Otajstva krunice
Radosna otajstva s razmatranjima prema riječima bl. Marije Propetog Petković
1. Anđelovo navještenje Mariji
I kad se ispuni punina vremena, smilovao se Otac djeci svojoj po grijehu Adama i Eve, i posla im Zoru novog dana, novog zavjeta, iz koje Zore imalo je isteći Sunce pravde i milosti.
I porodi se Prečista izabrana, koja će poroditi Spasitelja.
Kad je njegova premudrost sve pripravila šalje Odabranoj vijest po anđelu. I anđeo leti s neba i spušta se na tamnu zemlju u tihi Nazaret, k čistoj i prečistoj - poniznoj Djevici Mariji:
»Anđeo Gospodnji navijesti Mariji da će začeti Sina Božjega - po Duhu Svetom.«
A Marija reče: »Kako će to biti...«
Anđeo odgovori: »Duh Sveti sići će na tebe i krepost Svevišnjega osjenit će tebe zato ono što ćeš ti poroditi zvat će se Sin Božji.«
A Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi Tvojoj.«
I Riječ je Tijelo postala i čovjek postao da nas spasi.
Toliko se snizio Bog Svemogući da nas spasi.
Razmišljaj, dušo moja, njegovo sniženje... poniženje... zatajivanje... za tebe, za tvoj spas... za školu tebi i tvoj život. Poniženje... sniženje... želi Isus od tebe, dušo moja.
Današnji je dan velik za nas i za svaku kršćansku dušu, jer je danas Vječna Riječ Očeva sišla među nas, da pomiri nebo sa zemljom. Sin Božji učinio se Čovjekom da spasi rod ljudski; da svijet upozna Oca; da propovijeda duh mira i ljubavi, da nam pokaže kojim putem se ide k ocu.
Zato kada mislimo o ovome danu, danu Božjeg Milosrđa, kad nam je po svojoj milosti poslao Sina svoga, možemo Ga zaista pozdraviti kao dan spasenja, dan izmirenja neba sa zemljom, dan milosrđa Oca Nebeskoga prema nama, jer nas je primio po svome Sinu Jedinorođenome za Svoju Djecu.
2. Marijin pohod Elizabeti
U drugom otajstvu razmišljajmo o radosti Bl. Djevice Marije, kada otišav u pohode svojoj svetoj rodici Elizabeti bi od iste prepoznana i počašćena za pravu majku Sina Božjega.
Pođite oduševljeno s onim duhom kojim je Presveta Djevica Marija posjetila svoju rodicu svetu Elizabetu. A ona ju je posjetila da joj pomogne, da je služi, i zato pomozite rado ono što je potrebno da se učini.....
Najviše treba da na to pazimo, da pomognemo one koji su žalosni, bijedni u duši.
A ja Vam kažem, da sve ono što činimo zadnjem siromahu, siroti bolesniku činimo Isusu Kristu i On će nam sve uzvratiti.
3. Rođenje Isusovo
Danas je Božić dan spasenja, dan veselja za nas, dan Porođenja Onoga, koji je spasio čovječanstvo, naše Vječne Ljubavi, Ljubimca naše duše, očekivanog Otkupitelja od početka svijeta. Za Njim su uzdisali Proroci, za Njegovim dolaskom uzdisale su i vapile k nebu sve duše. Na današnji dan se rodilo sunce ljubavi, Spasitelj svijeta, naše Svijetlo; došao je dan nam donese pravi život da nam pokaže put žrtve za spasenje čovječanstva, za slavu Nebeskog Oca.
Stavljam Vam danas pred oči, ovaj uzvišeni Uzor ljubavi i žrtve. Razmatrajmo danas na dan Božića, ovo divno Otajstvo ljubavi.
Danas kad budemo pred Kolijevkom Malog Isusa, razmišljajmo o Blaženoj Djevici Mariji, i o Njezinoj sreći u susretu sa svojim ljubljenim Sinom pri Njegovom dolasku na ovaj svijet; sjetimo se kako je u toj sreći zaboravila na sve svoje boli, unutarnje žrtve, nevolje, siromaštvo, jer se sve to gubilo i iščezavalo u prisutnosti slatkog Malog Isusa; sve su se Njezine tegobe svodile na ništa u usporedbi sa beskrajnom srećom posjedovanja svog Božanskog Djeteta.
Kod Jaslica našeg Gospodina naći ćete najsavršenije primjere za sve kreposti, tu možete izvući mnogo pouka, a naročito naučiti kako da živite pripuštene križu poniženja.
Jer za onoga koji ljubi, ništa nije teško: utisnite duboko u svoje srce ovu istinu.
4. Prikazanje Isusovo u Hramu
Ideš, Kraljeviću nebeski, u sv. hram svoj, nosi Te Bezgrešna sveta Djeva, majka Tvoja, prate te u duhu svi proroci i patrijarsi, svi anđeli nebeski i cijeli dvor nebeski. Otvorite se vrata hrama da uniđe Kralj slave.
Danas ti Otac daje hram svoj da u njemu s njim kroz vjekove vladaš i prebivaš.
O Blažena Djevo, o sv. Šimune, veliki svećeniče, najsvetije prikazanje danas se preko vaših ruku obavlja. Sin nebeskog Oca, Bog od Boga, svjetlost od svjetlosti, sama svetost, ljepota neba i zemlje, jedini, najljepši, najveći, u svojoj sili i ljepoti danas se prikazuje Ocu za spas svijeta.
O divne slike, sav hram je u zažarenom zlatno-crvenom svjetlu a usred tog nebeskog žarišta svjetla, bijeli se nebesko čedo, bjelji od svih bijelih boja, sjajniji od sve svjetlosti, očice modre nebeske mu se sjaje od milote i prodiru u dušu, zanose je u toj duševnoj ljepoti, dubini mudrosti i milote. Raširio je ručice kao djelitelj svih milosti, kao ljubimac da zagrli sve kao i pojedinu dušu za kojom on teži. O vi djevičanske djevice - zaručnice tog nebeskog Kraljevića, potecite, motrite, zanesite se u ekstazi, jer to je ljubimac Vaš. Vi ste presretne za zaručnice njegove kraljice male. Oh, budite svete, kako da bar donekle odgovorite tom odabranju, da veselite Kralja - ljubimca svoga.
Sveti Šimun je cijelog svog života molio i čeznuo za tim danom, i kad je konačno ugledao Djetića Isusa u hramu, uskliknu sretan: »Sad možeš Gospodine, po riječi svojoj u miru otpustiti slugu svojega. Moje oči vidješe spasenje, koje si pripravio..........« (Lk. 2. 28.)
5. Isusa nalaze u Hramu
U petom otajstvu razmišljajmo o veselju ljubežlijvog Srca prečiste Djevice Marije, kada traživši tri dana izgubljenoga Sina, nađe ga napokon u hramu među naučiteljima, gdje siplje zrake svoje neizmjerne mudrosti.
Naš Gospodin Isus Krist poučavao nas je riječima, »učite se od mene koji sam blaga i ponizna srca, i naći ćete mira dušama vašim«. Mi Ga moramo u tim krepostima nasljedovati, kao i Bl. Djevicu Mariju, našu nebesku Majku, koja je u čitavom svom životu sve blago i ponizno primila, podlažući se u svemu mirno i blago Presvetoj Volji Božjoj.
Blagost i poniznost temeljne su kreposti Isusa Krista. Svetost koja nije blaga i ponizna, nije prava svetost. Blaga duša puna je dobrote i kreposti, jer je blaga duša dobrostiva, blaga duša je strpljiva, ponizna i milosrdna. Blaga duša je slatka utjeha za svaku dušu, jer je puna ljubavi i slatkoće. Blaga duša donosi posvuda mir i sve stišava.
Blagost je osobita miljenica Isusa Krista, a nama svima neophodno potrebita; da ju postignemo treba da ju vježbamo i ustrajno se borimo sa samim sobom, moleći vruće Gospodina za pomoć, da se možemo svladati tako u takvoj kreposti nasljeđivati Isusa Krista, vapijući često: »Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje, po srcu svojem«.
Otajstva svjetla s razmatranjima prema riječima bl. Marije Propetog Petković
1. Isusovo krštenje na Jordanu
Po milosti Božjoj i svetom Krštenju postali smo djeca Božja, hram Presvetog Trojstva. Moramo zato častiti i hvaliti Presveto Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga čuvajući se svakog grijeha. Koliko smo više sjedinjeni s Bogom, toliko više On po svom Presvetom Trojstvu djeluje u nama i po Svetom Duhu svojem raspiruje ljubav prema Ocu i Sinu i spasenju duša.
Neizmjeran je misterij Presvetog Trojstva, toliko dubok, uzvišen, da samo kad počnemo o njemu razmatrati, poniremo sve više i više u neizmjernu dubinu njegove Beskrajnosti, njegove Mudrosti, Ljubavi i Svetosti. Bog je velik i neizmjeran u svom Jedinstvu, koja se slijeva u njegovo Presveto Trojstvo, po kojem Trojstvu hoće u svom milosrđu da pokaže i izlije najdragocjenije milosti na svoju djecu.
Vidite Mudrost Božju, s Utjelovljenjem druge Božanske Osobe htio je svoju slavu i spasenje duša u Sinu; da vidimo njegovu Ljepotu, Veličinu i Savršenost, koja se odražava i blista u Sinu, da ga već u vremenu po Sinu spoznamo, tako da rastanemo u želji i čežnji, da ga vječno promatramo.
Bog je htio po svom Sinu, da nam pokaže svoju beskrajnu ljubav, da nas Sin Božji spasi i da nam dade život, da nas pouči da ljubimo Oca, da se pokoravamo njegovoj Volji, da se ne vezujemo za zemaljske stvari, već da težimo za vječnošću i da se žrtvujemo za njegovu ljubav.
2. Samoobjavljenje u Kani
Kad nestade vina, reče Isusu njegova majka: »nemaju vina«. »Što ti hoćeš od mene ženo? – odvrati joj Isus. – Zar moj čas nije već došao?« Nato majka njegova reče slugama: »Što vam god rekne, učinite« (Iv 2, 3-5)
Prečista Djevica Marija bila je odabrana za Majku Božju, jer je bila ponizna. Ona je bila čista, najčistija, a kako su čistoća i poniznost sestre, Bog pogleda na poniznost Službenice Svoje, zbog koje ju je uzveličao, kao što to Ona sama kaže u »Magnificat«, gdje Ona priznaje, da ju je Bog izabrao među svima i ispunio milostima, jer je bila preponizna.
Budimo po Marijinom uzoru poslušne, ponizne i skromne. Ona nam je dala savršen primjer brze poslušnosti. Po riječima svetoga Luke »Marija je sve ove riječi čuvala u svom srcu«.
Ponizan je i siromašan onaj tko ljubi siromaštvo i siromahe, radi i žrtvuje se za njih, priznaje se siromahom, jednom riječju traži jednostavnost, a prezire isprazne stvari, raskoš i slavu ovoga svijeta, tko ljubi jednostavne i siromašne duše, pomaže gladne, i trpeće, poučava neuke ne očekujući nagradu, već to čini isključivo iz čiste i iskrene ljubavi prema Isus Kristu.
Znamo također da ne možemo primiti milost i darove Duha Svetoga: Mudrost, razum, savjest, znanje, jakost, pobožnost i strah Božji, ako nismo ponizni i nemamo duha siromaštva.
Poniznost je prva i glavna krepost, jer ponizna osoba ljubi i poštuje svakoga i žrtvuje se za sve. Gdje nema poniznosti, nema ni ljubavi Božje. Duša se mora zatomiti, odreći se same sebe, ako hoće da se ispuni Bogom.
Poniznost je temelj duhovnog života, svakog kršćanina, jer ako ova krepost nije temelj duhvonom životu, sve je lažno; ako o sebi ne mislimo ponizno, to jest ako ne osjećamo svoju bijedu i svoju nevrijednost, ako ne iskazujemo dužnu podložnost i ne poštujemo svakoga, naš duhovni život je raskliman i ruši se.
Sam Isus Krist je rekao: »Učite se do Mene, koji sam blaga i ponizna srca, i naći ćete mir u svojoj duši.« Jer tko je ponizan blag je, nema naglih i oštrih riječi i kretnja, već govori blago i s poštovanjem, ne vrijeđa se ako ga drugi vrijeđaju, jer je ponizna srca.
3. Navještaj kraljevstva - blaženstva
»Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe« (Mt 5,7).
Jedno od glavnih svojstava Božjih jest Njegovo neizmjerno Milosrđe.
Sva dobra djela su uzvišena, sva su plemenita, ali milosrđe je najveće. Kako je veliko i slatko milosrđe! - Po djelima milosrđa spasit će se svijet, po njima Bog daje dušama milosti za njihovo posvećenje.
Ako hoćete da primite od Gospodina Milosti i da imate Njegovo milosrđe, vršite djela milosrđa, jer s mjerom kojom budete mjerili, bit će Vam mjereno. On je to rekao, a On ne može prevariti, jer je On vječna Istina, svjetlija od svijetlosti. Po djelima milosrđa vidjeti će se kolika je naša ljubav; poznati će se jesmo li od Boga i za Boga. Ne sastoji se milosrđe samo žaliti bijedne, nego stvarno im pomoći, staviti u djelo, žrtvovati se za svakoga potrebnoga bez razlike, pa kao što je Bog Otac sviju, tako mi moramo biti brat i sestra svima jednako, jer smo svi djeca jednoga Oca.
Nemojmo gubiti vrijeme misleći o drugim stvarima, nego samo se zauzimajmo za djela milosrđa, u tomu se sastoji ljubav k bližnjemu kako nam Gospodin Bog zapovijeda. Nemojmo na sebe misliti nego na potrebe bližnjega, kako ćemo mu najbolje pomoći, utješiti ga, brinuti se za njegovo spasenje; rukovoditi ga na dobro, upućivati ga i učiti put pravde i istine po Zapovijedima Božjim. To neka nam bude prva briga. Dalje liječiti i njegovati bolesne, učiti ih kako će se i sam liječiti i kako će najprije čuvati svoje zdravlje.
Nećemo dati, samo račun o svojim pogreškama i nesavršenostima, nego i za ono što smo propustili učiniti, što smo mogli i znali a nismo učinili za svoj napredak i za svoga bližnjega i zato ćemo teško odgovarati Gospodinu Bogu; ako smo bližnjega ražalostili, nismo ga utješili, savjetovali, nahranili itd.
Također je rekao naš Gospodin: »Kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.« I zato nam neće ništa vrijediti naše mnoge molitve i pokora, ako nemamo milosrđa i ljubavi.
Nemojmo suditi nikoga nego opravdavajmo svakoga, ali ne samo za svoje spasenje, premda je i to dobro, nego i za ljubav Isusovu, jer će On nas ljubiti kad smo mi ljubili njegovu djecu.
4. Preobraženje na Gori
»Kad zamakoše u oblak učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: Ovo je sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!« (Lk 9, 34-36)
Shvatite dobro riječi našega Gospodina Utjelovljene Riječi Nebeskog Oca: Bog, naš Vrhovni liječnik Svemogući gospodar zahtijeva još od početka stvaranja, da Ga svi Anđeli na nebu i svi ljudi sva bića na zemlji slušaju. Sva vlast na nebu, na zemlji, u moru i pod zemljom sve se mora pokoravati Bogu Svemogućemu.
Bog nam kaže: »Volim poslušnost nego žrtvu«, to jest da ne činimo onako kako mi hoćemo, pa makar bilo i u najboljoj namjeri, nego onako kako On hoće. A u Novom Zavjetu vidimo da je sam Sin Božji sišao na zemlju da sluša i da izvrši Volju Svog Nebeskog Oca.
S ovim nam Gospodin hoće da kaže, da treba najprije držati Zapovijedi Božje, biti poslušan Njegovoj Volji i Božanskoj Milosti. Svaka duša treba da se svakog dana ispita, dali ih vjerno vrši.
Poslušnost mora biti brza i vesela. Ako u nekom momentu osjetite slabu volju u svom srcu da poslušate, sjetite se tada da Isus neće bit zadovoljan s Vama, pa se svladajte i koračajte veselo naprijed. Oduševite se odmah i otklonite ove poteškoće i suprotne osjećaje. Tako ćete se malo po malo pobijediti i postići da veselo slušate i onda kad to bude suprotno Vašem osjećaju i mišljenju, jer ćemo u tom slučaju biti sigurnije da vršimo Presvetu Volju Božju.
Moramo slušati Nebeskog Oca i Njegovu Utjelovljenu Riječ, našeg Gospodina Isusa Krista, koji kaže: »Budite savršeni...« a kad se pokoravamo Riječi, pokoravamo se Ocu, jer Sin je Njegova Riječ, i pokoravamo se Duhu Svetome.
Stoga se može reći da je naš jedini cilj živjeti u svetoj poslušnosti, jednom riječju: izvršiti volju Božju, slušajući u životu i smrti kao što je slušao Naš Gospodin Isus Krist.
5. Ustanovljenje euharistije
A one noći svetog Četvrtka, dao nam je Isus jednu novu zapovijed: »Ljubite se međusobno kao što sam ja ljubio Vas!« Dakle ne kako ljubi svijet, nego u istini, tako će svijet poznati da ste Kristovi učenici.
U svetoj Pričesti Isus živi Bog, dolazi k nama, da nas duhovno okrijepi, da nas posveti i da nam udjeli potrebne milosti. Dolazi k nama da nam dade duhovni i vječni život.- Zato kaže: »Ja sam kruh živi,koji sam s neba sišao; tko jede od ovog kruha, živjet će u vijeke; kruh, koji ću ja dati, Tijelo je moje,za život svijeta«. (Iv 6, 51-52). I dalje: »Zaista zaista, kažem Vam: ako ne jedete Tijelo Sina čovječega ine pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Tko jede Tijelo moje i pije Krv moju, ima život vječni iJa ću ga uskrstiti, na sudnji dan. Tko jede Tijelo moje i pije Krv moju, ostaje u Meni i Ja u njemu, koji jede Mene, on će živjeti u Meni«. (Iv 6, 53-58.)
Cijeli život Kristov ima za svrhu sjedinjenje s nama, on nas je preporodio po Duhu Svetomu u svetom Krštenju, otkupio nas je svojom Neprocijenjenom Krvlju.
Sveta Pričest hoće reći sjedinjenje s Kristom a sjedinjenje znači: biti kao jedan; znači, da moramo ljubiti ono što ljubi Krist, što On hoće, da hoćemo i mi, da vršimo Njegovu Volju; Njegova bol da bude naša bol; da On radi u nama a mi u Njemu i za Njega, za spasenje duša za utjehu svima koji nas okružuju; da naš život po milosti bude sličan Njegovom životu.
Svi mi znamo, da je Bog jedno biće tako beskrajno i sveto, da svi anđeli i nebeski duhovi prostiru se ničice u Njegovoj prisutnosti, kao nedostojni da stoje pred Njim.
I ovog Svemogućeg Boga primamo mi u Božanskoj Euharistiji. Ovaj Svemogući Bog mogao je i htio da se zatvori u maloj Hostiji, kao što je mogao hodati po moru, ući u dvoranu, gdje su bili sakupljeni apostoli, kroz zatvorena vrata.
Zašto se je Svemogući bog učinio Čovjek? Da nas spasi. Također zato da ostane s nama, ali ne da ostane zatvoren u hladnom Svetohraništu, nego da se združi sa srcima svojih sinova. Koliko čezne Isus da se združi s dušom koju toliko ljubi.
Žalosna otajstva s razmatranjima prema riječima bl. Marije Propetog Petković
1. Isus se znoji krvavim znojem na Maslinskoj gori
Ideš na Maslinsko brdo da u miru i samoći pogledaš zemlju i sve grijehe svijeta, pomoliš se još jednom svom nebeskom Ocu i prikažeš mu se za zadovoljštinu. Našao si se sam u toj noćnoj tišini u vrtu boli.
Pogledao si Jeruzalem, sve spava, a budni su oni koji se dogovaraju kako da Te uhvate, muče i sude. Srce Ti se potreslo od žalosti i boli, pao si licem na zemlju i zaplakao si gorko nad izgubljenom djecom srca svoga.
Kad si osjetio gdje će oni to srce čisto izgaziti, tu ljubav prezirati, oh, to presveto srce, počelo je silno tuči, odjednom se u boli stislo, protreslo, krv provalila kroz arterije čitavim tijelom, počela strujiti i kroz kožu, otisnula se, kao kaplje znoja i kapala na tu zemlju. Tu sliku nije mogla dugo trpjeti njegova ljubljena duša da će prezreti i pogaziti njegovo srce, njegovu ljubav i zamoli Oca vapijućim glasom: “Oče, ako je moguće nek me mimoiđe čaša ova, ali ne kako ja hoću, već kako ti hoćeš.”
Ali Otac nebeski ga okrijepi da može po ljubavi srca svoga podnijeti još grozne muke i križem otkupiti pravedni i pokajani svijet. I pošalje mu anđela ne da ga utješi već da mu pruži kalež da prinese žrtvu za cijelo čovječanstvo, da ga ni ona čaša za koju je molio ne mimoiđe, već i za izgubljene, da dade zadovoljštinu Ocu.
Onda padne u dugu molitvu opraštajući se sa zemljom koju je nakvasio svojom krvlju i suzama.
2. Isus bičevan i vrijeđan
Možemo živjeti u poniznosti i podnositi sa ljubavlju sve što nam nadođe, moramo znati šutjeti sa svetom strpljivošću kako je šutio Isus kada su ga sudili, mučili.
Gospodin zna dobro zašto nam šalje trpljenje, On premudar i Presvet sve šalje za naše dobro, da se po trpljenju spasimo i zadobijemo krunu u nebu. Trpljenje je lijek za našu dušu, da zadovolji za grijehe. Nemojmo nikada pitati zašto Gospodin Bog šalje muke i boli, jer to je znak njegove neizmjerne ljubavi, koga više ljubi više mu šalje trpljenja. On kuša odabrane duše da mu što sličnije postanu. Blago onomu koji mirno trpi i šuti, jer tko ostane vjeran u borbi on će pobijediti i dobiti nagradu. Tko nešto postigne trpljenjem i mukom, onda to i ljubi, jer se je mnogo mučio za postići, a tko ništa ne pretrpi za nešto, pa i ne mari za to. Isus je trpio za nas jer je htio pokazati da nas ljubi. U svakom trpljenju u svakoj muci, krije se tajna promisla Božjega.
Naša narav se protivi trpljenju, ali ako smo se na trpljenje pripravili mirnim okom, vedrim čelom, odlukom da ćemo sve rado trpjeti što nas onaj dan snađe, kako će naše trpljenje biti slatko i sam Bog će nam ga zasladiti svojom utjehom i svojom milošću, jer samo nadnaravna sila može nam pomoći da rado trpimo.
Proći ćete kroz ovaj život boli kao kroz kušnju ljubavi - kroz Križ ljubavi i boli..... ! Isus je pretrpio neizmjerne bolove od bičevanja, za krunjenja trnovom krunom i u strašnoj smrti na Križu, a sve iz ljubavi prema nama. Nitko ne može biti bez trpljenja; ruže nisu na zemlji, ni pjesme, nego muke i trpljenje.
3. Isus okrunjen trnovom krunom
Materijalna bogatstva, blagostanje, uživanje, nisu znak Kraljevstva Božjega, naprotiv, svi koji su Kristovi, moraju trpjeti u Kristu, za jednom uživati s Njime u Kraljevstvu Vječnom.
Tko ljubi Raspetog Krista, slatka mu je ta riječ trpjeti iz ljubavi prema Njemu. Nema prave ljubavi bez žrtve i trpljenja za ljubljenoga. Krist je sa križem i trpljenjem otkupio svijet.
I sam Krist - Kralj vječne slave, iako Presvet i Tvorac s Ocem svega, bio je i čovjek boli, zatajio sebe, svoju slavu i moć, da može nas sa boli i krvlju otkupiti. Divimo se Njegovoj slavi, čudesnim, divnim i savršenim djelima, ali nas još više privlači i pobjeđuje ljubav, Njegove Rane i trpljenje iz ljubavi za naše vječno spasenje, kako lijepo kaže Izidor Poljak u Hosani: »Gospode, Tebi se klanjam, bezbroj što sunaca ravnaš! Ali Te, Gospode, ljubim, Tvojih zbog petero Rana, trnovog Tvojeg vijenca, ranjenog Tvojeg Srca!«.
Tko želi ruže u životu sama sebe vara, jer ruže su prolazne, varave, za čas uvenu. Bile i kako lijepe brzo otpadnu u prah, i pogaze se od ljudi. A trnje, trnje ostaje nepomično.
Sa trnjem vidimo kao simbol okrunjenu glavu Spasiteljevu. Sa trnjem vidimo kao simbol okrunjeno Srce Spasiteljevo
Shvatimo i dobro razmišljajmo sv. Evanđelje, po kojemu treba da živimo. Razmatrajmo pozorno poniznog i trpećeg i Raspetog Krista. U poniznosti i ljubavi kročimo kroz trnje i šikarje dalje k meti - k Isusu. Svaki dan i sat nosi svoje; svaki drugi korak jedan trn. Ništa zato, kad si združen s Isusom sve je slatko i lako. Ako za jednu varavu, lijepu ružu ne bojimo se okrvaviti se trnjem, samo za imati je za čas, koliko manje se trebamo bojati trnja za postignuti vječnu ružu i krunu vječne slave.
4. Isus nosi teški križ
Stanite pred ovim propetim Spasiteljem, pogledajte Križ, tko je na njemu. Zadubimo se malo tu urazmatranje. Pod križem naučit ćete se stupati putem križa, putem trpljenja i požrtvovnosti. To jekraljevski put, to je najodličniji vođa izabranih duša. Prije nego je Spasitelj posvetio križ svojomsmrću na njemu, on je bio drvo sramote, stratište određeno za najgore razbojnike. Ali nakon presvetemuke Isusove Križ je postao slavan, Križ je geslo svetaca, Križ je knjiga života. Križ je učiteljponiznosti, samoprijegora, ljubavi i svake kreposti.
On će nam pokazati kako nam treba trpjeti veselo, a ako vidimo da smo slabe, tu ćemo se ojačati. Ako nas tišti muka, ako nam sila nestaje, podno Križa ćemo se ohrabriti i smjelo ćemo koracati dalje započetom stazom.
…njegove rane neka budu naša škola i naša utjeha. Propete Isusove ruke neka nas opominju da sve radimo u ljubavi i požrtvovnosti, probodene noge Isusove neka nas opominju da hodamo putem sv. poslušnosti i putem sv. Božjih zapovijedi. Njegova trnova kruna neka nas sjeća svete poniznosti koja mora da resi našu dušu, a otvoreni bok Isusov neka bude naša najslađa okrepa i naš zaklon, iz njega crpimo snagu u svim svojim bolima i slaboćama.
5. Isus raspet na križu
Evo, žrtvovane ljubavi, klonuta bijelog Lijera, Sina nebeskog Oca, dao je život, sveto tijelo svoje da naš dug plati i spas nam vječni vrati. Svi stvorovi dođite i hvalu mu dajte sa mnom.
Hvalite to Svjetlo svijeta, koje je sjalo toj zemlji 33 ljeta. Hvalite to blago svijeta koje nam sve i nebo pribavi svima.
Hvalite Ljepotu, koja nam ljepotu Oca pokaza i sve ljepotom svojom očara. Hvalite tog liječnika rajskog, koji nam sve rane krvlju svojom iscijeli i život mrtvi nam povrati.
Hvalite tu žrtvu svetu za grijehe ljudi raspetu.
Hvalimo Spasitelja našeg koji je sve žrtvovao radi spasa našeg.
Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi na zemlji 33 godine.
Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi bijeno.
Hvalite to tijelo sveto, koje za našu hranu je dano.
Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi propeto.
Hvalite to tijelo sveto, koje je i zadnju kap krvi za nas prolilo.
Hvalite te rane svete njegove, za nas otvorene.
Hvalite te svete izvore iz kojih teku rijeke milosti njegove.
Hvalite rajskih rana otvore kroz koje će se pustiti u raj sve bijedne griješne stvorove. U ranama tim, teče još uvijek rijeka krvi presvete, koja pere sve rane i grijehe teške.
Pristupite, ljudi, tim svetim rajskim vratima otvorenim ranama i crpite slast i spas iz tog svetog izvora.
Pristupite sad anđeli i sveti nebeski, i klanjajte se ranama presvetim.
Hvalite Janje nebesko, hvalite milosrđe neizmjerno.
Hvala i slava mu bila u vijeke.
Slavna otajstva s razmatranjima prema riječima bl. Marije Propetog Petković
1. Isusovo uskrsnuće
Radujte se, i utješite se, jer je uskrsnuo naš Gospodin! - On je ovog preslavnog dana dokazao svojim uskrsnućem, da je pravi Bog i pravi Čovjek; Bog-Čovjek!- Potvrdio je svoje Božanstvo, svoju svemoćnost, Svoju Slavu!
Isus Krist došao je na ovu zemlju, da nauči ljude istine vječne i reče na Zadnjoj večeri: »U kući mojega Oca, mnogi su stanovi, idem da vam pripravim mjesto.« I nastavlja: »I kad odem da pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja« (Iv 14, 2-3).
Kadgod se nalazite u nekom trpljenju, sjetite se, da će ono brzo proći, jer trpljenje traje jedan trenutak, a slava je vječna. Sjetite se kad trpite, da će Vas Bog nagraditi za svaku Vašu pa i najmanju bol i trpljenje za Njegovu ljubav. Jasno je, da uskrsnuće dolazi poslije Svetog Petka.
Uskrsnuće je pobjeda naše svete Vjere i Ufanja, zato često razmišljajmo i mislimo na: smrt, na Sud i život vječni. Nada u uskrsnuće i vječno blaženstvo nek vas krijepi i bodri kroz kratki put ovozemnog života. Naše misli neka budu upravljene na nebo, gdje nas naš Božanski Spasitelj čeka.
2. Isusovo uzašašće na nebo
Ovog svetog dana naše srce se veseli i žalosti. Veseli se, jer se Gospodin vratio u slavu Očevu, odakle je bio sišao k nama, i tu sjedi s desnu Boga Oca, gdje se Svojim Presvetim Čovječanstvom moli i posreduje, tražeći po zaslugama Svojih Svetih Rana milosrđe za nas.
Otac ima toliko veliku ljubav prema Sinu, da štogod Ga zamolimo u Ime Njegovo Presvetog Sina, sve nam daje. Zbog toga moramo se uticati Bogu svim pouzdanjem i sinovskom ljubavi, kao istinskom Ocu, jer kao što nas Isus ljubi, Otac nas također ljubi zbog ljubavi prema Njegovom Sinu.
Otac će nam dati sve što Ga zamolimo u Ime Isusovo, zato Ga molimo iznad svega da Ga poznamo u Isusu, jer malo ih je, koji dobro poznaju Njegov Duh, a još manje, koji Ga razumiju. Pomisao da nas naš Otac čeka u nebu, mora ispuniti užitkom i srećom našu dušu.
Da srce apostola ne bude previše privezano uz Isusovu čovječju narav, nego uz njegov Duh da ga kao Boga ljube s Ocem i Duhom Svetim, On im obeća poslati Duha Svetoga govoreći: Treba da ja otiđem, da k vama dođe Utješitelj i tako su apostoli ostali čeznući za nebom, gdje ih Isus čeka.
3. Silazak Duha Svetoga
Božanski Duh koji je dao život pustoj i praznoj zemlji jest Oganj koji pokreće i upravlja sav naš život i život svete Božje Crkve.
Kad Duh Sveti obuzme jednu dušu, odmah je pretvori u sebe samog i ona osjeća, misli i djeluje kako je On nadahnjuje i vodi, tako da nije ona koja živi, nego Duh Sveti djeluje u njoj. Kao što se željezo, postavljeno u vatru preobražava u vatru, tako se i duša, koju Duh Sveti posjeduje pretvara u Njega, dok se ne sjedini s njim.
Bog je jedan, i u svakom Božanskom djelu sve tri božanske Osobe sudjeluju; ali kao što se na naročiti način pripisuje Bogu Ocu djelo stvaranja, Bogu Sinu djelo otkupljenja, Duhu Svetome se pripisuje Djelo posvećenja.
Zato je Duh Sveti, to jest Duh, koji silazi od Boga Oca i Sina, onaj koji pokreće naše duše i vodi da ne skrenu s puta Božjeg. Po Njemu se objavljuje Stvaralački Duh, duh pravednosti i milosrđa Oca, Mudrost Sina i Njihov Duh Ljubavi, koji ispunja duše Svojom svjetlošću.
Bez Duha Svetoga ne posjedujemo ništa, stoga ga molimo da nam dade svoje svete darove, osobito dar mudrosti i pobožnosti da po njemu i po Isusu dođemo k Ocu, da ga ljubimo i hvalimo u sve vijeke. Sam Isus je rekao za Duha Svetoga:»On će vas poučiti o svemu«. On će nam dati sve darove potrebite za razumijevanje Božanskih stvari.
Zazivajte dakle Duha Svetoga ustrajno i s ljubavlju, svim žarom svoje duše, iz dubine srca, gledajući nebo, da nam Otac da Svoju svijetlost preko Sina, jer On ne daje ništa, što ne ide preko Njegovog Sina, i tako nam Duh Sveti dolazi po Kristu.
4. Marijino uznesenje na nebo
Gledajmo veličinu duše Presvete Djevice Marije u njezinoj šutnji. Ona se nikad nije brinula što će reći ljudi, ni za mišljenje svijeta. Njezina je duša bila uzdignuta prema Bogu, sjedinjena s Njim i tako je primala sve iz Njegovih presvetih ruku spokojno. U šutnji je skrivala svoju žrtvu, za koju je znao samo Isus. I Bog je primio ovaj dar čiste ljubavi i boli bez ikakve primjese taštine ili samoljublja. Slijedimo Mariju, naš uzor, u šutnji, gledajući samo Boga, našeg Učitelja, našu svrhu i svjedoka našeg bola i ljubavi.
Prečista Djevica Marija nije umrla od neke tjelesne bolesti nego od ljubavi. Izgarala je od želje da se sjedini s Isusom i ta ljubav Ju je iscrpila, istrošila.
Budući da ni jedan jezik zemaljski nema riječi da izrazi veličinu i ljepotu Djevice Marije, uzdignimo svoje srce, da je ono hvali, stignimo do nje svojim čuvstvima, jer se srce prelijeva u čuvstvima i osjećajima i kadro je da izrazi ono što jezik ne može.
Molite prečistu Djevicu Mariju uvijek i u svakoj potrebi s najjačim žarom i pouzdanjem. Pa ako je zaista ljubimo, slijedimo je u Njezinoj uzvišenoj čistoći, u Njezinoj poniznosti, jednostavnosti i istini.
5. Marijina slava na nebu
Razmatrajući i razmišljajući o Mariji, kao Majci Božjoj, Kraljici neba i zemlje i svih Svetaca, uteći ćemo se Mariji s pouzdanjem i sinovskom ljubavlju, sazivajući da nas zaštiti i da nam da potrebne milosti za naš život i spasenje.
Prečista Djevica daje nam svojim presvetim životom primjer duboke poniznosti, šutnje i žrtve za spasenje duša.
Nikad se nije pokazala pred mnoštvom kao Majka Spasiteljeva, nije bila s Njim kad je On činio čudesa, ni kad su mu ljudi klicali: »Hosana«, ni na Taboru kad se preobrazio.
Ali pod Križem, kad su vikali i psovali Isusa, kad je bio ponižavan kao zločinac i razbojnik, tu, pod križem, usred prezira i mržnje, tu se pokaza da je Njegova Majka. I tako tu, u šutnji, u boli prinese na žrtvu Svog jedinog Sina, Svemogućeg i Božanskog Jaganjca za ispaštanje grijeha ljudi, sjedinivši se s Njim u uzvišenoj žrtvi Bogu Ocu.
Promatrajmo Njezino srce i mislimo: Nebeski Otac stvorio je tolika veličanstvena djela i beskrajne, izvanredne ljepote, a u Marijino srce ulio je više milosti nego u jedan drugi stvor, zato među Njegovim djelima ni jedno nije toliko uzvišeno i lijepo kao Marija.
Mislimo da su također Sin i Duh Sveti obdarili Prečistu Djevicu svim Svojim darovima i izvanrednim milostima, koje se ne mogu naći ni u jednom drugom biću. Pomislite samo kolike je milosti morao uliti u Nju Bog Sin, koji ju je pripremao za Svoju Majku, najčistiju i najsvetiju među svim stvorovima.
Dakle ako se je Nebeski Otac i cijelo Presveto Trojstvo toliko u Njoj radovalo od vječnosti, kako da ju mi ne ljubimo i ne slavimo? Moramo ju mi posebnom ljubavlju ljubiti i častiti, kako nas sv. Crkva uči. Presveta Djevica je objavila, da kad je bila uznesena u nebo, Presveto Trojstvo ju je okrunilo i proglasilo njezino kraljevstvo nad Crkvom slavnom, vojujućom i trpećom.
Mi ju posebno moramo častiti kao Majku i Kraljicu našu, kao takovu trebamo da ljubimo, služimo i slijedimo.