Treći dan trodnevnice u župi sv. Petra apostola u Zagrebu
Treći dan trodnevnice uoči spomendana bl. Marije Propetoga
u župi sv. Petra apostola u Zagrebu
8. srpnja 2021.
Posljednjega dana trodnevne duhovne priprave na proslavu spomendana bl. Marije Propetoga u crkvi sv. Petra apostola u Zagrebu dublje smo uronili u molitvenu oazu i u duhovni život naše blaženice. Predvoditelj euharistijskoga slavlja bio je fra Smiljan Berišić, gvardijan samostana franjevaca s Kaptola koji je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Sydneyu u Australiji upoznao davno iseljene Blaćane i njihove potomke. U manje od godine dana, krajem 1924. i tijekom 1925. godine iz Blata je preko Prigradice u daleki svijet otplovilo 1200 ljudi. Danas u Sydneyu živi triput više Blaćana i njihovih potomaka nego u samom Blatu. I u Zagrebu postoji Društvo Blaćana i prijatelja Blata, a upravo su crkvu sv. Petra apostola odabrali za svoje susrete i za slavljenje Gospodina.
Upravo su tri temeljne odrednice svakog čovjeka – identitet, osobnost i životno ostvarenje – bile tema misnikove propovijedi. Danas mladi žive od danas do sutra, besciljno, izgubljeno, a Marija Propetoga već je u četrnaestoj godini znala što hoće. Tad se odlučila da će se u potpunosti predati Isusu zavjetom vječne ljubavi i djevičanstva, što upućuje na njezinu veliku zrelost koja je i za to doba bila neuobičajena. Rasla je u vjerničkoj obitelji koja je istinski živjela svoje kršćanstvo. Roditelji su svoju brojnu djecu odgajali u jednostavnosti, poniznosti i samoprijegoru, u pokori i molitvi, u pobožnostima svoga doba. Danas je očito da se obiteljski život raspada pod navalama suvremenih izazova. Roditelji svoju djecu ne uključuju u obiteljsko zajedništvo, jer obitelj nažalost više ne živi kao zajednica uže i šire rodbine.Zato imamo i pomanjkanje duhovnih zvanja, jer dobro znamo da ona niču i razvijaju se upravo u obitelji koja svjesno živi svoju pripadnost Crkvi i župnoj zajednici. Ako osoba nije u obitelji stekla temeljne odlike čovječnosti i vjerničkoga poslanja, kao što su služenje i žrtva za dobrobit drugih i predanje volji Božjoj, teško se može oduprijeti kojekakvim prijetvornim ponudama ovoga lukavoga svijeta.
Danas ljudi ne poznaju ni sebe ni ljude oko sebe. Ako ne poznajemo sebe, kako ćemo poznavati druge? Danas se gotovo sve u našem društvenom životu odvija online. Pojedinci imaju na facebooku mnogo prijatelja, a koliko ih zapravo imaju u stvarnom životu? Imamo li nekoga na koga se možemo osloniti kad nam je teško i kad nam treba prijateljska ruka? Prijateljstvo je odnos koji obogaćuje čovjeka i čovjeku pomaže da bolje vidi i upoznaje sebe i druge oko sebe. Vrlo je važno shvatiti da je život vjernika, život s braćom i sestrama! Inače sve življenje biva samo smiješno oponašanje života, tek neka cirkuska predstava i ništa više. Naprotiv, stvarni susret prijatelja slika je čovjekova susreta s Bogom. Pozvani smo da idemo tragovima svetaca! Opiremo se tom pozivu i opravdavamo se da danas živimo u vrlo teškim okolnostima koje nisu prikladna za sveto življenje! A pogledajmo b. Mariju Propetoga! Živjela je u još težim okolnostima, u vrijeme Prvoga svjetskog rata i poraća, kad mladići i očevi odlaze na bojišta, a mnogi se nisu ni vratili svojim obiteljima. U njezinu Blatu mnoga su djeca ostala siročad, mnoge žene udovice, a mnogi su pomrli od gladi i bolesti i ostavili nezbrinute obitelji. Zavladalo je veliko siromaštvo, a nadošle su i razne bolesti, poput epidemije španjolske gripe, tzv. »španjolice« koja je harala Europom i odnijela nebrojene žrtve. Marija prepoznaje bijedu i nevolju i nastoji, koliko može, pomagati, a posebice djeci i udovicama. Kad je bila kanila otići u zatvoreni samostan, piše biskupu Marčeliću o svojoj oporuci u kojoj određuje da sve što joj nasljedstvom pripada namjenjuje za izgradnju sirotišta za napuštenu djecu.
Bl. Marija Propetoga usvaja odlike sv. Franje: poniznost, siromaštvo i radost. Malo tko želi služiti, a dobro znamo da evanđeoskoga života, života vjere, nema bez žrtve i ljubavi. Tjeskobu samoće i ljudske ograničenosti možemo uistinu pobijediti radošću. Prihvatimo križ u svome životu, jer ćemo ga samo tako moći radosno nositi. Križevi nam dolaze i svi ih imamo, ali nosimo ih svjesno i dostojanstveno, jer znamo da se ništa u našem životu ne događa bez Božjega promisla. A Bog uvijek za nas misli ono najbolje, iako mi te križeve u ovom zemaljskom hodu ne doživljavamo kao nešto dobro, ali imajmo hrabrosti vjerovati Bogu.
Današnje nas evanđelje šalje da idemo i naviještamo Božju ljubav i njegovo milosrđe. To je činila i bl. Marija Propetoga kad odlazi u Južnu Ameriku. Kad čovjek krene za Kristom, mora ići do kraja, jer ako mu je doista povjerovao, onda nema odustajanja. Upravo onako kako su to činili njegovi učenici koji se nisu strašili ni smrti, samo da navijeste Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Neka nam bl. Marija Propetoga bude primjer neumornoga naviještanja Krista. Iako je bila shrvana bolešću nije odustajala nego, predana u Božje ruke, postiže svoj cilj, vlastito posvećenje i dobro čovjeka nevoljnika. Njezin je identitet – identitet Blajke, žene iz Blata na otoku Korčuli, i franjevke – kćeri sv. Franje Asiškoga, siromaška koji je iznad svega ljubio Krista. Ona se u tom identitetu velikodušno razdaje u poslanju milosrđa za sve one koje Božjom ljubavlju ljubi, a to su siromasi, djeca i odrasli, stjerani na rub društva. Prihvaća njihov križ bijede, nevolje, odbačenosti i prihvaća ih kao ljubljenu djecu Božju, koju je Krist na križu otkupio svojom vječnom ljubavlju. Prihvaća i križeve svoga života, bolest, nerazumijevanje i druge nevolje i strpljivo ih nosi i podnosi.
Vjera u Boga čovjekovu životu daje stabilnost, postojanost. Vjernik dobro zna da je život bez vjere tek puko životarenje, da je život bez pogleda u vječnost kao hrana bez soli, bljutava i nejestiva.Već su mnogi zapazili da su svi grešnici isti, dok su sveci svi različiti. Grijeh oduzima čovjeku identitet, osobnost, ono po čemu je jedinstven i čini ga tek obličjem čovjeku nalik. Grijeh briše onu jedincatost svakog djeteta Božjeg. A svetost je ta koja u svakom čovjeku čuva i oblikuje njegovu osobnost, onu izvornost u kojoj je stvoren na sliku Božju.Grešnici nagrđuju čovječanstvo, a sveci ga čine ljepšim i blagoslovljenijim.
Misnik je svečano euharistijsko slavlje završio starozavjetnim svećeničkim blagoslovom iz Knjige brojeva:»Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari!« (6,26).
s. M. Marija Oreb
Galerija slika
