Proslava spomendana bl. Marije Propetoga u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku
Proslava spomendana bl. Marije Propetoga u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku
Svečano večernje euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike predvodio je katedralni župnik don Marin Lučić, u zajedništvu s generalnim vikarom dubrovačke biskupije don Hrvojem Katušićem, kancelarom dubrovačke biskupije don Davidom Marjanovićem, ravnateljem biskupijske klasične gimnazije i upraviteljem sjemeništa don Josipom Lebom, katedralnim ispovjednikom don Ivanom Penavom, župnikom župe sv. Petra iz Ivanić-Grada don Brankom Koretićem i trajnim đakonom don Tomislavom Sikavicom. Uz domaće vjernika sudjelovala su i hodočasnici iz Ivanić-Grada koji su bili na povratku iz blaženičina svetište u Blatu.
U svojoj propovijedi misnik je istaknuo bliskost i povezanost vjernika dubrovačke biskupije s bl. Marijom Propetoga, koja je rođena i odrasla u ovoj biskupiji i u njoj, na Božji poticaj i uz podršku mjesnog biskupa, podigla Družbu Kćeri Milosrđa koja već evo jedno stoljeće živi karizmu milosrđa. Potaknuo je vjernike da svatko stane pred Gospodina i promisliti na što gapozive, na što ga potiče. Iako je blaženica osjećala čežnju za povlačenjem u zatvoreni samostan, Gospodin odgovara na potrebe tadašnjega doba, a po njezinu osobnom odnosu s njim prepoznaje ih i sama blaženica. Bog nadahnjuje i biskupa Marčelića da u toj skromnoj djevojci prepoznata Božje vodstvo i, oboje poslušni Duhu Božjem, slijede poticaj služenja malenima i upuštaju se u osnivanje Družbe Kćeri Milosrđa, za što je oboma trebala hrabrosti i oslonjenosti na Gospodina.
Odrastajući se od malih nogu u molitvi u svojoj obitelji, vršila je zapovijedi, ali jedno je nedostajalo, ići za Gospodinom, sve predati, svega se odreći. Često je razmatrala nad Evanđeljem po Marku, istom onom koje smo čuli danas i prije 17 godina na beatifikaciji ovdje u Dubrovniku, 6. lipnja 2003. godine. I upravo taj pogled nebeskog Oca ono je u čemu je blaženica prebivala. Uživala je u toj njegovoj ljubavi i promicala pobožnost prema nebeskom Ocu.
Gospodin i danas želi poticati nova duhovna zvanja. Mnoge mladiće i djevojke je i danas Gospodin pogledao i zavolio i njegov pogled je ostao na njima. Samo se treba odazvati, napraviti korak. U dubljem odnosu s Bogom, sasvim je prirodno postaviti sebi pitanje: »Poziva li Gospodini mene?« Počinješ razmišljati što to Gospodin od tebe traži, što je to što ti nedostaje. Taj neki sveti nemir osjećala je i bl. Marija Propetoga. I kad Gospodin poziva, točno osjećamo da je to njegovo djelo, poput blaženičinaimena kojim ju je htio prozvati.Nije ona izabrala svoje redovničko ime, ali je u srcu osjećala da je to njezino ime po kojem je poziva. Baš tako i svakoga od nas Gospodin pozna po imenu. Poziva nas da budemo njegov znak u ovom svijetu. Iako mislimo da je to nemoguće, nama možda i jest nemoguće, ali današnje evanđelje nam kaže da je Bogu sve moguće. Zakoračimo smjelo na put odaziva Bogu i prepustimo se njegovu vodstvu, odazovimo se pozivu koji nam kaže da nam upravo to jedno nedostaje, a to je da idemo za Gospodinom u svome svagdanu. Neka nam u tom bude poticaj i bl. Marija Propetoga i neka nas zagovara na tom putu.
Galerija slika
