Okružnica Došašće
Okružnica za Došašće
Drage moje sestre, novakinje, postulantice i kandidatica!
Vrijeme iščekivanja podržalo nas u nadi dolaska i susreta s Riječju Božjom. Ustrajnost i izdržljivost je odlika velikih i hrabrih osoba. Danas, kada svuda oko sebe vidimo velike i brze promjene, pitamo se kamo nas to vodi? Tražimo li u svemu tome smisao ili se nepromišljeno povodimo za drugima? Što nam to nudi i u nama budi? Odraz svih tih promjena je sveopća kriza koja se očituje u manjku ustrajnosti i slabljenju duhovnog života.
Drage moje sestre, htjela bi u iščekivanju dolaska Riječi Božje ovog Došašća sve nas pozvati na razmišljanje i vježbu vrednovanja riječi. Svjedoci smo koliko se riječi izgovori u običnom govoru, vijestima, sastancima; službenim i neslužbenim, u knjigama, pismima, porukama. Jesmo li imale priliku zapitati se, pa koja je to vrijednost riječi kada nam se naš Gospodin u njoj predstavio i »nastanio među nama«? »Sve postade po Riječi i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo«(Iv 1, 3-4). Da li su naše riječi odišu životom i svjetlom za nas i naše bližnje? Unosimo li njima radost, povjerenje, dobar savjet, mir, istinu, nadu, vjeru, ljubav? Ako uočimo da ima nešto od toga, zahvalimo svijetlu Riječi Božje koja u nama rasvjetljuje, sadi, grije, ravna i ispravlja što je krivudavo i hrapavo. No, primijetimo li i drugu stranu, u vremenu pripreme za Kristov dolazak čujemo poziv sv. Pavla Efežanima, probudi se, ti što spavaš, i učinimo nešto za svoju dušu, zajednicu, provinciju, družbu i narod. Ne dajmo mjesta zlome. Vježbajmo milinu riječi u dijalogu sa sestrom. Tražimo snagu kontrole: načina, tona, mjesta, vremena, množine i kvalitete riječi. Sjetimo se i onoga što molimo na početku svakog dana: Otvori Gospodine usne moje i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Zlatno pravilo govora je: ispeci pa reci! Za nešto dobro ispeći potrebno je vrijeme i visoka temperatura. A da se do toga dođe neophodno je nešto žrtvovati; drva, struju, plin, vrijeme čekanja, kako bi osjetili ugodan okus. Blažena naša Majka utemeljiteljica u brizi da se govor ne obezvrijedi, veli: »Moramo paziti što i kako govorimo. Valja prije promisliti je li korisno i istinito. Blago onome koji zna suzdržati jezik ne samo od neistine nego i nepotrebna i isprazna govora. Govorimo kao svete redovnice, onako kako je Isus govorio: blago, ljubazno i ponizno. Nisu grijeh samo neistinite riječi nego i one koje odišu ohološću i nepokornošću« (Prema ocu st. 110). Životne teškoće nas ne smiju povesti putem kolebanja u istinitost Riječi koja je postala tijelom za nas grešne. Bog nije zadovoljan našom vjernošću u dobru od nekih par sati ili nekoliko dana, već sve do smrti. Stoga, vjera u posvećenom životu nije list na stablu kojeg svaki povjetarac može okrenuti, otkinuti, već je njegov korijen iz kojeg svakodnevno crpimo hranu i snagu.
Drage moje sestre, Marija koja je pod svojim srcem nosila utjelovljenu Riječ, nije mnogo govorila. Njezine riječi su u Svetom Pismu zapisane samo kod davanja hvale Svesilnom i u zagovoru bližnjeg u potrebi u Kani Galilejskoj. Ovdje nam Blažena Djevica Marija ostavlja svetu poruku: »Što god vam rekne, učinite!« Oslobodimo se od kojekakvih savjetnika i poslušajmo savjet Majke da činimo što Isus kroz Evanđelje govori nama danas. I samo tako Isus dolazi i ostaje s nama i među nama. Neka nam je s Isusom i Marijom, sretan hod u Došašću, vaša
s.M. Nelija Pavlović
provincijalna predstojnica