile svakog čovjeka.

Blaženica je cijelim srcem ljubila Propetog Isusa jer je doživljavala da je u njemu slivena sva Božja ljubav za čovječanstvo. Da bi svoj duhovni poziv mogla ostvariti, učinila je svoje siromaštvo i poniznost najvećom životnom vrijednošću. Biti siromašan i ponizan u Isusovu smislu, znači biti njemu na raspolaganju, slušati otkucaje njegova srca i raditi ono što on od nas traži, pa i onda kad ne razumijemo Božju logiku, kad se umiješaju bolest, patnja i razne nevolje.

Blažena Marija Propetoga je shvatila da se čovjekovu udaljenost od Boga može pobijediti samo ljubavlju tako da raskajan čovjek doživi Boga milosrđa, a za to su potrebni veliko srce i junačka vjera. Nju je nebo obdarilo tim velikim srcem i tom junačkom vjerom te je vrlo rano uočila patnje svojih Blaćana, društvene nepravde, glad, neimaštinu, siromaštvo i bolest i nije mogla ostati na to ravnodušna. Kad joj je Bog darovao sestre u Družbi Kćeri Milosrđa, uvijek ih je poticala da budu predane volji Božjoj. U jednoj je pouci zapisala: »Kćeri moje, budite poslušne, ponizne i skromne poput Blažene Djevice Marije te svetim ponašanjem vršite djela milosrđa svakim svojim činom da bi se za vas moglo reći da se Božje milosrđe u vama utjelovilo. Slijedite Propetoga preobražavajući naše zavode u prave misijske centre, ognjišta Kristove ljubavi i života, škole kršćanskoga života u kojima će se najstrože poštivati i izvršavati odredbe svete Crkve. To govorim vama, nedostojnim službenicama Blažene Djevice Marije, a vaša vas duhovna majka sve ljubi i blagoslivlja njezinim prečistim srcem.«

Nakon ovih riječi bl. Marije Propetoga, zapitajmo se: Jesmo li svjesni tih njezinih riječi koje ona danas govori i nama i po kojima i mi možemo iz dana u dan stavljati sebe u prečisto srce Blažene Djevice Marije? Na blagdan Srca Isusova obnovljena je naša posveta njemu i ta bi istina trebala biti ukorijenjena u našem srcu iz kojega će onda izvirati milosti koje su nam potrebne.

Don Željko Kovačević je svoje razmišljanje završio blaženičinim riječima kojima potiče svoje sestre, ali i sve nas: »Svoga predragocjenoga Gospodina Isusa Krista neprestance ljubite, za njega se žrtvujte i svoj život potrošite u djelima milosrđa i sve usmjerite prema njemu. U Blaženoj Djevici Mariji pronalazite uzor za svoje kršćansko življenje.« Župnik nas je pozvao da u svom srcu obnovimo želju da živimo u Srcu Isusovu i Marijinu i da Isus, koji je blaga i ponizna srca, učini naša srca po srcu svome.

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom te osobnim čašćenjem blaženičinih relikvija.

s. M. Jasminka Gašparović,

promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga