Svečano je proslavljen blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković u njenom rodnom Blatu

Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković

Blato na Korčuli, 9. srpnja 2025.

U Blatu na otoku Korčuli svečano je proslavljen blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković. U prijepodnevnim satima slavljena su dva euharistijska slavlja u njezinu svetištu. Prvo je u 8 sati predslavio vlč. Nikola Vidović, župnik u Kremsu, biskupije St. Pölten, u koncelebraciji s vlč. Tomislavom Korovom, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Koškama i don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu, a vlč. Ivan Popić, župnik župe Presvetoga Trojstva u Daruvaru je ispovijedao. Drugo je misno slavlje u 10.30 predslavio don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Ćilipima, u koncelebraciji s fra Šimunom Romićem, ofm iz Orebića, a pjevao je župni zbor mladih »Stope« pod vodstvom s. M. Danijele Škoro. U ovom slavlju već tradicionalno je sudjelovalo nekoliko djelatnika dubrovačkoga Caritasa koji su blaženicu uzeli za svoju zaštitnicu.

U poslijepodnevnim su satima na Plokati izvedeni »Blatski tanac« i »Kumpanjija«. Središnje euharistijsko slavlje blagdana započelo je procesijom iz svetišta kroz mjesto s relikvijarom bl. Marije Propetoga koji je nosio predvoditelj slavlja mons. Petar Rajić, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, a sudjelovali su svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli, župni zbor Svih svetih, dječji župni zbor »Stope«, trećoredice, djeca iz dječjeg vrtića »Marija Petković«, Hrvatska glazbena udruga »Sv. Vincenca«, Narodna glazba, sestre dominikanke iz Korčule i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Euharistijsko pjevanje predvodili su župni zbor Svih svetih i dječji župni zbor »Stope« pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.

Donosimo propovijed mons. Rajića:

»Draga braćo i sestre, danas naše drage sestre Kćeri Milosrđa slave bl. Mariju Propetog Isusa, utemeljiteljicu njihove redovničke družbe. I mi se radujemo s njima i s cijelom Crkvom u Hrvata koja časti ovu vjernu službenicu Gospodnju. Veoma mi je drago što mogu biti s vama ovdje u Blatu i predvoditi ovu svetu misu na spomendan drage nam blaženice. Srdačno pozdravljam vrhovnu predstojnicu s. Fides Babić i zahvaljujem na pozivu; pozdravljam i sve sestre Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje, ovdje prisutne, kao i one na službama diljem svijeta.

Razmišljajući nad njezinim životom, odmah možemo ustvrditi kako nas blaženici i sveci stalno privlače. Njihov životni primjer vjere i potpune odanosti Bogu je ono što i sami tražimo i želimo postići. Zato se redovito i molimo Bogu po zagovoru njegovih ugodnika, da Gospodin i nama umnoži vjeru, učvrsti naše ufanje i usavrši nas u ljubavi, da bismo i mi imali dioništvo u njegovoj svetosti.

U opisu djetinjstva Marije Petković posebno se ističe da je odrasla u dobroj katoličkoj obitelji. Njezini su roditelji Antun i Marija imali velik utjecaj u njezinu odgoju i kršćanskoj formaciji. Marija je već u svojim mladim danima upijala vjeru svoji roditelja i njihov osjećaj za djelotvornu ljubav prema siromasima. To je ono što sv. Pavao spominje u prvom čitanju: „Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu!“ Apostol nas potiče da ova svojstva kršćanskog identiteta nosimo kao vlastitu odjeću, kao nešto vidljivo i prepoznatljivo na nama. Svaka bi kršćanska duša koja vjeruje u Boga i želi ga slijediti, trebala biti prepoznatljiva po ovim karakteristikama, jer one opisuju samoga Gospodina Isusa, koji ostaje zauvijek blaga i ponizna srca, milosrdan i milostiv prema grješnicima, dobrostiv i strpljiv s nama dok se borimo protiv grijeha i zla u svijetu.

Utjecaj i primjer koji su roditelji imali na svoju kćerkicu Mariju mnogo je značio za njezin rast u vjeri na putu prema redovničkom životu. Uloga kršćanskih roditelja i danas je od najvećeg značenja za pravi odgoj novih generacija. Dobro je sjetiti se kako je papa Franjo, 3. veljače ove godine, malo više od dva mjeseca prije nego što će preminuti, otvorio Svjetski summit o pravima djece, koji se održavao toga dana u Vatikanu. Na tom susretu blagopokojni Papa je rekao: „Djeca nas promatraju! (…) Moramo shvatiti da i mala djeca promatraju, razumiju i pamte. Oni govore i svojom pojavom i svojom tišinom. Poslušajmo ih! (…) Molim da vaš doprinos pomogne izgraditi bolji svijet za djecu, a samim tim i za sve!”, zaključio je Sveti Otac.

Činjenica je da, ako su roditelji dobri i uzorni, onda će njihova djeca to naučiti od njih i slijediti njihov dobar primjer. S druge strane, ako roditelji daju loš primjer ili krivo naučavaju svoju djecu ili popuštaju im u svemu, onda ta djeca vrlo lako mogu krenuti putem zla. Sveti Pavao kaže: „A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“ Ljubav mora biti naše mjerilo, jer je Bog sama ljubav. On nas potiče da crpimo snagu ljubavi iz njegova Presvetog Srca, koje je bogato za sve koji ga zazivaju. Ova ljubav ne smije biti posesivna ili sebična, nego mora poštivati jedincatost svakog djeteta odnosno čovjeka i uvijek biti usmjerena prema njihovu najvećem dobru, što se ne ograničuje samo na tjelesno i materijalno, nego prvenstveno na duhovni rast i spasenje duše.

Ovo ključno pitanje uvodi nas u današnje evanđelje u kojem bogati mladić ulazi u razgovor s Gospodinom Isusom. Razmislimo na trenutak, da imamo prigodu susresti Isusa oči u oči, kao što je imao ovaj mladić u evanđelju, i da nam je moguće upitati ga samo jedno pitanje, što bismo ga upitali? Možda bismo iskoristili trenutak da tražimo nešto za sebe, na primjer dobro zdravlje, dug život, sreću i materijalnu sigurnost. Ili bismo tražili nešto što bi koristilo drugome, ili možda ono što je ovaj čovjek upitao: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus daje odgovor koji je mladić već mogao znati: „Zapovijedi znadeš…“, i onda nabraja sve zapovijedi koje se tiču našega odnosa prema bližnjemu. Ovdje je Isus isticao vječnu istinu, ako doista ljubimo svoga bližnjega te činimo drugima ono što želimo da i drugi nama čine, to nam već jamči ulazak u vječni život.

Ali ovaj se mladić želio opravdati te je nastavio: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.“ Bio je željan dublje spoznaje, tražio je nešto više. Imao je u sebi žeđ za vječnošću koju nije mogao sam utažiti. Nešto mu je u srcu nedostajalo. „Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: 'Jedno ti nedostaje. Idi prodaj što imaš i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom!'“ Isusa je dotaknula znatiželja koju je uočio kod toga mladića i rado je nastavio razgovor, davši mu još izazovniji i zahtjevniji odgovor koji on nikako nije očekivao. Opazio je u mladićevu srcu iskrenu želju za vječnim životom, ali nedostajalo mu je samo jedno. To jedno pokazalo se kao najveća prepreka. Navezanost na imetak i nedostatak spremnosti da ga se odrekne, da bi zadobio najveće blago života – prijateljstvo s Isusom, koji se rodio i živio u siromaštvu da bi svi mi prepoznali i imali u njemu svoje jedino bogatstvo.

Isus nije tražio od ovoga čovjeka da živi u siromaštvu, nego da svoj život i svoje blago iskoristi za dobra djela prema potrebnima, i da tako čineći, postavi čovjeka iznad materijalnoga bogatstva. I nama je danas važno s vjerom pristupiti Isusu, koji odgovora na sva naša pitanja svojom božanskom riječju i svojim primjerom požrtvovne i darežljive ljubavi, koja nam donosi radost već u ovome životu i obećanje vječnoga blaga na nebu.

Slično je pitanje i bl. Marija Propetoga postavila Gospodinu Isusu još kao mlada djevojka koja je djelotvorno radila i pomagala u svojoj rodnoj župi ovdje u Blatu na Korčuli. Osjetila je potrebu da učini nešto, potaknuta primjerom koji joj je dao sam Isus, a i njezini roditelji koji su bili angažirani vjernici. Nije promatrala niti komentirala sa strane, nije se izvlačila i razmišljala da će to netko drugi učiniti, nego je oduševljeno i rado odgovorila i prihvatila se posla. Mogla je mirno ostati kod kuće i živjeti od obiteljskoga blaga, ali joj je bilo više stalo do duše, do vječnoga života, te se bez oklijevanja odrekla svega materijalnoga koje je mogla uživati, da bi slijedila Isusa na putu prema svetosti i vječnom životu.

Potaknuta Duhom Božjim, odlučila je posvetiti sav svoj život Bogu i osnovala je novu redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa, koja je osnovana ovdje u Hrvatskoj, a poslije se širila po Južnoj Americi i drugim državama Europe. Svojoj družbi, koju je vjerno i hrabro vodila četiri desetljeća, dala je smjer „širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi“. Svi bismo trebali težiti k što dubljem poznavanju Božje ljubavi, a to možemo postići ako smo otvoreni i spremni na duhovna i tjelesna djela milosrđa. Podsjetimo se na to da nas Crkva uči da su tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničena pohoditi, roba otkupiti, mrtva pokopati. A duhovna djela milosrđa su: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika opomenuti, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

Blažena je Marija Propetoga cijeli život prakticirala spomenuta djela milosrđa i tako je ostavila svojim sestrama, a i svima nama, primjer koji valja slijediti, na vlastitom životnom putu. Marija Propetoga preminula je na glasu svetosti u vječnom gradu Rimu na današnji dan prije 59 godina. U nepune 74 godine svoga života, živjela je u bliskom prijateljstvu s Gospodinom Isusom i bila Bogu posve odana sve do trenutka kada je predala svoju dušu Bogu i preselila se u vječnost.

Blažena Marija Propetoga bila je žena duboke molitve i povjerenja u Božju providnost. Njezina duhovnost bila je usmjerena prema propetom Isusu, čije je trpljenje i milosrđe nastojala živjeti i prenijeti drugima. Njezina je poruka svima nama da ljubav prema Bogu i bližnjemu treba biti naša snaga i put prema svetosti.

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. godine, potvrdivši njezinu svetost i značenje za Crkvu i društvo. Blažena Marija Propetog Isusa Petković ostaje nam trajan uzor kako se životom vjere i ljubavi može mijenjati svijet oko nas. Neka nas njezin primjer potakne da i mi, u svojim životima, budemo milosrdni, predani i hrabri u služenju drugima, osobito onima u potrebi. Neka nas zagovor bl. Marije Propetoga prati na našem putu vjere i ljubavi, posebno u ovoj svetoj jubilejskoj godini nade. I dao Gospodin da se po njezinu zagovoru dogode nova čudesa za njezino proglašenje svetom, na slavu Božju i radost cijele Crkve. Amen.«

Po završetku euharistijskoga slavlja mons. Petar Rajić, svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli i časne sestre vratili su se u procesiji u svetište, gdje je molitvom i blagoslovom zaključena proslava blaženičina blagdana u Blatu.

s. M. Jasminka Gašparović,

promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga

Galerija slika