„Sinko, otpuštaju ti se grijesi“: Treći dan devetnice bl. Mariji Propetoga
U svečanom ozračju samostanskoga klaustra, u četvrtak 2. srpnja, održan je slavlje trećega dana devetnice u čast blažene Marije Propetoga. Program je započeo u 19.30 sati pobožnošću koju su predvodili hodočasnici iz Žrnova, donoseći sa sobom svjedočanstvo vjere, zajedništva i odanosti blaženoj Mariji Propetoga Isusa.
Snaga molitve krunice
Središnje mjesto pobožnosti zauzela je molitva krunice otajstava svjetla s razmišljanjima nadahnutima duhovnom baštinom blažene Marije od Propetoga Isusa, nakon čega su uslijedile litanije u njezinu čast. Sabrani vjernici molili su s posebnom pobožnošću, uranjajući u dubinu duhovnih misli koje i danas snažno progovaraju srcima vjernika.
„O Sakramente ljubavi, o Sakramente dobrote! Ti učvrsti vez ljubavi koji združuje siromašno srce moje sa srcem Isusovim. Tko će me od tebe rastaviti, o Bože moj i sve moje? Koga da tražim osim tebe, Bože moj? Samo u tebi nalazim mir i pokoj svoj! Tebi, Isuse, živim, tebi umirem! Tvoja sam uvijeke.“ Ove duboko nadahnute riječi blažene Marije Propetoga Isusa, izgovorene tijekom molitve krunice, na osobit su način približile okupljenima bogatstvo njezine euharistijske duhovnosti. U njima se zrcale bezuvjetna ljubav prema Kristu, potpuno predanje Božjoj volji te nepokolebljivo pouzdanje koje u Gospodinu pronalazi svoj mir, snagu i smisao života. Dok su se zrna krunice polagano nizala kroz ruke molitelja, riječi blaženice ispunjale su klaustar ozračjem duboke sabranosti i pobožnosti, odjekujući kao snažno svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ujedno su bile i poticaj svim nazočnima da još otvorenijega srca pristupe Kristu, trajno prisutnom među svojim narodom, te u njemu pronađu izvor istinskoga mira, radosti i spasenja.
Krist – liječnik duše i tijela
Nakon molitvenog dijela programa, slavlje trećega dana devetnice nastavljeno je svečanim euharistijskim slavljem. U ozračju duboke pobožnosti i zajedništva misno je slavlje predvodio don Jerko Ban, župnik u Žrnovu, dok je liturgijsko pjevanje predvodio Zbor mladih Župe sv. Martina iz Žrnova.
Ulazna pjesma „Važan si Ti“, čiji su stihovi: „Dolazim ponovno bliže Tebi, jer važan si Ti, važan si Ti, Isuse“ snažno odjeknuli među okupljenima, izražavajući čežnju vjerničkog srca za susretom s Kristom i pripremajući zajednicu za otajstvo euharistije.
Na početku misnoga slavlja župnik Župe Svih svetih u Blatu pozdravio je okupljene vjernike, hodočasnike i goste, izrazivši radost zbog zajedničkog sudjelovanja u devetnici. Predslavitelj don Jerko Ban potom je pozvao vjernike na sabranost i obraćenje srca, osvrćući se na evanđeoski događaj ozdravljenja uzetoga. Istaknuo je kako Isus prije tjelesnoga ozdravljenja čovjeku daruje oproštenje grijeha, čime otkriva da je duhovno ozdravljenje temelj svake ljudske obnove. Pozvao je okupljene da s vjerom pristupe Gospodinu koji i danas želi liječiti, opraštati i obnavljati ljudska srca.
Od nosiljke nemoći do hoda u slobodi
U naviještenom evanđelju po Mateju (Mt 9,1-8) vjernici su slušali izvještaj o ozdravljenju uzetoga kojega su njegovi bližnji donijeli pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru, Isus najprije izgovara riječi: „Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!“, a potom potvrđuje svoju božansku vlast ozdravljajući ga i vraćajući mu sposobnost hoda.
Polazeći od evanđeoskoga teksta, don Jerko Ban u propovijedi je najprije postavio pitanje: „Koji je to Isusov grad o kojem govori evanđelist?“ Podsjetio je kako nije riječ ni o Betlehemu ni o Nazaretu, nego o Kafarnaumu, mjestu u kojem se odvija ovaj snažni susret Isusa i čovjeka potrebna spasenja.
Tumačeći evanđeoski događaj, propovjednik je posebno istaknuo činjenicu da Isus prije ozdravljenja tijela ozdravlja dušu. Uzetome se obraća nježnim riječima: „Sinko, otpuštaju ti se grijesi.“ Upravo u toj riječi „sinko“, naglasio je propovjednik, očituje se Božja ljubav koja čovjeka prihvaća i ljubi prije nego što se on sam uspije promijeniti ili popraviti. Bog ne čeka čovjekovu savršenost da bi mu iskazao svoju blizinu, nego mu prvi dolazi ususret svojom milosrdnom ljubavlju.
Drugi naglasak propovijedi bio je usmjeren na sliku lađe. Lađa služi kako bi čovjeka sigurno donijela na drugu stranu obale. Kada je ispunila svoju svrhu, nema smisla ostati vezan uz nju niti je nositi sa sobom. Tako je i s grijehom: nakon što je čovjek primio Božje oproštenje, nije pozvan trajno nositi teret prošlosti. Ako nije spreman oprostiti samome sebi i prihvatiti dar oproštenja, nastavlja nositi ono što je Bog već uklonio.
U tom svjetlu posebno odjekuju Isusove riječi upućene ozdravljenom uzetome: „Ustani, uzmi svoju lađu i pođi kući!“ Te riječi nisu samo poziv na tjelesni pokret, nego i na novi život. Susret s Kristom ne završava na trenutku ozdravljenja, nego čovjeka osposobljava da se vrati svojoj svakodnevici obnovljen, slobodan i spreman živjeti dostojanstvo Božjega djeteta. Lađa više nije znak njegove nemoći, nego podsjetnik na Božje milosrđe i snagu koja ga je podigla. Isus mu ne ostavlja lađu kao teret, nego kao uspomenu na susret s Božjom milošću, kako nikada ne bi zaboravio što je Gospodin učinio u njegovu životu te kako bi ohrabren tim iskustvom nastavio živjeti novim životom.
Obraćenje srca: Izazov pismoznanaca i vjernika
Treći naglasak bio je usmjeren na sukob između Isusa i pismoznanaca. Dok narod promatra Isusovo djelovanje s divljenjem, pismoznanci ga osuđuju u svojim srcima. Isus, prozirući njihove misli, postavlja pitanje: „Zašto snujete zlo u srcima?“ Time upozorava da je potrebno obraćenje ne samo vanjskih djela nego i ljudskoga srca, jer upravo ondje nastaju osude, sumnje i udaljavanje od Boga.
Povezujući evanđelje sa životom blažene Marije Propetoga Isusa, don Jerko Ban istaknuo je kako je blaženica tijekom cijeloga života činila ono što su činili rođaci i prijatelji uzetoga – nosila je druge. Nosila je terete siromašnih, napuštenih, starijih i bolesnih, a njezino poslanje nastavlja se i danas kroz djelovanje sestara koje se nesebično posvećuju odgoju i skrbi za djecu. Poput onih koji su uzetoga donijeli pred Isusa, blaženica je svojim životom mnoge dovodila Kristu, izvoru ozdravljenja i spasenja.
Zaključujući propovijed, predslavitelj je pozvao okupljene da se s pouzdanjem utječu zagovoru blažene Marije Propetoga Isusa te da vjeruju u Božje milosrđe koje može preobraziti svaku ljudsku slabost. Naglasio je kako nema takvoga grijeha, tereta ili životne nevolje koju Bog, kada mu je s vjerom predamo, ne može iscijeliti i preobraziti svojom ljubavlju.
Blažena Marija Propetoga: Putokaz prema Kristu
Treći dan devetnice tako je još jednom potvrdio kako duhovna ostavština blažene Marije Propetoga Isusa nastavlja nadahnjivati nove naraštaje vjernika, vodeći ih prema dubljem razumijevanju otajstva Kristove ljubavi i trajne prisutnosti među svojim narodom. Kroz molitvu, razmatranje njezinih spisa i slavlje euharistije, okupljeni su bili potaknuti dublje uroniti u otajstvo Kristove ljubavi, prepoznajući njegovu trajnu prisutnost u životu Crkve i svakoga vjernika.
Zahvalno slavlje i trajna prisutnost Gospodina
Na završetku slavlja vjernici su, poput mnoštva iz naviještenoga evanđelja koje je slavilo Boga zbog njegovih silnih djela, zahvalna srca uzdizali svoje molitve za dar vjere, zajedništva i nade. Nadahnuti primjerom blažene Marije Propetoga Isusa, obnovili su svoje pouzdanje u Božje milosrđe te se, nakon riječi zahvale i poziva župnika, u procesiji uz pjesmu i molitvu uputili prema svetištu.
U svetištu je slavlje zaključeno završnim blagoslovom, nakon čega su vjernici pristupili čašćenju moći blažene Marije Propetoga Isusa. U ozračju molitve i zahvalnosti završen je treći dan devetnice, ostavljajući u srcima okupljenih snažnu svijest da duhovna baština Blaženice i danas vodi mnoge prema susretu s Kristom, izvorom svakoga mira, utjehe i spasenja.






























