Priprava Poslanika Milosrđa za Advent
Vrijeme Došašća budi u nama drugačije, nježnije, ljepše i posebnije osjećaje, dok ga najčešće doživljavamo kao radosno iščekivanje Isusova rođenja. Idemo ususret Božiću, palimo svjetlo da nađemo put i hodamo s nadom i pouzdanjem u Božje obećanje sigurnog dolaska. No, jesmo li ikada promatrali Došašće kao pripravu za smrt i susret sa svojim Stvoriteljem? Većina nas najčešće nije, a upravo ovo pitanje bilo je samo jedno od onih nad kojima su razmatrali i o kojima su promišljali članovi trešnjevačkih i šestinskih Poslanika Milosrđa, okupljeni u Čakovcu na duhovnoj obnovi u subotu, 30. studenoga 2024., pripremajući svoja srca za Kristov duhovni dolazak.
Toplo, srdačno i s posebnom pažnjom, vedrinom i ljubavlju dočekani u čakovačkom samostanu, Poslanici su imali prigodu upoznati se i družiti s domaćinima, sestrama Družbe Kćeri Milosrđa koje, unatoč teretu godina starije životne dobi, osvajaju osmijehom, mudrošću, ljubaznošću i duhovitošću, te se brižno staraju kako o samostanu, tako i o Dječjem vrtiću Marija Petković. Iz svakog kutka ove ugodne kuće i vrtića, kojeg su Poslanice posjetile, iz svakog toplog pogleda tamošnjih sestara, osjeća se dobri duh Majke utemeljiteljice koja je svojim krepostima u služenju Crkvi i čovjeku izvor nadahnuća - kako živjeti s voljom Božjom i radosno kročiti životnim stazama.
Po uzoru na ovu veliku ženu, zajednička obnova Poslanika, u organizaciji s. M. Jasne Crnković i duhovnim vodstvom i potporom trešnjevačkog župnika vlč. Damira Ocvirka, imala je za cilj pripremiti nas na vrijeme koje je pred nama - vrijeme Došašća, ali i na vrijeme svakodnevnog življenja Evanđelja i svjedočenja Božje ljubavi i milosrđa.
Rad u grupama obuhvaćao je promišljanja o svemu što nas ometa u doživljaju Došašća, kao pripreme za smrt, odnosno pripreme za susret sa svojim Stvorcem, uz zajedničko traženje rješenja u nadvladavanju i onesposobljavanju postojećih ometača.
Svrha je Došašća pročistiti duše pokajanjem i mrtvljenjem od grijeha, to je vrijeme pokore i priprave na uspomenu prvog Isusova dolaska, ali i naviještanje njegova dolaska na koncu svijeta, na Općem sudu. Stoga i jeste crkveno ruho ljubičaste boje, kao simbol pokore. Današnje svjetovno izvanjsko blještavilo, trgovina i komercijala, buka i materijalizam, sve više sveto Došašće pretvaraju u svjetovni advent bez unutarnjeg smisla, čega nismo pošteđeni, i velika su smetnja kod priprave i spremnosti za traženjem Boga, a posebno kod odgoja naše djece koju se privlači različitim negativnim sadržajima, naoko zabavnima i bezazlenima. Zatvoreno srce u buci, rastresenosti, galami i nemiru, Boga neće naći. On stanuje u tišini srca koje je spremno prihvatiti Božju blizinu. Razgovor i molitva za obiteljskim stolom, mise zornice, humanitaran rad, djela milosrđa i, koliko je god moguće, izbjegavanje mjesta uličnih "advenata" i lažnog sjaja blještavila, složili smo se, neki su od načina otklona ovih blokatora, na putu traženja istinskog Svjetla ovoga svijeta.
Sve tri radne skupine, svjesni da kao kršćani imamo poslanje brinuti za druge duhovno i materijalno, uz nesebično pokazivanje kršćanske ljubavi koju Bog ima za čovjeka, iznosili su prijedloge - što može svatko osobno, ali i kao zajednica Poslanika, učiniti na tom području.
Predstavnici grupa, po završetku rada, podnijeli su izvješće o istom, uz razgovor i prijedloge svih sudionika - kao ohrabrujući poticaj jedni drugima u nastojanju rasta u duhovnosti i radu u župnoj zajednici. Uz nastavak redovitih molitvenih susreta zajednice, Poslanici će i nadalje, u suradnji sa župnicima, aktivno sudjelovati u životu svojih župa, raditi na duhovnoj izgradnji zajednice, promicati pobožnost bl. Mariji Propetog, konkretno pomagati potrebitima, nasljedovati karizmu naše Blaženice, poticati pasivne članove na aktivno djelovanje, u skladu sa svojim mogućnostima, te primjerom svjedočiti milosrdnu ljubav Nebeskog Oca koja privlači nove članove Marijinih Poslanika.
Zajednički ručak i razgovor sa sestrama Kćeri Milosrđa, bio je prigoda boljeg upoznavanja i zbližavanja sudionika obnove, ali i stvaranja odluke kako ćemo u budućnosti raditi na posjetama Družbi Kćeri Milosrđa diljem naše Domovine, te u daru zajedništva i kroz zajednička djelovanja činiti nove pothvate u skladu s Božjom voljom.
Poslanici su imali prigodu pristupiti i ispovijedi, osloboditi se tereta savjesti, te u milosti oproštenja grijeha čistim srcem uroniti u vrijeme Došašća.
Kroz klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, umjesto malog djetešca, promatrali smo Isusa Otkupitelja na križu, obraćali se Isusu Otkupitelju u jaslicama, izricali svoje osjećaje, potrebe i zahvale. Ovaj susret s Gospodinom uveo nas je u dubinu naše duše, u intimni razgovor s najboljim Prijateljem koji ulijeva sigurnost u naše živote.
Kao kruna i srce zajedništva, uslijedila je Sveta Misa koju je predvodio trešnjevački župnik Damir Ocvirk. Ovim najvažnijim i najuzvišenijim oblikom molitve, u istinskom susretu Boga i čovjeka u Pričesti, još jednom se otkrila sva ljepota naše vjere i vrijednost pripadnosti Katoličkoj Crkvi.
Zahvalni na svim milostima i plodovima duhovne obnove, zahvalni sestrama Kćeri Milosrđa na beskrajno toplom gostoprimstvu, odlazimo u posjet crkvi sv. Nikole biskupa gdje nas župnik župe, fra Filip Đurđević, upoznaje s poviješću ove čakovečke ljepotice, građene u etapama. Bogata baroknim inventarom, predivna stara crkva privlači i vitrajima, kao pokazateljima neiscrpnog umjetničkog stvaralaštva. Na glavnom oltaru dominiraju skulpture crkvenih otaca, dok je na oltarnoj slici sv. Nikole, što je njezina posebnost, prikazan Čakovec kakav je bio 1750. godine. U crkvi se čuvaju moći sv. Vinka s ampulom njegovi krvi, ovdje je bl. Alojzije Stepinac održao Euharistijski kongres davne 1938. godine, a čakovečki je samostan duhovno središte Međimurja.
Uz kraću šetnju ovim lijepim i dinamičnim gradom na sjeveru Hrvatske, slušamo dijelove i njegove bogate povijesti, ali i značajnog gospodarskog i društvenog razvitka, koje nam je pripremila domaća kćer, trešenjvačka poslanica Silvia Sinković.
I kako drugačije završiti dan, nego u zagrljaju Majke Nebeske. Odlazimo u obližnju Malu Suboticu, u posjet prvom hrvatskom schonstattskom svetištu Majke Božje Triput Divne, čija je slika s djetetom Isusom postavljena u središte crkvenog oltara, dok su u oltar položene moći sv. Leopolda Bogdana Mandića. Osnivač Schonstattskog pokreta, koji naglašava snažnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i potiče članove na čvrstu vjeru i čistoću srca, jeste otac Joseph Kentenich, odgojitelj članova Marijanske kongregacije u Schonstattu. Članovi su dobili Gospinu sliku na dar i dali joj ime. Htjeli su znati koji je zaziv iz Lauretanskih litanija Majci Božjoj najdraži, a bl. o. Jakov Rem dobio je odgovor u jednoj viziji i jasno shvatio da je to zaziv: "Majko Divna". Potaknuo je kantora da taj zaziv ponovi tri puta i tako je nastao naziv - "Majka Triput Divna".
Majka Božja pokazuje se i nama kao Triput Divna u posebno tri milosti: milost duševnog udomljenja, milost duhovne preobrazbe i milost apostolskog poslanja. Članovi pokreta podigli su dvjestotinjak kapelica širom svijeta koje su preslika Prasvetišta, odnosno prvog svetišta nastalog u Schonstattu i imaju identično unutarnje i vanjsko uređenje.
U kapelici našeg, prvog hrvatskog svetišta (drugo je podignuto u Ivanovcima pokraj Valpova) molimo Gospinu krunicu u nakanu za sve naše potrebe, za naše pokojne i Domovinu, za sve naše obitelji, za naše župe i duhovna zvanja. Blažena Djevica Marija, kao uzor obiteljske zajednice od Boga ustanovljene, sigurna je i moćna zagovornica pred Gospodinom, dok nam ulijeva mir i sigurnost u ovim nemirnim vremenima.
Završnim blagoslovom, po rukama vlč. Damira, okrijepljeni toplim čajem domaćina svetišta i zaštićeni plaštem Majke Ljubezne, ispunjenog srca polazimo u Zagreb s molitvom na usnama: Majko Divna, moli za nas!
Nataša Vujić
Poslanica Milosrđa
Župa sv. Mirka, Šestine - Zagreb