S. M. Laurencija Malović (1940.-2022.)
Gospodinu, Gospodaru života i smrti, svidjelo se 26. kolovoza 2022. pozvati u svoju radost našu s. M. Laurenciju Anicu Malović u 83. godini života i 56. redovničkih zavjeta.
Rođena je 22. lipnja 1940. godine u Domašincu kod Čakovca, od oca Lovre i majke Cecilije rođ. Ovčar. Roditelji su joj nadjenuli ime Anica. Djetinjstvo je provela u Domašincu, a mladost u Vukovaru gdje se obitelj preselila. Uz Anicu, roditelji su odgojili još petero djece: sinove Ignaca i Peru, te kćeri Francisku, Ceciliju i Mariju. Obitelj je bila vrlo pobožna. Tako ne iznenađuje činjenica da se troje djece posvetilo Bogu: Anica (s. M. Laurencija) i Franciska (s. M. Maksimilijana) u Družbi Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, te brat Ignac (fra Marko) kao franjevac u Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Obitelj je puno pretrpila u Domovinskom ratu u Vukovaru. Otac Lovro i brat Pero nestali su u Domovinskom ratu, a brat fra Marko bio je stup obrane hrvatskog i katoličkog identiteta u Iloku u vrijeme i nakon Domovinskog rata.
Anica je u samostan došla 1963. godine. Obukla je redovnički habit 12. rujna 1965. kada je dobila redovničko ime s. M. Laurencija, Blažene Djevice Marije. Prve zavjete položila je 12. rujna 1967., a doživotne 12. rujna 1972. u Blatu. U Rimu je završila višu medicinsku školu.
O svom zvanju sama s. M. Laurencija piše u autobiografskim zapisima:
Kćerka sam od Lovre i Cecilije, jednostavnih roditelja zemljoradnika, kao i većine obitelji u rodnom selu Domašinec, župa Dekanovec, gdje sam bila i krštena 23.6.1940. Živjela sam tu do 18. godine života, a zatim su moji roditelji odselili u Vukovar. Promjena prebivališta mogu reći da je djelovala na mene, a naročito crkva u Vukovaru gdje sam bila u pjevačkom zboru. Zatim sam 1961. g. ušla u treći svjetovni red jer su u toj župi radili i djelovali oci franjevci.
Pobožnost moje pokojne majke djelovala je na mene i svakog dana pomalo sam osjećala kako bi bilo lijepo da uđem u samostan te tako mogu više moliti i žrtvovati se za moga bližnjega. Od vremena do vremena pater nam je činio trećoredsku skupštinu, davao nam lijepe knjige za čitanje. Sve je to u meni obogaćivalo duh i opredjelivalo ga za serafskog oca Franju.
Kutić u crkvi gdje bih uvijek stajala postajao mi je svakim danom sve draži i ugodniji, došla bih puno puta ranije na misu da mogu moliti u tišini. Sve dok nisam konačno 1962. pisala č. Lucijani Kerhač da bih ušla u samostan. Ona je pisala da bi časna Majka Utemeljiteljica željela da dođem u Rim, ali meni nisu dali pasoš pa sam onda ušla u samostan u Zagreb 22.8.1963.
S. M. Laurencija je djelovala u Zagrebu, Blatu, Rimu, Hagenu (Antoniushaus) i dugi niz godina u Tor Lupara u Colle-Cesarano na dužnostima u župi i kao patronažna sestra. U Colle-Cesarano vršila je i dužnost odgovorne sestre na odjelu. Od 1989. preuzima brigu o staricama u penzionatu u Tor Lupari. Tamo je dočekala i svoju starost i pripremala se za susret s Gospodinom po svojim bolestima i nemoći.
Umrla je u Rimu u bolnici Sant Andrea. Sprovod je u ponedjeljak 29. kolovoza 2022. godine u 11 sati u Rimu.
Galerija slika
