Drugi dan devetnice: hodočastili župljani župe sv. Josipa iz Vela Luke

Devetnica pred blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković

Blato na Korčuli, 1. srpnja 2025.

Drugoga dana devetnice blaženici su hodočastili župljani župe sv. Josipa iz Vela Luke. Dio njih je došao pješice, zajedno sa svojim župnikom don Hrvojem Katušićem koji je predslavio misno slavlje u samostanskom dvorištu uz svetište bl. Marije Propetoga, a s njim su suslavili vlč. Ivan Matijević, svećenik vrhbosanske nadbiskupije koji je na studiju biblijske teologije u Rimu, vlč. Nikola Vidović, župnik u Kremsu, biskupije St. Pölten i don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu. Pobožnost svete krunice žalosnih otajstava uz blaženičine duhovne misli predmolila su djeca. Liturgijsko je pjevanje predvodio župni zbor »Don Ivo Oreb« pod vodstvom Tončija Oreba.

Don Hrvoje Katušić je, potaknut evanđeoskim ulomkom, propovijed započeo prisjećanjem na svoj studij i strah koji je doživljavao zbog nekih predmeta ili profesora koji su slovili kao zahtjevni, toliko da se činilo nemogućim savladati to gradivo. Ali se tada ohrabrivao pogledom na one studente završne godine, koji su to očito sve prošli, pa kad su mogli oni, nekako će i mlađi studenti to svladati. Tako je i bilo, jer su uglavnom svi ispiti prošli bez velikih poteškoća. Iz toga je zaključio da je slavljenje svetaca i blaženika kao pogled u tu završnu godinu studija. Gledamo u svece i blaženika i vidimo ih već u vremenu slave, a ne u »vremenu studija« kako se muče i bore. Častimo ih i slavimo jer nam pokazuju tu završnu godinu studija.

I dalje je nastavio: »Evanđelje nas želi podsjetiti da u životu svetaca, bl. Marije Propetoga pa tako i svih drugih, nije nedostajalo oluja, niti su oni prošli ovim svijetom kao da su s nekog drugog planeta. Probleme koje mi imamo, muke koje mi danas mučimo, oluje s kojima se mi susrećemo – oni su prošli prije nas. Gledamo ih kao ohrabrenje. Sveci i blaženici kao da pozivaju svakoga od nas i govore: Ne brini se zbog ove oluje, imaj povjerenja u Gospodina i hrabro naprijed. Na kraju života uistinu dolazi proslava.

Gdje god bili, u kojoj god službi bili, oluja nam ne nedostaje. Učenici su bili s Isusom, ali ipak dođe velika oluja. Nekad nam se u molitvi uvuče neko uvjerenje da nema oluje ako smo dobri vjernici i trudimo se, molimo i vjerujemo u Boga. Vidimo da je Isus bio s učenicima u lađi, a ipak se digla velika oluja. Velika oluja dolazi iako je Gospodinu uz nas, u našem životu. Danas hodočastimo u svetište bl. Marije Propetoga, na misi smo i držimo se sakramenata i mislimo: „Bože, neka nas mimoiđe ova oluja!“ I onda čujemo evanđelje u kojem se govori da je apostole – uz Isusa u lađi – snašla toliko velika oluja da su se prestrašili za svoj život i probudili su Isusa povikom: „Gospodine, pogibosmo!“

Pokušajmo se usredotočiti na oluju u svom životu: što nas muči, što je nemirno u našem srcu, gdje su naše nesigurnosti u našim obiteljima, u odnosima s rodbinom, na poslu, s djecom? Imamo li nekih planova koji nam ne idu onako kako smo ih zamislili? Jesu li nam uzburkanost i strahovi zahvatili srce? Događa li nam se da se zapitamo: ima li smisla ovaj i ovakav život, ima li smisla sve ovo što činimo, kamo to vodi, donosi li sve ovo što smo do sad činili ikakve plodove? Ulazimo li ponekad u to stanje malodušnosti, malovjernosti?

Evanđelje nas podsjeća da kad dođu te oluje da čujemo svetopisamsku riječ o Bogu koji je prisutan u našem životu i onda kad nam se čini da šuti. Isus koji spava na lađi nije otišao od učenika. Kad su se apostoli prepali, on im kaže da se ne bojte, jer je on tu i neće im se ništa dogoditi. Neka nam ova sveta misa i riječi Svetoga pisma koje smo danas slušali budu ohrabrenje u životu da znamo– kad prepoznamo oluje – da nas Bog nije napustio. Bog je uz tebe, a oluje su dio života, često i plodonosne, jer kad preživimo oluju, dolaze plodovi koje bez oluje možda nikada ne bismo prepoznali.

U životu bl. Marije Propetoga bilo je more oluja. Mogli bismo nabrojiti toliko događaja koji su bili olujni u njezinu životu. S 19 godina je ostala bez oca koji joj je bio blizak, jako važan oslonac. To je velika oluja za nju u tako ranim godinama kad je otac možda najpotrebniji, a vidimo da ona i u toj oluji ne odustaje od povjerenja u Boga. Oluja donosi plodove, možda upravo taj da zbog ranoga gubitka zemaljskog oca raste njezina posebna pobožnost prema nebeskom Ocu, prema vječnom Bogu Ocu. Nije česta pojava u duhovnosti svetaca da razviju osobitu pobožnost prema Bogu Ocu.

I osnivanje redovničke zajednice vrlo je olujno razdoblje u njezinu životu. Iz njezinih spisa jasno je da kad u Crkvi započne nešto novo, ne nailazi se na pljesak i odobrenje, nego upravo suprotno – odvraćanje od djela, odbijanje i protivljenje. Tako je bilo i Mariji Petković. Njezini najbliži su bili protiv i rovarili su protiv nje, a trebali su je kao prvi podržati i pohvaliti je da lijepo radi. I u toj oluji ona ne odustaje, nego i dalje ima povjerenja u Gospodina i donosi ogroman plod ustrajnosti. Osniva novu redovničku družbu koja i danas djeluje, na čak tri kontinenta.

Oluja je bila i njezin odlazak iz domovine kao i ratna zbivanja u Europi, što je prisiljava da ostane u Južnoj Americi. Dolazi ogroman plod, jer se u tako velikoj oluji Družba Kćeri Milosrđa raširila i, uz europsko plućno krilo, dobila i drugo, južnoameričko. Gospodin je ni u toj oluji nije napustio.

Sveci i blaženici pokazuju da su prošli oluje i da vjernički život završava u slavi kod Gospodina. Stoga, ne sumnjaj da ti je Gospodin blizu, ne sumnjaj da te je Gospodin napustio kad ti se događa nešto teško. Bog je prisutan i kad ti se čini da šuti. Važno je da u lađu svoga života primiš Gospodina. Dolazak na svetu misu, sakramenti i molitva naši su načini primanje Boga u lađu našega života. Tako znamo kad dođe nevolja da je Bog tu, iako ga možda ne čujemo i ne vidim. On je prisutan. Napuštenost i oluja koju prolazimo, ako ustrajemo s Gospodinom, donose plodove koje možemo vidjeti tek kad prođe oluja. Predajmo svoje srce i svoje povjerenje Bogu, vjerujući poput Marije Propetoga, znajući da Bog nikada od nas ne odustaje, da nas nikad ne napušta. S tim povjerenjem nasljedujmo našu blaženicu, jer kad smo uz Gospodina sigurno se nećemo izgubiti.«

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem.

Polaznici Osnovne glazbene škole »Blato« u samostanskom su dvorištu održali koncert s izvedbama na klarinetu, flauti, klaviru i trubi, uz sudjelovanje dječačke klape »Broš« i djevojačke klape »Rećina«, pod vodstvom profesora Dalije Gavranić, Emila Martinovića i Antonia Gavranića. Program prožet duhovnim mislima vodila su djeca.

s. M. Jasminka Gašparović,

promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga

Galerija slika