Svečanom večernjom i euharistijom završena devetnica
Posljednjeg dana devetnice, na uočnicu blagdana blažene Marije Propetoga, 8. srpnja 2019., štovatelji bl. Marije Propetog Isusa Petković imali su prilike moliti i pjevati svečanu večernju u svetištu. Molitva je započela procesijom iz samostana Kuće Matice do rodne kuće bl. Marije Propetog i kroz mjesto stigla nazad u svetište u kojem je nakon toga slavljena sveta misa posljenjeg dana devetnice koju je predslavio župnik don Željko Kovačević.
Program je započeo molitvom otajstava radosne krunice uz razmišljanja bl. Marije Propetoga, nakon čega je uslijedila procesija iz Kuće matice do rodne kuće Blaženice. Procesiji se pridružio i mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki i njegov tajnik vlč. Domagoj Lacković koji su pristigli na svečanost. Procesija, u kojoj su sudjelovali djeca u narodnim nošnjama, časne sestre, dječja klapa »Manina«, pjevački zbor, nadbiskup, svećenici i vjernici kojima su se ispred župne crkve, priključili bratimi bratovština Svih svetih i sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova, prošla je pored rodne kuće bl. Marije Propetog Isusa Petković. Na rodnu kuću bl. Marije Propetog postavljen je vijenac koji su nosila djeca iz Dječjeg vrtića Marija Petković obučena u narodne nošnje: Josip Šeparović, Jakov Žabica i Marta Milat. Dječja klapa »Manina« je otpjevala pjesmu blaženici. Procesiju je pratilo pjevanje župnog zbora i sviranje Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«. Po dolasku u svetište zbor, bratimi i časne sestre u dva kora ispjevali su psalme Večernje nakon čega je nastavljeno euharistijsko slavlje u dvorištu samostana uz svetište.
Euharistijsko slavlje predvodio je don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu u koncelebraciji s don Stipom Milošem, župnikom župe Sv. Nikole u Ćilipima.
Don Željko je u svojoj propovijedi rekao: »Draga braćo i sestre, dragi štovatelji naše blažene Marije Propetog Isusa. Želio bih s vama danas zajednički razmišljati uoči njezinoga blagdana na temelju današnje Božje Riječi. Iz knjige Postanka potakla me jedna posebna riječ. Riječ je o Jakovu, koji se našao na svetomu tlu. Spavao je i u snu se hrvao s anđelom Gospodnjim. Nakon što je imao viđenje o skalama od neba prema zemlji, želio je da ga Bog blagoslovi. I želio je da ostane u Njegovoj prisutnosti. Da li smo mi braćo i sestre svjesni svetih mjesta, gdje se mi susrećemo s našim Bogom? Barem mi u Blatu imamo više crkvi, kapela, od župne crkve pa do svetišta, do kapele naših sestara. Tu se nalazi Božja prisutnost pod prilikama Isusova tijela. Ali ta je prisutnost i po svim kapelama u našem Blatu, gdje su još naši pređi htjeli da bude posvećeno tlo, za molitvu, za moj i tvoj susret sa mojim i tvojim Bogom. Da znamo ostaviti svoj prostor, svoju obitelj, svoju kuću, svoje teškoće, svoje brige i donijeti u taj prostor da bi se hrvali s Bogom, razgovarali, prigovarali, iznosili svoje teškoće, ono što u sebi nosimo, da se susretnemo s Njime. I da na taj način možemo lakše prihvatiti svoj svagdašnji život.
Naše sestre započele su ove godine slavlje 100. obljetnice kako je naša blaženica napustila obiteljsko gnijezdo i preselila se na ovo posvećeno tlo, gdje je željela slušati Gospodina. Nije ni njoj bilo jednostavno, ni lako. Bilo je puno nepoznanica jer nije mogla sve znati unaprijed, nije imala sve složeno kako mi želimo da nam se sve složi, da nam ide u životu. Proživljavala je ona i trenutke kada je jednostavno morala uroniti u Gospodina, prihvatiti da Bog od nje to traži. Napraviti iskorak u ono što stvarno ne vidim. Zato je potrebno napustiti naš ustaljeni način života, a ona je to i činila. Ona je napustila svoj način života, sve ono što je mogla imati. Ostavila je to da bi učinila korak unaprijed. Iskoračila u nepoznato. Iskoračiti s Bogom koji će me voditi u mom budućem životu. Zato je vrlo važno da svako od nas pita se: Imam li ja toliko vjere da mogu napraviti iskorak.
I danas Bog progovara meni i tebi, poziva nas da ostavimo svoj način života. Da se promijenimo u tom smislu da ostavimo vrijeme za Njega. Moram priznati da je sve manje vremena za Boga. Idem na Misu kad stignem, molim se kad mi nešto treba. Vrijeme koje mi je Bog darovao je njegovo. Sve one godine, dani, minute, nisu moje nego Njegove. I od mene traži da posvetim svoj život kako bi živio Njegovu Riječ. Zato mi kršćani moramo napustiti stari način života.
Zanimljiva je stvarnost u današnjem Evanđelju, kad Isus govori da djevojka spava, oni mu se smiju, jer nemaju osjećaja za promjenu njihova života. I tako biva uvijek u svijetu. Kada čovjek ne doživljava djelovanja Duha Božjega koji čovjeka iznova preporađa i ponovno ga nadahnjuje da napravi iskorak u životu. Onda nažalost ostane prazan, nedorečen, depresivan. Dođi na sveto tlo, pokloni se Bogu cijelim životom, pa i onda kada mu nemaš što prikazati, prinesi sebe. I to će biti tvoj odgovor na Njegov poziv.
Mi često kažemo da nam Bog dade zdravlje. A što je s ljudima koji nemaju zdravlja? Pa naša je blaženica imala križ. Nije bila zdrava gledajući po našim mjerilima, ali je postala blažena. Trebamo biti svjesni da nam zdrava bude duša, moje razmišljanje, moji osjećaji, moje oči, moje promatranje, moj svagdašnji način traženja Boga, Božje blizine u mom životu. U ovom trenutku: Bože, što je tvoja volja? Što od mene očekuješ da napravim za bližnjega i za tebe? Time činim to i za sebe, jer tada osjećam Tvoju blizinu u svom vlastitom životu. To nam blaženica poručuje. Dopustimo si da napustimo svoje kuće i dođemo na sveto tlo. Odlučimo se s Njime susresti, kako bi doživjeli da On govori kojoj duši. I neka Božja Riječ oplemenjuje moju dušu. Molimo da nam bl. Marija isprosi da možemo pjevati neizrecivoj Božjoj ljubavi koja se proslavlja i u mom i u tvom životu.«
Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao »Župni zbor Svih svetih« pod vodstvom s. M. Juliane Beretić. Kao i prethodnih dana euharistijsko slavlje završilo je procesijom u svetište, zaključnom molitvom i blagoslovom s moćima blaženice. Nakon toga vjernici su imali mogućnost častiti njezine moći.
Galerija slika
