Pohod župi u Daruvaru
Ponekad se mi ljudi naviknemo na osobe koje redovito viđamo, na riječi koje redovito slušamo, na svakodnevne sitnice koje se ponavljaju a čine tako veliki dio našega života. Događa nam se tako da se naviknemo na naše svećenike, na slušanje Božje riječi pa i uopće na samo slavlje svete euharistije. Nekako osjećamo da nam je potrebno nešto drukčije da nas pokrene, probudi.
U jednoj takvoj želji pozvao je nas, novakinje zajedno sa učiteljicom s. M. Jelenom Krilić, vlč. Dragan Hrgić, kapelan župe Presvetog Trojstva u Daruvaru. Sudjelovale smo na tri svete mise. Umjesto svećenikove propovijedi, s. M. Jelena je prikazala u nekoliko važnih slika život bl. Marije Propetoga kako bi župljani mogli prepoznati u njenom životu i svoje životne situacije, i onda, u suradnji sa Božjom milošću, djelovati u svijetu šireći toplinu, radost i nadu jer smo svi ljubljena djeca Božja, kako mi ovdje u Hrvatskoj tako i oni u Južnoj Americi i Africi – jer, ljubav se ne zaustavlja na jednom mjestu nego ide dalje, želi više. U župi Daruvar također su slavili i misijsku nedjelju pa su u naše novakinje iz Afrike, s. M. Angelle i s. M. Charlotte, rekle ponešto o životu u Kongu, posvjedočile svoju vjeru i poziv Božji koji ih je doveo na drugi kraj svijeta – u Hrvatsku. Tu radost pripadanja samo Bogu ipak najbolje dočarava pjesma, tako se nismo ustručavale ni zapjevat na jeziku Ki kongo uz pratnju afričkog tradicionalnog instrumenta koji se zove tam tam, a mi bi rekli da je to mali bubanj. Župljani su nam se pridružili oduševljeno sa svojim pljeskanjem. Bile smo radosne jer smo ih mogli obogatiti jednim novim načinom na koji ljudi sa drugog svijeta slave istoga, našega Boga. Popodne smo imale susret s dvije skupine krizmanika, sa svakom skupinom po sat vremena. Pomolile smo se i kratko predstavile želeći uspostaviti s njima jedan dijalog i opušteni ugođaj, što nije bilo lako jer se susrećemo prvi put i to na jako kratko vrijeme. Tom nastojanju nam je pomogla pjesma i kratki igrokaz o redovničkom pozivu i predanju u Božje ruke. Željele smo im prenijeti sliku Boga koji voli čovjeka, koji ga poziva, a isto tako im reći da se ne boje predati se u Njegove ruke. Iako nam se ponekad narav opire, iako nam se čini da je Božji poziv protiv svake logike, s. M. Jelena je mladima rekla da ono što je sigurno jest to da je Bog vjeran, brižan otac, te je uzela za primjer život naše Majke utemeljiteljice koja je imala veliko povjerenje u Božju brigu i ljubav prema nama – jednim riječima: imala je pouzdanje u Božju providnost.
Nama je u ovoj župi i na susretu sa mladima bilo jako lijepo, a isto se nadamo da smo ljude barem malo potakle na razmišljanje i negdje dodirnule njihova srca.
s.M. Zrinka Vuković
Galerija slika
