Šesti dan devetnice bl. Mariji Propetog Isusa Petković

Šestoga su dana devetnice, 5. srpnja 2024., žalosna otajstva krunice predmolili članovi župnoga zbora »Petrovo uho« iz Ubli na otoku Lastovu, a potom u euharistijskom slavlju predvodili i liturgijsko pjevanje. Župnik njihove župe sv. Kuzme i Damjana don Tonči Prižmić predvodio je euharistijsko slavlje u samostanskom dvorištu, u zajedništvu s don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu.

Svoju je propovijed posvetio svecima dana i bl. Mariji Propetoga: »Draga braćo i sestre, sveta majka Crkva danas se spominje dvojice velikih svetaca, sv. Ćirila i sv. Metoda. O njihovoj veličini govori i podatak da ih je 1980. godine tadašnji papa, sv. Ivan Pavao II., proglasio suzaštitnicima Europe. Vjerujem da je time želio potvrditi da smo i mi, koji se ubrajamo u slavenske narode, dio Europe, ne samo po pripadnosti kontinentu nego i po vjeri i kulturi.

Ako idemo tražiti neke zapise o ovim svecima pronaći ćemo da su obojica rođena u Solunu. Živjeli su i djelovali u 9. stoljeću. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli.

Po nalogu bizantskog cara oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna, jezik koji su od djetinjstva dobro znali, preveli su najnužnije crkvene knjige. Tako su stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Braća uskoro kreću na put i stižu knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije – mnogobrojni učenici i narodne simpatije – izazivaju reakciju njemačkoga klera. Počinje borba njemačkoga svećenstva protiv slavenskih misionara. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. trojezična teorija, prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu obavljati vjerski obredi: hebrejski, grčki i latinski. Papa Hadrijan u slavenskim misionarima vidi dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena, te ih prima svečano. No, u Rimu se Ćiril razbolio i uskoro umro kao redovnik. Papa Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda je poslao knezu Kocelju.

Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u Moravsku, njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao dvije i pol godine. Metod je poslije, na Papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija bila zabranjena. Budući da je Metod ipak nastavio svoje djelovanje i slavensko se bogoslužje sve više širilo po Moravskoj, podignuta je protiv njega optužnica u Rimu i Metod je pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII, nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj i ostajući kod odluka svojega prethodnika Hadrijana, potvrdio je slavenska bogoslužje. Isto je učinio i carigradski patrijarh Focije, koji se je u to doba bio pomirio s Papom. Metod potom u Moravskoj prevodi na slavenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike. Neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su se uspjeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju, Rašku i primorsku Hrvatsku gdje su nastavili svoj rad. Svojim prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga Ćiril i Metod su udarili temelje slavenskoj pismenosti.

To je životni put ove dvojice današnjih svetaca, upisanih u svetačku povijest, među imena mnogih svetih među kojima su i imena poput: sv. Tekle iz 1. stoljeća, sv. Eulalija iz Barcelone iz 4. stoljeća, sv. Lidvine iz 15. stoljeća, sv. Turibija iz 16. stoljeća, blaženog Giacoma Cusmano iz 19. stoljeća itd. No među svim tim imenima našoj domovini na ponos stoji i ime bl. Marije Propetog Isusa Petković. Ono što povezuje sve ove nabrojene svece, od Ćirila i Metoda, pa do naše blaženice jest vjera u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj crkvi. I kada se zastane i pogleda Rimski martirologij, odnosno popis svetaca u Katoličkoj crkvi, pronaći ćemo više od sedam tisuća imena. I možda ćemo pomisliti da je to neki velik broj. No, uz malo truda na internetu se nađe procjena ukupnoga broja ljudi koji je do sada živio na zemlji, a on iznosi 117 milijardi. Gledajući taj ukupan broj, može se zaključiti da svetaca i nema puno. Međutim, Crkva slavi i svetkovinu Svih svetih, koji su zaštitnici i župe u Blatu. Tom se svetkovinom sjećamo svih onih koji su živjeli svetačkim životom, poput bl. Marije Propetoga, ali ih Crkva nije službeno kanonizirala. I opet, njih i našu blaženicu, kao i sve spomenute svece i svetice, povezuje vjera u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj crkvi. Blažena Marija Propetoga to će lijepo sažeti: 'Tko sebe zataji i ljubi Isusa, ne može biti žalostan.' U toj ljubavi prema Isusu i ona je ustanovila Družbu Kćeri Milosrđa, kao što je Isus u današnjem Evanđelju odredio sedamdeset i dvojicu i dao im poslanje da po dvojica idu pred njim. Blažena Marija Propetoga znala je da kamo god pošalje sestre, da ih ne šalje ona nego sam Isus. Zato je i zapisala: 'I on je sve pripravio, jer ja nisam rekla nijednoj djevojci, nijednoj duši da me slijedi. Zato je ova družba Isusova – on ju je utemeljio i on je sve učinio.'

Na drugom mjestu naša blaženica bilježiti: 'Čuvajte duh ove družbe: duh ljubavi, poniznosti, žrtve, samozataje i pouzdanja u Boga.' I time je ustvari ispunila još jedan Isusov naputak iz današnjega evanđelja koji kaže: 'Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.' Tako je Marija Propetoga predala svojim sestrama pouzdanje u Boga kojim će najbolje očuvati svoju družbu. Živjela je evanđelje, koje je vidljivo iz svega njezina života. Nije ga samo čitala, nego ga je prevodila u svoj život.

Kaže priča da su četiri svećenika raspravljala o vrijednosti pojedinih prijevoda Biblije. Jedan je od njih cijenio prijevod Zagrebačke Biblije zbog ljepote njezina hrvatskoga jezika. Drugi je pak hvalio prijevod Novoga zavjeta u Jeruzalemskoj Bibliji kao bliži grčkomu izvorniku, dok je treći navodio neki drugi prijevod. A četvrti je svećenik šutio, pa su ga upitali koji se njemu prijevod sviđa. 'Meni se najviše sviđa prijevod moje majke! – odgovorio je nakon nekoliko trenutaka razmišljanja. Trojica svećenika su iznenađeno pogledala kolegu. 'Tvoje majke? Nismo znali da je tvoja majka prevela Bibliju!' 'Da, prevela ju je! U život! Svakoga dana svoga života. Bio je to najuvjerljiviji i najvjerodostojniji prijevod koji sam ikada vidio.'

Sv. Jeronim je preveo Sveto pismo na latinski, poznato pod imenom Vulgata, ali ga je preveo ne samo na tadašnji narodni jezik, nego ga je preveo i u svoj život. Sveti Ćiril i Metod preveli su Sveto pismo na slavenski jezik i u svoje živote, živjeli su ga i u svojim nevoljama. Naša blaženica nije Sveto pismo prevela na neki jezik, nego ga je – poput majke onoga svećenika iz priče – prevela u svoj život, a time i u život svojih sestara u Družbi Kćeri Milosrđa. To je ona vjera u Isusa Krista, i vjernost Katoličkoj crkvi, koja odlikuje svakog sveca i sveticu, blaženika i blaženicu. I da samo to zapamtimo o bl. Mariji Propetoga, dovoljno nam je. Prevedimo i mi u svoj život Sveto pismo. Zaživimo ono što svakoga dana i svake nedjelje čitamo na svetim misama. Jer u tom Pismu, Bogom nadahnutom Pismu, sadržano je sve otajstvo naše vjere. Tamo ćemo naći lijek svakoj našoj tjeskobi. Tamo ćemo naći svaku radost za svoje živote. Ali nam treba još nešto, a to je djetinja vjera u Boga, kakvu je bl. Marija Propetoga gajila čitava života. To nam svjedoče i oni teški trenuci u njezinu životu, i životu njezine družbe, kada im je nedostajalo materijalnih sredstava, a blaženica se nije odveć brinula, jer je znala da će se Bog za to pobrinuti.

I zato za kraj nemam što drugo reći, nego pročitati riječi same bl. Marije Propetoga koja kaže: 'Da nam dadne vječnu slavu, on od nas ne traži drugo doli poniznost djeteta i pouzdano predanje u volju Očevu. Zato, mile i mili moji, kao dijete pred Bogom pustimo se u njegove ruke da nas on nosi i vodi kuda hoće.'«

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem.

Biseri Očeva milosrđa u samostanskoj su dvorani izveli igrokaz »Franjinim stopama« koji su s njima pripremale vjeroučiteljice s. Anamarija i Đurđica.

s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga