Devetnica b. Mariji Propetoga u Blatu
Blato, 30. lipnja 2022.
U Blatu na otoku Korčuli, rodnom mjestu blažene Marije Propetoga, započela je devetnica, kao duhovna priprava za proslavu njezina blagdana, 9. srpnja. Nakon dvije godine, u kojima su zbog pandemije misna slavlja i ostali programi održavana na Plokati, trgu ispred župne crkve Svih svetih, priprava se ponovno odvija u njezinu svetištu.
Na Prižbi, poluotoku gdje je blaženica, po biskupovu nalogu, u tišini i molitvi napisala prva pravila Družbe Kćeri Milosrđa, održana je uz samostansku kapelicu u 16 sati radionica za djecu od 6 do 12 godina. Uz vodstvo Tončice Govorko i s. M. Julijane Beretić djeca su oslikavala platnene vrećice s likom blažene Marije Propetoga.
Večernji je program započeo u samostanskom dvorištu uz svetište pobožnošću svete krunice u 19.30, a otajstva svjetla, uz blaženičine duhovne misli, predmolili su ovogodišnji prvopričesnici.
Euharistijsko je slavlje predvodio don Ivo Markić, ovogodišnji mladomisnik dubrovačke biskupije koji je svoj praktikum proveo u župi Svih svetih u Blatu. U koncelebraciji su bili vlč. Robert Jugović, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Županji, vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik u Centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu, a don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu je nakon pozdrava predvoditelju slavlja bio na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja. Euharistijsko slavlje pjesmom su pratile članice župnog zbora mladih »Stope« sa s. M. Julijanom Beretić.
Propovjednik je istaknuo da nam Evanđelje dana prikazuje Gospodinovo milosrđe: »U susretu s bolešću tijela i duše svojih sugrađana, Gospodin ne očekuje da će ikoga izliječiti. Već ga je iznenadio njihov dolazak k njemu, a još više i njihova vjera. Paraplegičara, muškarca čiji su udovi bili uzeti i koji nije mogao sam doći do Gospodina, donose njegovi najbliži. Donose ga oni koji su se svakodnevno brinuli o njemu, kojima je on bio važan, iako po ljudskim kriterijima od njega nisu imali nikakve koristi. Donose ga oni koji su mu pružali ljubav, ali kojima je i on pružao svoju. Bez njih on ne bi nikada ozdravio niti bi imao šansu susresti Gospodina, ali ni oni ne bi mogli rasti u vjeri bez njega. To je vjera koja oduševljava Gospodina i zbog koje on djeluje.«
Don Ivo je naglasio da je potaknuta takvom vjerom djelovala i blažena Marija Propetoga: »Živa vjera u uskrsnog Krista gurala ju je da ide u susret siromašnima, bolesnima, siročadi, odbačenima i ostavljenima, dovodeći ih njemu da ih on izliječi. Ona se predala Gospodinu i tako postala sredstvo u Božjim rukama. Ugledajući se u njezin primjer svetoga života i mi smo pozvani, svatko na svoj sveti način, slijediti Gospodina i biti njegov posrednik među ljudima u ovome svijetu. Gospodin nas poziva da među nama tražimo odbačene, nevoljene, zaboravljene, usamljene, siromašne, gladne i žedne. Prepustimo mu se da on našoj braći i sestrama u potrebi preko nas pruži ljubav, mir, sigurnost, materijalnu pomoć. Dopustimo Gospodinu da djeluje po nama.«
Zatim je istaknuo kako Isus hrabri bolesnika i ne dopušta mu da se prepusti očaju i samosažaljenju: »Potiče ga da hrabro uzdigne glavu da bi ga mogao pogledati u oči svojim milosnim pogledam i dati mu prigodu za novi početak. Zato mu je potrebna mladićeva hrabrost, volja za življenjem života i otvoreno srce koje će Gospodinu dopustiti da bude izliječeno. Takvim pogledom je bila obasuta blažena Marija Propetoga koju je ohrabrivao da ide u daleke krajeve i tako svojim potrebitima osigura osnovno za život. Ne samo da je nastojala osigurati materijalne potrepštine, nego je i po uzoru na Gospodinov milosni i ohrabrujući pogled uzdizala i ohrabrivala prema životu tolike osobe koje su bile prepuštene samima sebi i očaju jer ih nitko nije htio ni pogledati, a kamoli se brinuti o njima.
Potaknuo je nazočne da opaze one prezrene od drugih koje rijetko tko posjećuje, a možda su i zaboravili kakav je to blag pogled pažnje. Istaknuo je da Gospodin nekim ljudima daruje posebnu vlast te pozvao da prihvate tu mogućnost, da ustanu iz svojih grijeha i ispovjede se kako bi mogli hodati uspravno kao voljena djeca istoga Oca. »Danas Gospodin svakome od nas govori: 'Želim ti oprostiti grijehe.'« Spomenuo je kako mi smatramo da je primjer i način života svetaca nama nedostižan i tako se opravdavamo kako bismo ostali na istoj razini na kojoj se nalazimo i kako se ne bismo morali maknuti iz naše zone ugodnosti. Naglasio je da su sveci »ljudi kao i mi jer su i oni imali krivudav život. Također su imali svoje borbe, svoje sumnje, svoja pitanja. Sveci su se pitali imaju li pravo biti sretni. Također su bili ljudi koji su imali svoje nesavršenosti. Nisu imali život poput ravne linije, nisu imali uvijek ispravne odgovore na sve što im se dogodilo u životu.«
Na kraju je zaključio: »Gospodin nas želi u ovome svijetu kako bi mogao djelovati preko nas na naše bližnje. Želi da mu donosimo one koji nisu u stanju sami doći do njega, ali i da dopuštamo drugima da nam pomognu rasti u vjeri. Želi preko nas ohrabriti i obradovati one koji su prepušteni tuzi, očaju i samoći, a kako bi Gospodin po nama mogao djelovati potrebna su mu naša čista, slobodna i otvorena srca koja su spremna biti ranjena i probodena za bližnjega.«
Euharistijsko je slavlje zaključeno procesijom u blaženičino svetište, s njezinim moćima i molitvom za njezin zagovor te mladomisničkim blagoslovom, nakon čega je uslijedila mogućnost za osobnu molitvu.
s. M. Jasminka Gašparović
promicateljica kauze
Galerija slika
