Prvi dan devetnice bl. Mariji Petković u Blatu

U Blatu na Korčuli započela je 30. lipnja 2024. godine duhovna priprava za blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković. Ova velika žena našega naroda nosila je u svome srcu milosrđe za one najpotrebnije i tako ukazivala na brižnu ljubav nebeskog Oca.

Nedjeljno euharistijsko slavlje u njezinu svetištu u Blatu predvodio je u 10.30 župnik župe Svih svetih don Željko Kovačević, a prethodila mu je pobožnost svete krunice uz blaženičine misli o slavnim otajstvima. Dan je bio obilježen molitvom za bolesne, a koji su osjećali potrebu mogli su uz prethodnu prijavu primiti i sakrament bolesničkoga pomazanja. Župni zbor župe Svih svetih, uz orguljsku pratnju Ivana Dominika Sardelića predvodio je liturgijsko pjevanje.

Misnik je propovijedao o dva čudesna ozdravljenja na temelju evanđeoskoga ulomka i istaknuo poveznicu između ozdravljenja Jairove kćeri i žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. »Jairova je dvanaestogodišnja kći bolesna, a poslije saznajemo da je i umrla, a s druge strane imamo Izraelovu kćer koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja pa možemo reći da je i ona u simboličkom smislu već bila mrtva. Židovi su imali puno propisa o obrednoj čistoći. U hramu je prebivao Bog koji je živi Bog, pa u njegovoj blizini nije smjelo biti ništa povezano sa smrću. Čovjek nije bio uvijek sposoban doći pred svoga Boga. Moralo je proći sedam dana od prestanka krvarenja da bi žena bila proglašena obredno čistom i smjela doći u hram. Zato kad sv. Marko kaže da je neka žena dvanaest godina bolovala od krvarenja on želi reći da je imala takav poremećaj da u njoj nije postojalo razdoblje od tjedan dana koje je potrebno da se ona obredno očisti i to je imalo strašne posljedice za njezin život. Ne samo da nije smjela doći u hram nego je bila isključena iz svih društvenih događanja, jer bi svatko tko se druži s njom postao nečist. Dvanaest godina krvarenja znači dvanaest godina potpune društvene izolacije. Bio joj je zabranjen ulazak u hram, sudjelovanje u javnim događajima, svadbama, druženjima, a nije se mogla ni udati. Slobodno možemo reći da je ona bila fizički živa, ali duhovno mrtva. Stoga nije ni čudo da je u očaju prodavala svu svoju imovinu kako bi se izliječila.

Osim broja dvanaest, ova dva događaja povezuje iznimna poniznost i vjera. Nadstojnik Jair pada pred Isusove noge i moli za pomoć. On ne djeluje kao oholi moćnici ovoga svijeta nego jednostavno pada pred Isusa. Čak i kad sazna da mu je kći umrla i kada ga najbliži nagovaraju: odustani, ne muči više Učitelja, Jair svejedno ne gubi nadu, ne gubi vjeru, nego je poput Abrahama. Uzda se u Boga.

I nesretna žena, koja nije oduvijek hodila putem poniznosti, nego pokušavala kupiti zdravlje, prodajući sve što je stekla kako bi platila liječenje, a doživljavala samo razočarenje, na kraju je ipak shvatila da se spasenje ne može kupiti. Nije se zatvorila u ljutnju u odnosu na Boga, znala je da se Bog ne raduje propasti živih. Odlučila je prihvatiti svoje pogreške vjerujući da joj Bog može sve oprostiti i da će biti spašena samo ako se dotakne Isusove haljine. Važno je ovdje uočiti još jednu zanimljivost: kada bi nečista osoba dotakla nekoga ta bi druga osoba također postala nečista. Po toj logici u ovoj situaciji Isus je trebao postati nečist jer ga je dodirnula nečista žena, ali ona ima vjeru da je s tim čovjekom posve drugačije i da njega smrt ne može zahvatiti jer u njemu djeluje sam izvor života.«

Propovjednik je naglasio i kontrast između ta dva događaja. »Jair je bio bogati uglednik, a žena osiromašena. Dok je Jairova kuća bila prepuna ljudi koji su s njim žalovali, žena nije imala nikoga s kime bi podijelila svoju tugu. Isus Jairovu kćer ozdravlja govorom u privatnoj kući, a ženu ozdravlja dodirom usred mnoštva na cesti. Poruka je ova: Isusa nije previše briga jesam li ja ugledan ili odbačen, je li moj život uredno posložen ili nije. Bez obzira na sve što se nalazi u mojoj prošlosti, od mene se traži poniznost, spremnost da padnem pred Isusa ne gledajući hoće li mi se drugi smijati. Čak ako mi je život u potpunom kaosu, bez ikakve nade, to nije prepreka da pristupim Isusu i da pred njim padnem na koljena. Jedna njegova riječ je dostatna da ozdravim od svih svojih bolesti.« Na kraju je misnik istaknuo da je važno da se pred Isusa dođe otvorena srca, da se oprosti svima i da ga treba zamoliti da nam dadne snage prihvatiti svoju bolest.

Po završetku euharistijskoga slavlja, nazočni vjernici su imali mogućnost čašćenja blaženičinih relikvija i prigodu za osobnu molitvu.

s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga

Galerija slika