Veličina dana utjelovljenja Vječne Riječi
Svetkovina Blagovijesti dan je velik za nas i za svaku kršćansku dušu jer je danas Vječna Riječ Očeva sišla među nas da pomiri nebo sa zemljom. Sin Božji učinio se čovjekom da spasi rod ljudski, da svijet upozna Oca, da propovijeda duh mira i ljubavi, da nam pokaže kojim putem se ide k Ocu. Dan 25. ožujka Gospodin je izabrao za svoja sveta djela: u ovaj dan stvorio je svijet, u ovaj dan utjelovila se druga osoba Presvetog Trojstva, taj dan Isus, Riječ Očeva, umro je na drvu Križa. I naša draga Družba koja je pravo djelo Božje, kako je ustvrdio blagopokojni biskup Lang jer mu je tako bilo objavljeno, i ona je osnovana na 25. ožujka 1919. kad je prva majka poslušavši glas Božji ostavila roditeljsku kuću, poslije svete Mise, otišla sa svojom drugaricom svete uspomene Marijom s. Gabrijelom Telenta u jedan siromašni stan kojega su ostavljale sestre ančele, da odatle započne i uspostavi, prema volji Božjoj, ovu novu družbu rekavši tiho: Ecce Ancilla Domini…
Gospodin je htio ustanoviti ovu družbu za širenje njegove Božanske ljubavi, po djelima milosrđa duhovnim i tjelesnim.
On je htio naći srca koja će shvatiti njegovu ljubav, htio je naći na zemlji jedno žarište ljubavi gdje će moći otpočinuti među svojim zaručnicama i naći utjehe svom Božanskom Srcu, preko kojih će On raditi za spasenje trpećih i zapuštenih osobito za spas zapuštene djece i mladeži, gdje će vladati duh međusobne sestrinske ljubavi. Stoga nam je sveta dužnost taj duh Isusove ljubavi trajno podržavati i čuvati.
Sva naša djela moraju biti samo za njega, velikog Kralja našega srca, uz geslo: Sve za Isusa, na slavu Oca.
Ako činimo djela milosrđa bližnjemu, ona moraju potjecati iz ljubavi prema Isusu i dušama. Tko istinski ljubi Isusa, tko je usko s Njim sjedinjen, taj nastoji da mu sve više i više ugađa, da on nađe svoje milje među zaručnicama ove Družbe, kao što je našao u Betaniji kod Marte i Marije. Naše pokojne sestre ustrajno su se vježbale u sjedinjenju s Isusom, osobito naša draga pok. s. Katarina Bačić i s. Emilija Drvoderić; pak i zadnja preminula s. Emila Špoljarić, koja se u tome osobito odlikovala, kako smo svi opažali a i kako se može vidjeti iz njenih bilježaka, bila je trajno sjedinjena s Isusom. Tako dakle i vi, mile moje, nastojte se pobožnim uzdasima i strelovitim molitvama što više raspaljivati u ljubavi Isusovoj, pa i druge na to potičite i poučavajte.
Kćeri moje, na ovaj svečani dan uspomene začetka naše drage Družbe, iz dna srca u Isusu vas molim i preporučam da čuvate duh ove njegove Družbe koji je duh Njegove ljubavi i poniznosti. Nastojte biti svete kako su bile naše prve sestre, jer i vi ste stupovi i prvi temelji ove naše Družbe, koju morate podržavati i utvrđivati. Kakve budete vi, takve će biti i buduće naše sestre.
Neka vam je uvijek pred očima poniženje upućene Riječi koja je došla poučiti nas poniznosti i siromaštvu. Njegova Presveta majka i sv. Josip s njim su skupa strpljivo podnosili poniženja i skrajnje siromaštvo. Slijedimo veselo primjer našeg Božanskog Zaručnika, osobito u ovim dvjema krepostima, pa i u samozataji i podložnosti, misleći na ono što je On sam rekao: Ne može biti bolje učeniku, nego njegovu učitelju, i kako reče: Učite se od mene koji sam blaga i ponizna srca.
Razmišljajte otajstva Isusova života i ništa vam neće biti teško na ovom svijetu, uživat ćete jednom u Isusu vječno blaženstvo.
(POUKA Prve Generalne Glavarice, Rim 25. ožujka 1961.)