Održana permanentna formacija sestara na Prižbi
Naša oaza mira – Prižba i ove je godine bila mjesto trajne formacije sestara koje obilježavaju 25. i 50. obljetnicu zavjeta, kao i za sestre u početnoj formaciji. U razdoblju od 18. do 29. srpnja 2023. godine Provincijska uprava za sestre svečarice organizirala je dane odmora od svakodnevnih obveza, dane zajedništva, ali i predavanja dvojice duhovnika koji su svojim nagovorima sestrama nastojali pomoći da se ne umore na putu posvećenja.
POVIJEST BOŽJE LJUBAVI
Tijekom prvog tjedna duhovnik vlč Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, naglašavao nam je važnost zajedništva u Crkvi i redovničkoj zajednici. Zajedno smo analizirali i meditirali biblijske tekstove iz kojih proizlazi da je zajedništvo bitna dimenzija Crkve, ali i čovjeka koji nije stvoren da bude sam. U zajedništvu s nekolicinom Prižbara i turista koji se trude vjeru praktično živjeti, svaku večer slavili smo svetu misu u dvorištu našeg samostana.
OSOBNO PREPOZNAVANJE U LIKU MOJSIJA
Tijekom drugog tjedna kao duhovnik pridružio nam se mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjsko-trebinjski biskup, koji je kao temu uzeo lik Mojsija. Razmišljajući o Mojsijevu životu, njegovim nadanjima, borbama, otuđenosti, usamljenosti i razočaranosti, ali i odvažnosti, upornosti i vjernosti do kraja, prepoznavale smo sebe, svoj dosadašnji hod u redovništvu, svoje borbe, uspjehe i neuspjehe. Iako su prošla stoljeća i tisućljeća, čovjek današnjice se i dalje poput Mojsija treba boriti sa usamljenošću, neispunjenjem vlastitih htijenja, osobama s kojima ga veže život, a koje su često uteg u hodu ovom zemljom. Na kraju Mojsijeva života ipak vidimo da je ostao vjeran i slobodan bez obzira na sve nedaće s narodom i na duga i brojna razdoblja Božje odsutnosti.
Kao redovnice i mi smo poput Mojsija pozvane svjedočiti u ovom našem vremenu kojem je potrebna redovnica koja shvaća, ljubi i slijedi Božji poziv u svjetlu Božje Riječi. Također je neophodno da budemo osobe koje surađuju sa Duhom Svetim i otvorene transcendenciji. Tada se nećemo stopiti sa ovim svijetom i utonuti u pesimizam i beznađe, već biti mala svjetlost primjetljiva i u najvećoj tami. Zahvalne Provincijalnoj upravi i sestrama koje su se brinule za naše materijalne potrebe, osnažene međusobnim zajedništvom, ojačane poticajima naših duhovnika, odmorena tijela i duše, zaputile smo se u subotu 29. sprnja u Kuću Maticu gdje nastavljamo učvrstiti svoj duh u duhovnim vježbama koje slijede.
s.Vlatka B.
Galerija slika
