Zatvaranje jubilarne godine Družbe
Br. 286 /2020.
Budi volja Tvoja!
Rim, 20. rujna 2020.
Zatvaranje jubilarne godine osnutka Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje 1920. – 2020.
Drage moje provincijske i mjesne predstojnice, drage moje sestre i pripravnice,
pozdravljam vas srcem ispunjenim zahvalnošću prema Ocu koji nam je omogućio stići do ovog trenutka, unatoč svim poteškoćama i izazovima s kojima smo se suočavale i još ćemo se suočavati. Pozivam vas da se zaustavite pred ovom slikom koja me je potaknula da zamislim sve nas na pragu otvorenih vrata kroz koja želimo zajedno proći. Nazvala bih je: vrata našega stogodišnjeg jubileja.
Mi, Kćeri Milosrđa, nalazimo se pred novim putovima koje moramo prijeći. Ne dopustimo da se vrata koja je, po Božjoj volji, otvorila naša blažena Majka i naš suutemeljitelj, zatvore radi nas. Danas smo ovdje jer smo, milošću Božjom, uspjele nadići iskušenja i poteškoće koje je pred nas stavila Providnost ili su nam ih donijele životne okolnosti ili su, pak, bile naš izbor.
Danas smo ovdje, u ovom trenutku osobne i Družbine povijesti s velikim očekivanjima i željom činiti dobro, s nadom i povjerenjem u bolje sutra, spremne zakoračiti u novo stoljeće života Družbe. Svaka od nas pozvana je živjeti u punini vjere ovaj milosni trenutak. Svaka je protagonist, nema sporednih uloga.
Obnovimo naš prinos Gospodinu i zapitajmo ga: Što želiš od mene, Gospodine? Što ti mogu dati kako bi ti moj prinos bio mio? Vratimo se još jednom na sliku. Uočavamo put koji kao redovnička obitelj moramo prijeći. Put je to koji vodi do mnoštva braće kako bi smo im pomogle da dožive predivno iskustvo Očeva milosrđa. To je naša svrha: biti nositeljice nade patničkom čovječanstvu koje ne vidi bolju budućnost, koje se boji, koje je u samoći i susreće se licem u lice sa smrću. Moramo biti tu, uzeti ih za ruku, kako bi osjetili da nisu sami, da imamo Oca koji nas beskrajno ljubi, do te mjere da prihvaća smrt na križu svog voljenog Sina radi našeg spasenje.
Ovo je i dobra prilika za nas da promislimo i raspoznamo što bismo sve trebale ostaviti kako bismo prešle prag vrata i pile novo vino novoga života koji je pred nama. To nipošto ne znači da ono što je iza nas nema svoju vrijednost. Naprotiv, to što smo danas ovdje zasluga je naših prvih sestara koje su doista učinile puno toga, s puno ljubavi i požrtvovnosti, kao i svih nas koje nastavljamo istim putem. Možda je ovo trenutak u kojem se trebamo zapitati: ako bismo nešto trebali ostaviti prije ulaska novo stoljeće, što je to što bismo ostavile iza sebe? Koje su nam se suvišne stvari prilijepile tijekom ovih godina i ne dopuštaju nam da nastavimo dalje ili nas sprječavaju da koračamo s više strasti, s više entuzijazma, s većom lakoćom , poput Gospe prema svojoj rođakinji Elizabeti?
Na isti način, u pozitivnom smislu, moramo imati jasnu svijest onoga što moramo ponijeti sa sobom kako bismo se mogle suočiti s izazovima vremena koje dolazi? Neophodno je na naše putovanje ponijeti: ulje naših svjetiljki kako bi bile uvijek upaljene za susret s Gospodinom; Riječ Božju, koja će usmjeravati naš hod kako bismo sigurno koračale i u tminama života; gorljivu molitvu i molitvu iz vjere; našu karizmu koja će biti pokretač i voditi nas na putu milosrđa kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa; zajedništvo života kako bismo se uzajamno poticale i pomagale u hodu naprijed, posebno brinući o slabijim sestrama, koje su tijekom godina pretrpjele rane u srcu, a te iste rane usporavaju njihov korak prema cilju.
Drage moje sestre, dajmo si vremena na kraju ove jubilarne godine i razmislimo o svemu ovome. Ne dopustimo da nam vrijeme i dani samo tako prolaze. Mi smo te kojem se moramo suočiti s izazovima i odgovoriti na njih i na ono što Gospodin i naša braća i sestre očekuju od nas.
Budimo zahvalne i vjerne kćeri naše ljubljene Majke Utemeljiteljice. Živimo tako da ona može biti ponosna na nas u Nebu. Ljubimo je i slijedimo njezin nauk, tumačimo ga u svjetlu našeg vremena. Ljubimo Majku Družbu vršeći volju Božju po primjeru blažene Majke, koja je zajedno s našim prvim sestrama, uz nemale žrtve, sve učinila kako bi je sačuvala, podizala, pomagala da raste i širi se po svoj zemlje kako bi dala slavu Bogu.
Ne mogu završiti ovu Okružnicu a da ne zahvalim svakoj provinciji, svakoj zajednici i svakoj sestri za sve ono što ste tijekom ove jubilarne godine organizirale i učinile kako bi se još više osjetila živost naše karizme, ponajprije u našim zajednicama, a zatim među ljudima koji su mogli bolje upoznati blaženu Majku i karizmu Družbe.
Drage moje sestre, ovom prigodom čestitam vam i blagdan našeg serafskog Oca sv. Franje i povjeravam vas njegovoj zaštiti. Na svaku od vas zazivam blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga i neka mir kraljuje u vašim srcima.
Vaša, M. Cristina Orsillo cfm vrhovna predstojnica 2015.- 2021.
Galerija slika
