Spomendan bl. Marije Propetoga u župi sv. Luke evanđelista u Novskoj
Spomendan bl. Marije Propetoga u župi sv. Luke evanđelista u Novskoj
9. srpnja 2021.
Deveti je u mjesecu ali ne u bilo kojem mjesecu danas je deveti srpnja, dan kada je bl. Marija Propetog posljednji put izrekla riječ svojim sestrama, podarila osmijeh i pogled – dan kada je zaklopila svoje umorne oči. Deveti srpnja je dan radosti za svakog člana velike obitelji Kćeri Milosrđa; sestre, Poslanici Milosrđa, Biseri Očeva Milosrđa i svi vjernici koji se utječu u njezin zagovor jer na današnji dan, na poseban način, nose u sebi radost i ponos.
U predvečerje vjernici iz dviju župa grada Novske, župe sv. Luke evanđelista i župe bl. Alojzija Stepinca, skupili su se u samostan kod sestara. Susret smo započeli molitvom časoslova i hvalama i zazivima nebeskom Ocu, kako ih je sastavila naša blaženica. Zagledani u blaženičine relikvije na oltaru i njezinu sliku vapili smo za njezin zagovor u nebeskog Oca za kršćansko jedinstvo, za mir u svijetu, za ljubav među ljudima. U procesiji smo otišli do pastoralnoga centra gdje se slave misna slavlja, umjesto u župnoj crkvi u kojoj su u tijeku građevinski radovi. Uz blaženici posvećenu pjesmu Biseru iz malog Blata tekla je procesija drvoredom kestena što je pomalo podsjećala na Zlinje i njegov drvored lipa u Blatu. Blato je slikovito stiglo u Novsku, a Novska se preslikala u Blato. Opet su se povezale Dalmacija i Slavonija, kao nekad kada je blaženica iz kršne Dalmacije išla u prošnju hrane po plodnoj Slavoniji.
Euharistijsko je slavlje predslavio domaći sin, vlč. Dragoslav Kozić, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg iz Bučja i kapelan u pakračkoj bolnici. U homiliji je kazao da je dobro da smo ponosni na hrvatske svece i blaženike. Važno je da se glas o njima sve više širi, a u tomu bismo i sami trebali sudjelovati. Prisjetio se starije bolesnice koja je na svom ormariću u bolničkoj sobi držala sliku bl. Marije Propetoga. Pitao ju je kako to da se moli upravo toj blaženici. Odgovorila mu je:»Molim joj se u zagovor za svoju obitelj, djecu i unučad, jer je ona žena snažna pogleda!« I doista, s velike blaženičine slike na beatifikaciji odražava se njezin pogled, snažan i istodobno nježan.
Nakon popričesne molitve Poslanici Milosrđa izrekli su svoja obećanja i tako se učvrstili u odluci da žive Božje milosrđe i budu pronositelji njegove ljubavi tamo gdje žive i rade, da budu zauzeti članovi svojih župnih zajednica. Medaljica s blaženičinim moćima u obliku slova Tau, simbola pripadnosti velikoj franjevačkoj obitelji, zasjala je na njima jednako kao i njihov osmijeh koji im je ozario lica. I naši najmlađi članovi, Biseri Očeva milosrđa, ponosno su stajali i strpljivo čekali svoje medaljice. Oni zbilja jesu to što im ime govori – pravi Očevi biseri, biseri njegova milosrđa u moru ljudi koji nisu svjesni svoje djetinje pripadnosti Ocu. Njihova razigranost, prostodušnost i nevinost obasjale bi svaki kutak ove zemlje i učinile ga ljepšim i blagoslovljenijim. Oni možda jesu najmanji među nama u župi, ali su uistinu veliki jer im je srce puno Božje ljubavi.
Nakon euharistijskoga slavlja u samostanskom smo dvorištu krijepili i tijelo hranom i pićem koje su pripremili Poslanici Milosrđa i zboraši. Slavonska trpeza uvijek je bogata, a još i više kada je zaslađena dobrotom i velikodušnošću onih koji su odvojili vrijeme i pripremili potrebno.
U konačnici, pogledamo li unazad u proteklu trodnevnicu možemo vidjeti veliku ljubav na djelu i mir koji samo Gospodin može dati. Blaženica je bila malena žena u velikom svijetu, a učinila je puno jer je bila predana Isusovu milosrdnom Srcu, ljubavi nebeskog Oca i nadahnućima Duha Svetoga. Novska je grad pun malenih ljudi velikoga srca. Upravo ti maleni prepoznaju blaženicu kao svoju Majku kojoj uvijek mogu doći, a to su povjerenje pokazali i danas na njezin spomendan. Slijedili su njezin poticaj sestrama: »Budite velike u ljubavi!« Te ljubavi danas u Novskoj nije nedostajalo. Sunčeve zrake, koje su nas tako snažno grijale proteklih dana, tijekom večeri su se pretvorile u blagoslov kiše koju je žedna zemlja dugo iščekivala. A naša je zemlja žedna i kiše Božjega milosrđa življena po svima nama gdjegod se nalazimo, u Blatu, u Novskoj ili drugdje. Stoga budimo kapi Božjega milosrđa i njegove ljubavi, jer na to nas pozva on, naš Bog kojem je vlastito ime Milosrđe.
s. M. Kristina Injić
Galerija slika
