Iskorak u misije

Bogatstvo srca i duha, Marija je stavljala u službu onima na rubu društva, ponajprije siromašnoj djeci i siročadi, jer je doživljava da su upravo oni njezina prva briga. U njima je gledala nadu društva i Crkve. U njima se utjelovljovala njezina uvijek veća ljubav prema Raspetome. Ta ljubav i to milosrđe prema bijednima, odvelo ju je daleko od rodnoga Blata.

Hrvatski franjevac, misionar, o. Leonard Rusković, zamolio je Mariju da pošalje dvadesetak svojih sestara u misije u Južnoj Americi.

Marija, puna pouzdanja u Boga, odvažuje se na taj smioni korak, rad u misijama. Prvih sedam sestara, nošene jakim duhom Družbe i jasnom karizmom poslanja, nakon dvomjesečne priprave zapućuju se u novo podneblje Latinske Amerike i 31. ožujka 1936. godine stižu u Argentinu i preuzimaju rad u Buenos Airesu, u privatnom sanatoriju koji je zbrinjavao samo bogataše.

Sestre su dobro znale da to nije njihova karizma. Marija zatvara tu prvu filijalu i šalje sestre u predgrađa, onima što grcaju u zapuštenosti i bijedi. U nepunih pet godina trideset sestara napušta domovinu i posvećuje se radu s djecom u vrtićima i školama, te radu s bolesnom djecom, slijepom i mentalno oštećenom.

Danas na tom plodnom polju rada u Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu djeluje oko 250 sestara Družbe Kćeri Milosrđa, od kojih je većina domorodačkoga podrijetla, što je više od polovice ukupnoga broja sestara u Družbi Kćeri Milosrđa danas.

Takvom uspjehu u misijama znatno je pridonijela i Marija koja je od 1940. do 1952. godine bila misionarka, po dubokoj želji srca, ali ne i po planiranim okolnostima. Ona je bila kanila samo kao vrhovna poglavarica obaviti službeni pohod sestrama, kako to propisuju redovnička pravila, ali su ratne okolnosti spriječile njezin povratak u Europu.

Punih je 12 godina ostala na tlu Južne Amerike, gdje je ostavila sto četrdeset mlađih sestara, dvadeset novakinja, trideset kandidatica i dvadeset utemeljenih kuća Družbe.

"Majka je ostala među siromašnima i potrebnima, kojima je malo tko imao želje ići. Sa svetačkom hrabrošću povlačila je nove brazde u koje je trebalo posijati evanđeosku poruku spasenja. Otvarala je nove jezgre Kćeri Milosrđa i razvila dinamičnu misijsku aktivnost, vjerna svojem mladenačkom uvjerenju da nema ljubavi prema Bogu bez aktivne ljubavi prema dušama", zabilježile su njezine sestre.

Svrhu rada u misijama za Mariju je u evangelizaciji koja ne može započeti dok se ne zadovolje čovjekove egzistencijalne potrebe, stoga, uz vjerski nauk ona organizira pouku o higijeni, urednosti, ekonomiji, domaćinskim poslovima, šivanju, krojenju, pletenju, bolničarstvu i strojopis.

Pored stručne i praktične pouke, Marija je neumorno koristila svaku prigodu kako bi i svoje sestre i domaće poučila u vjeri.

Preuzela je i duhovno služenje u vojnim bolnicama Campo de Mayo u Argentini i Asuncionu u Paragvaju. U Paragvaju se posebno zauzimala za vjersku pouku, prosvjetu i naobrazbu Indijanaca. Osobito je pomno pazila da se sve obavljala u skladu s mjesnim, državnim i Crkvenim propisima.

  Bl. Marija Propetog Isusa Petković