PRIČAM TI PRIČU NA NEOBIČAN NAČIN

Izvor: Vladimira Velički "Pričanje priča - stvaranje priča“, Povratak izgubljenom govoru, Alfa, 2013.

Cilj: Razvoj taktilne percepcije, stvaranje bliskosti, razvoj mašte

Roditelj „piše“ priču po leđima djeteta i obrnuto. Priče se mogu izmišljati kako god se poželi.

Sunce je toga dana sjalo zlatno, toplo i veliko. (dlanovima kružno prelazimo po leđima)
Počeo je puhati vjetar, prvo slabiji, onda jači. (nešto brži pokreti dlanovima)
Zatim je polako počela padati kiša. Kap po kap, pa nešto brže. (lupkamo prstima)
Zeko je skakutao po livadi. (pokreti prstima poput skoka)
Jelen je pasao travu. („čupkanje“ kao da beremo travu)
Ptica je letjela iznad livade. (nešto brži pokreti dlanovima)
Ali kiša je počela padati sve jače i jače, sve brže i brže. (brže lupkanje prstima)
Na kraju se pretvorila u pravi pljusak. (lupkanje svim prstima, brže i jače)
Životinje su se sakrile i nigdje nije bilo nikoga.  
Kiša se pretvorila u tuču, ali nije dugo trajala. (nježno lupkanje šakama)
Počela se smirivati, padati sve sporije i sporije, sve manje i manje. (lupkanje prstima sve manje i manje)
Vjetar koji je još uvijek puhao također je postao slabiji, sve dok nije sasvim prestao. (pokreti dlanovima sve slabiji)
Životinje su se počele vraćati - prvo je doletjela ptičica. (nešto brži pokreti dlanovima)
Zatim je došao jelen i počeo pasti travu. („čupkanje“ kao da beremo travu)
Doskakutao je zeko i prošao po cijeloj livadi. (pokreti prstima poput skoka)
Na kraju je sunce ponovno zasjalo i sjalo, i sjalo i sjalo dugo, toplo i ugodno. (dlanovima kružno prelazimo po leđima)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pripremila: Brankica Blažević, pedagoginja

  Dječji vrtić Marija Petković