Osmi dan devetnice blaženoj Mariji Propetoga

Blato, 7. srpnja 2023.

Prije večernjega euharistijskog slavlja u samostanskom dvorištu uz blaženičino svetište otajstva krunice predmolile su časne sestre. Euharistijsko je slavlje predslavio don Ivo Markić, župni vikar u župi sv. Mihajla u Dubrovniku i voditelj Ureda za mlade Dubrovačke biskupije u koncelebraciji s vlč. Karlom Topalovićem, župnim vikarom u župi sv. Terezije Avilske u Požegi i don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu. Pjesmom je euharistijsko slavlje uzveličao župni zbor Svetog Roka iz Lumbarde.

Donosimo nekoliko misli iz propovijedi: »Nalazimo se i dalje s Gospodinom u Kafarnaumu. Danas On ide kamo želi, traži koga želi i zove koga želi. Riječ je o pozivu osobe koja je bila carinik. Biti carinik, značilo je raditi za okupatora, prikupljati novac za cara. To je značilo biti izdajica svoga naroda, odbačen od naroda, a možda čak i od vlastite obitelji. To je značilo da je bio u dodiru sa ostalim narodima i kao takav okarakteriziran kao grešnik. Smatralo se da se carinici ne mogu spasiti. Takvoj osobi Gospodin prilazi, zove ga među svoje učenike. Gospodin želi time pokazati da spasenje nije za pravednike, za one koji se smatraju savršenima, već za one koji poznaju svoje slabosti i koji su svjesni svoje grešnosti i vape Gospodinu. Oni koji sebe smatraju savršenima, Bog im nije potreban. Svoje snage smatraju dostatnima, okrenuti su sami prema sebi. Oni koji poznaju svoju slabost, ovise o Gospodinu, vape Gospodinu, traže pomoć. Poput loze koja je na trsu.

Gospodin prilazi Cariniku. Što je to bilo presudno, što je preokrenulo carinikov život? Samo jedan pogled koji je gledao u njegovu dušu. Dotad su ga svi možda zvali carinikom, izdajicom a sada ga Gospodin zove njegovim imenom. Matej. To je bio pogled ljubavi koji je promijenio njegov život, pogled koji mu je vratio dostojanstvo, koji mu je vratio ime, koji ga je nazvao darom Božjim, upravo kako se on zove. Nije trebalo ništa više, niti nagovaranja, niti objašnjavanja da će imati bolji život, niti traženja nečega za uzvrat. Matej je krenuo za Isusom. Kada krenemo za Gospodinom mi smo uskrsli od mrtvih, njegov pogled prodire u dubine a ne gleda na vanjštinu. Gospodin nudi život ali traži promjenu. Kada nas Gospodin dotakne, ne možemo ostati ravnodušni, već mijenjamo svoj život kakobi mogli što čišće i radikalnije odgovoriti na njegov poziv. Matejev odgovor je bio »Da«, što je ujedno bilo i »Ne« svemu prijašnjem. Mateju je nedostajala blizina, ljubav, a Gospodin mu je sve to pružio. Bio je spreman ostaviti sve materijalno bogatstvo, a dobio je za uzvrat puno više. Matej ga vodi svojim prijateljima i ukazuje na njega.

Kada Gospodin dotakne naše srce, ne treba daleko ići već ostati tu i pokazati ljudima tko je taj koji mijenja živote. Tko je taj zbog kojeg smo spremni ostaviti sve i širiti ono na što nas poziva. Ta ljubav je potaknula i Mariju Petković da svojoj čitavoj Družbi stavi kao načelo, kao znak Raspetu Ljubav, Isusa Krista. Da nju i sve redovnice koje će doći podsjeća kolika je cijena koju je Otac dao za nas da nam objavi njegovu neizmjernu ljubav. Potrebno je sve brige predati Gospodinu jer znamo da se On brine i da će On pomoći. Zato hrabrimo jedni druge i potičimo jedni druge da otkrijemo koji je naš poziv i koje je naše poslanje. To je širenje radosne vijesti, ali osobno? Svako treba vidjeti kamo ga Gospodin zove i ostaviti sve ono što ga veže, što ga sputava da kaže Gospodinu 'Da'.«

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem moći.

Nakon misnoga slavlja u svetištu je uslijedilo euharistijsko klanjanje do ponoći, a sudjelovali su veliki župni zbor, članice Trećega reda sv. Franje, skupina molitelja »Bl. Marija Propetoga« i Schönstattski pokret, bratimi Svih svetih i sv. Vincence, mladi i neokatekumeni.

s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetoga

Galerija slika