Proslava spomendana bl. Marije Propetog Petković i u Dubrovniku

U katedrali Gospe Velike u Dubrovniku 9. srpnja 2022. svečano je proslavljen spomendan bl. Marije Propetog Isusa Petković. Slavlju spomendana predhodila je trodnevna priprava. U hodu kroz ovogodišnju pripravu i proslavu, župnu zajednicu predvodio je don Marin Lučić, katedralni župnik.

Svakoga dana priprava je započinjala zajedničkom molitvom krunice praćenom razmišljanjima bl. Marije Propetog.

Prvoga dana trodnevnice don Marin je potakao vjernike na promišljanje o čistoći. Osvrnuo se na Marijin zavjet čistoće koji je zavjetovala Gospodinu u četrnaestoj godini i koji je obilježio njezino potpuno predanje u Božju volju, te o mladoj svetici Mariji Goretti koja je životom čuvala svoje djevičanstvo, i njezinu krvniku Alessandru koji se nakon jednog viđenja svoje žrtve Marije Goretti obratio i potpuno otvorio Gospodinu kajući se za sve čine koje je učinio. Prisutne je pozvao na promišljanje:

''Sad kad promatramo Mariju Petković koja u 14 godini daje zavjet čistoće, sv. Mariju Goretti koja u 12 godini brani svoju čistoću i djevičanstvo, pitamo se gdje smo mi? Kako mi živimo? Kako mi živimo djevičanstvo? Kada govorimo mladima o predbračnoj čistoći, o čistoći, o celibatu, o djevičanstvu, je li nas to sablažnjava? Jesmo li mi zaista spremni tako živjeti, tako braniti te neprolazne vrijednosti?  Mi živimo u jednom Babilonu. Kad izađete vanka sve ćete vidjeti osim čistoće, nema više čednosti, nema više čistoće, nema više odnosa prema spolnosti zdrave. Mi smo pozvani svjedočiti i hrabro govoriti. I mladi ljudi koji žive čistoću prije braka, oni koji su pozvani na djevičanstvo, da to spremno i jasno svjedočimo, da svjedočimo prave kršćanske vrijednosti.''

Nakon euharistijskog slavlja prvog dana trodnevnice uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje su pripremile članice molitvene zajednice b. Marije Propetog Isusa Petković

Drugi dan trodnevnice bio je usmjeren na Marijin odnos prema Nebeskom Ocu. Župnik je u propovijedi prisutne potaknuo na promišljanje o susretu sa živim Kristom, susretu koji mijenja čovjeka, čini ga da prepoznaje i shvaća Božju neizmjernu ljubav.

''Oni koji su živjeli prožeti Isusom Kristom, u njima se vrlo lako prepoznaje Riječ Božja kao živa, kako i kaže „živa je riječ Božja i djelotvorna“. Božja riječ je tako živa i u bl. Mariji Propetoga Isusa. U Marijinu odnosu s Bogom veliku ulogu ima njezin zemaljski otac." Naglašavajući važnost obiteljskog odgoja i primjera don Marin naglašava: ''Upravo i danas ovo čitanje iz proroka Hošee nam govori o Ocu. Kako je Bog kao otac učio Izraela hodati 'Dok Izrael dijete bijaše, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. Efrajima ja sam hodati učio, držeći ga za ruke.' Tako je i Marija u svome zemaljskom ocu prepoznala Nebeskog Oca, a zemaljski otac je slika Nebeskog Oca i onda je mogla otvoriti svoje srce nebeskom Ocu koji ju je ljubio i u njezino srce izlijevao tolike milosti.''

Osvrćući se na Božju riječ, koja je u Marijinu životu bila tako živa, djelotvorna i očita u njezinom govoru, ponašanju, življenju don Marin progovara o njezinom pouzdanju u Božju providnost i poslušnost Gospodinu. ''Kad Isus kaže ne stječite zlata ni srebra ni mjedi u pojase, očituje se providnost, pouzdanje u Božju providnost koju je imala Marija Propetog Isusa. Gospodin je toliko puta u njezinom životu proviđao, kada nije znala kako neke stvari riješiti, Gospodin je providio. Ono što ju je na poseban način poticao biskup Marčelić, jest poslušnost. I njemu je bila poslušna, i kroz njega je prepoznala Očev glas, da Otac to tako želi.''

Na kraju don Marin potiče: ''I nas gospodin potiče da u svom srcu osluškujemo kako nas Gospodin u ovom sada vremenu u našem životu želi upotrijebiti, na koji način mi trebamo služiti. Temeljno je iskustvo Boga kao Oca. Marija je imala to iskustvo Boga kao Oca, a onda u tome se mogla prepustiti Njegovoj volji i biti Njemu poslušna. Neka nas Marija Propetog Isusa uči toj providnosti, uči prepuštanju Ocu nebeskom.''

Uz don Marina Lučića u slavlju drugog dana trodnevnice koncelebrirali su don David Marijanović, župni vikar i fra Nedjiljko Jerkan OFM.

Nakon euharistijskog slavlja sestre Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje koje djeluju u župi, govorile su o Marijinu odnos prema djeci, odakle i kako je rasla njena čežnja za brigom za djecu, te kako sestre danas djeluju nasljedujući karizmu Majke utemeljiteljice. S. M. Katarina Mihić predstavila je Marijin život, njen odgoj u obitelji i primjer koji je učila gledajući svoje roditelje, rast čežnje za brigu za najsiromašnije koju je Gospodin u njenom srcu poticao, rasplamsavao i usmjeravao kroz mnoge događaje i osobe, te konačno ostvarenje – otvaranja sirotišta, zabavišta, ne samo u rodnom mjestu već svugdje gdje ju je Gospodin pozivao. S. M. Zlata Vrbić, koja je dugi niz godina provela u zemljama Južne Amerike, progovorila je o dolasku sestara i početku rada u zemljama Južne Amerike, širenju apostolata Družbe osobito za vrijeme dok je bl. Marija Propetog Isusa boravila u Južnoj Americi. Prisjetila se i svjedočanstava sestara kako je Gospodin vodio i otvarao put, a blaženica prepoznavala Božje poticaje, prepuštala im se šaljući sestre i sama odlazeći u nove izazove rada u najsiromašnija područja. S. Zlata progovorila je i o današnjem radu sestara s djecom kroz škole i domove, brizi za školovanje siromašne djece.

Trećeg dana trodnevnice bila je u znaku križa i odnosa s Gospodinom.

Don Marin je stavio naglasak na odnos bl. Marije Propetog s Gospodinom i kako je svo njezino djelovanje proizlazilo iz tog susreta i odnosa.

''Bila je svjesna milosti i milosrđa, da ništa sama ne može nego da joj je potrebna milost. Da je Gospodin onaj koji vodi i kad gledamo njezin život možemo se pitat kad je to sve stizala, kad je sve to uspijevala i pisat i molit i obilazit svijetom. Kad je to sve stizala? Evo i mi se možemo pitat u svom životu, a svi živimo tako nekako užurbano, kako sve stići? Mislim da je tajna u tome da sve proizlazi iz molitve iz odnosa s Gospodinom.''

Don Marin se osvrnuo na njezino predanje Gospodinu u 14 godini, ali i naglasio kako je Marija svjesna onoga što je i Gospodin njoj obećao: ''da će On biti vjeran i da će je On voditi. To je ono što mi često zaboravljamo, zaboravljamo što je nama Gospodin obećao. Ona u tom susretu s Isusom se uvijek sjeća.''

Naglasio je i gdje je ona crpila snagu za sve ono što je činila i kako je prepoznavala što, kako i kada činiti: ''Marija je često bila pred križem, zato je Propetoga, i s križa je crpila ljubav i snagu i milost da može činiti sve ono što Gospodin čini. Puno je toga što mi možemo učiniti, ona je sama vidjela silne potrebe, gdje god se okreneš silna potreba, ali ako osluhnemo Gospodina onda nas On šalje tamo gdje treba.''

Don Marin se spomenuo i bračnog para iz prvih kršćanskih vremena koje na današnji dan Crkva slavi – Akvilu i Priscilu koji su u svome domu dopustili da živi Crkva ''tu se slavila euharistija i tu prepoznajemo snagu zajedništva ovoga bračnoga Akvile i Priscile, ali i snagu zajedništva na kojem je stalno radila Marija potičući sestre na zajedništvo, na ljubav, podsjećajući ih tko je kćer, tko je kćer Milosrđa i na što je kćer pozvana. Ali uvijek svijest da je kćer i to ljubljena i da je kćer Milosrdnog Oca.''

Pozvao je prisutne da u ovom zajedništvu pokušamo graditi to zajedništvo Duha Svetoga ''bilo u onom bračnom zajedništvu bilo u ovom redovničkom zajedništvu kojemu je sama radila Marija Propetoga. Ali je ona izišla iz jednog svetog obiteljskog okruženja, a to su bili njezini roditelji Antun i Marija. To je tako isprepleteno, obiteljsko zajedništvo, a onda i ova čežnja za redovničko zajedništvo, tj. I ovo zajedništvo Crkve koje mi ovdje sada živimo i slavimo.''

Nakon euharistijskog slavlja don Marin je iznio relikviju drva Isusova križa iz močnika Katedrale, te su svi okupljeni ostali u kratkom klanjanju križu uz razmišljanja bl. Marije Propetog Isusa Petković. Bl. Marija Propetog kako joj i ime govori zagledana je u svog propetog Zaručnika, često boravi pred njim i iz tih susreta, proizašli su mnogi tekstovi razmatranja pred križem, te pouke sestrama o važnosti i veličini križa i Kristove žrtve.

Euharistijsko slavlje spomendana bl. Marije Propetog u katedrali predslavio je don Marin Lučić u koncelebraciji s don Davidom Marijanovićem, župnim vikarom, te fra Nedjiljkom Jerkanom OFM.

Promišljajući nad pitanjem iz evanđelja Što nam je činiti da život vječni baštinimo?, don Marin nam donosi primjer bl. Marije Propetog koja je o ovom evanđelju često promišljala, imala je blaga zemaljska, ali je prepoznavala da u tome ne može pronaći mir niti utjehu, te da u tome ne leži temelj kraljevstva.

Prisjećajući se mladića iz Evanđelja koji je otišao smrknut od Isusa nastavlja: ''Može se dogoditi da se susretnemo s Isusom i da budemo smrknuti da ne pođemo dokraja za Njim nešto je pretpostavio Gospodinu, to je bilo bogatstvo. Mi živimo u takvom vremenu da imamo dosta nekakvih površnih utjeha, možemo se zadovoljavati nekakvim takvim površnim utjehama, površnim mirom i tako nam može proći cijeli život, a ne upoznat Gospodina i smisao našega postojanja. Marija je upravo tražila to nešto dublje. Ono što je u temelju da je upoznala Oca, milosrdnog Oca i polako ulazila u to njegovo milosrđe. Čovjek kad se približi Bogu vidi da ništa sam ne može. Mi se trudimo i uspijemo neke stvari, ali kad se približiš Ocu milosrđa, Gospodinu, onda vidiš da je to sve njegova milost. Što si bliži Bogu, misliš da si grešniji, slabiji, svjestan si svojih slabosti. To je Marija iskusila, milosrđe, Očevo milosrđe i onaj poziv budi i ti milosrdna. Ona je u svom odnosu s Bogom upoznala Oca milosrđa, zato je ona htjela postati kćer Milosrđa. Ona biser iz maloga Blata je upoznala Biser a to je Isus Krist. I danas nam je ona primjer. ''

Nastavljajući promišljati nad čitanjima, don Marin ističe kako je bl. Marija poslušavši Božji glas preko biskupa Marčelića i njegove poticaje preuzela odgovornost. To je vrlo važno i za nas danas, preuzeti odgovornost tamo gdje nas Gospodin šalje. ''Marija nam u tome svemu može pomoći jer je ona nama blizu, tu je naša s Korčule, tako je blizu, svetost nije daleko nego je tu među nama, za nas. Kada čovjek pusti Boga u svoj život i kad ga stavi na prvo mjesto, onda se zaodjene čime? Dobrostivošću, poniznošću, blagošću, strpljivošću, onda podnosiš, praštaš, i povrh svega bude ljubav, ništa ti nije teško, ako posložiš prioritete. Marija je to napravila u svom životu posložila ono bitno na takav način učila sestre.''

Zahvalivši Bogu za milost prisutnosti sestara u Katedralnoj župi Gospe Velike, don Marin je izrazio i zahvalnost Gospodinu što Kćeri Milosrđa svojom prisutnošću prate i svih njegovih 13 godina svećeništva.

Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uzveličao je katedralni zbor pod vodstvom voditeljice Petre Potrebica izvodeći misu u čast bl. Marije Propetog koju je napisala pok. Margita Cetinić.

Nakon euharistijskog slavlja, slavlje se nastavilo u zajedničkom druženju.

Galerija slika