U školi Blaženice: Peti dan devetnice u znaku krunice i obiteljske molitve
U subotnju večer, 4. srpnja, klaustar samostana i Kuća Matica sestara Kćeri Milosrđa bili su ispunjeni molitvenim ozračjem petoga dana devetnice u čast blažene Marije od Propetoga Isusa. Brojni vjernici okupili su se na pobožnosti u 19.30 sati, a potom i na svečanom euharistijskom slavlju u 20 sati, nastavljajući zajednički hod duhovne priprave.
Krunica kao put susreta s Kristom
Posebno značenje ovome molitvenom susretu dala je subota, dan posvećen Blaženoj Djevici Mariji, kada vjernici na osobit način razmatraju Marijin primjer vjere, poslušnosti i predanja Bogu. Središnje mjesto zauzela je molitva krunice – omiljena marijanska pobožnost koju je i sama blažena Marija Propetoga Isusa smatrala dragocjenim putem upoznavanja Kristova života i rasta u svetosti. U svojim je spisima blaženica naglašavala: „Sveti Ružarij najbolje je sredstvo da upoznamo život Kristov“, pozivajući vjernike da ga mole sabrano i srcem uronjeni u Božju prisutnost. Upozoravala je kako molitva ne smije ostati tek izgovaranje riječi, nego susret ljubavi s Gospodinom, u kojem se misli i srce uzdižu isključivo k Njemu.
Upravo je takav duh bio očit tijekom pobožnosti. Moleći radosna otajstva krunice uz meditacije iz pisane baštine blažene Marije od Propetoga Isusa, okupljeni su uranjali u otajstva Kristova života promatrana Marijinim očima. Dubok trag u srcima ostavilo je razmatranje trećega otajstva, prožeto riječima blaženice: „Božanski Spasitelju, sišao si s neba da se uzmogneš sjediniti u ovom otajstvu svoje ljubavi – Ti si me neodoljivom silom privukao k sebi i sad te nadasve ljubim, nestvorena ljepoto, najveće dobro moje.“ Ova molitvena misao pozvala je vjernike na obnovu osobnog odnosa s Kristom, potvrđujući kako krunica nije puko ponavljanje obrazaca, već put prema živom susretu s Gospodinom koji privlači ljudsko srce svojom ljubavlju.
Nakon krunice uslijedile su litanije blaženoj Mariji od Propetoga, u kojima su vjernici zazivali njezin zagovor i molili snagu za vjerno nasljedovanje Krista.
Euharistija – izvor snage za umorne i opterećene
Središnji dio petoga dana devetnice bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Mario Tošić, župnik župa Smokvica i Čara, uz sudjelovanje Župnog zbora mladih - Stope iz Blata. Na početku slavlja župnik Župe Svih svetih u Blatu srdačno je pozdravio okupljene vjernike i hodočasnike, posebno predvoditelja misnoga slavlja te članove zbora koji su svojim pjevanjem pridonijeli molitvenom ozračju zajedništva.
Polazeći od evanđeoskog ulomka u kojem Isus poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, don Mario je u propovijedi na jednostavan, ali duboko životan način približio poruku Kristove blizine. Istaknuo je kako je ljudski umor sastavni dio života: umorne su majke koje se daruju obiteljima, očevi koji traže put do svoje djece, bake i djedovi koji prenose mudrost, mladi koji stoje pred životnim odlukama, kao i oni koji su svoj život posvetili Bogu – svećenici i redovnice.
Propovjednik je naglasio kako upravo takvima Isus upućuje svoj poziv. Evanđelje ne govori o ljudima koji sve mogu i sve znaju, nego o „malenima“, onima koji priznaju svoju potrebu za Bogom. U svijetu koji nameće sliku savršenstva i neprekidne snage, Krist otvara put poniznosti i povjerenja. Kada život „puca po šavovima“, tada se iznova otkriva snaga Isusovih riječi: „Dođite k meni.“
Don Mario je pozvao vjernike da svoje brige donesu pred Raspetoga Krista, koji raširenih ruku prima svakoga čovjeka. U tom je svjetlu povezao evanđeosku poruku sa životom blažene Marije od Propetoga Isusa, koja je poznavala ljudski umor i patnje siromaha, ali je, znajući da je ljubljena od Boga, tu ljubav nesebično dijelila drugima. Zaključujući, propovjednik je podsjetio kako kršćanska vjera ne uklanja životni umor, nego daje sigurnost da u svakom umoru postoji mjesto odmora – srce Kristovo.
Završni blagoslov i trajna aktualnost poruke
Na završetku ovoga milosnog dana župnik je uputio riječi zahvalnosti svima koji su svojim sudjelovanjem i molitvom pridonijeli ljepoti petoga dana devetnice. Nakon euharistijskog slavlja okupljeni su se u molitvenoj procesiji uputili prema svetištu. Uz pjesmu i molitvu, vjernici su hodili kao zajednica vjere okupljena oko Gospodina i njegove vjerne službenice.
U svetištu je slavlje završeno blagoslovom s relikvijama blažene Marije od Propetoga Isusa. U ozračju duboke sabranosti vjernici su pristupili čašćenju njezinih moći te se zadržali u osobnoj molitvi, preporučujući njezinu zagovoru svoje obitelji i nakane. Pred relikvijama blaženice mnogi su u tišini tražili snagu za svoje svakodnevne „umore“, križeve, nadahnuti primjerom žene koja je čitav svoj život predala Kristu.
Peti dan devetnice još je jednom potvrdio trajnu aktualnost poruke blažene Marije od Propetoga Isusa: molitva prožeta ljubavlju, povjerenjem i nutarnjom sabranošću postaje izvor preobrazbe života i siguran put prema svetosti. To iskustvo zajedničke molitve i euharistije ostalo je trajno upisano u srca okupljenih, kao poziv da i u svakodnevici neprestano podižu svoje misli i srce k Bogu, izvoru svakoga dobra, mira i istinske radosti.






























