O vrijednosti trpljenja
Sve za Isusa za slavu Nebeskog Oca!
Rim, 28. II. 1960.
Broj 430./ 60.
OKRUŽNICA
Prečasne Majke Utemeljiteljice i Vrh. Glavarice S. M. PETKOVIĆ
„O DRAGOCJENJENOJ VRIJEDNOSTI TRPLJENJA“
Kćeri mile, preodabrane ste od Gospodina za Njegovu službu da ga slijedite na ovoj zemlji, da možete jednom s Njime kraljevati.
I. Isus je Vas pozvao u svoju službu, da ga slijedite i da mu svojim trpljenjem i mrtvljenjem pomažete spašavati duše. Zato govori svakoj: „Uzmi križe svoj i slijedi me!“ (Mat. XVI. 24-27) Ne govori samo: dođi i slijedi me, već uzmi križ svoj i slijedi me!
Vidimo, kćeri mile da na svijetu svak trpi, ali koji su od svijeta ne razumiju veliku vrijednost trpljenja, već mrmljajući vrijeđaju Boga i osuđuju se. Naš Gospodin je sa križem i poniženjem spasio svijet. Zato vidimo u sv. Evanđelju kako govori svojim učenicima na putu u Emaus: „O bezumni i spora srca za vjerovanje, nije trebalo da to Krist pretrpi i tako uđe u slavu svoju!“ (Luka XXVI. 25- 26)
Da, kćeri moje, tako svaka duša treba da se trpljenjem i dobrim djelima zasluži nebo. Mi smo zato ostavile svijet, da iz ljubavi slijedimo Raspetog Krista i da spasimo ne samo svoju dušu, već i duše naše braće; da zadovoljimo za njihove grijehe sa trpljenjem i mrtvljenjem. Osobito sada u ovo sveto korizmeno vrijeme treba da podvostrućimo naše molitve, naša mrtvljenja i naše pokore kako, govori sv. Pavao Korinćanima: (II. 6, 2-7) Evo sad je vrijeme najprikladnije, evo sad je vrijeme spasenja... kao sluge Božje u mnogoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebi, u tjeskobi, u ranama, u trudovima, u postu, u čistoći, u dugotrpljivosti, u Duhu Svetomu. ... u ljubavi koja se ne pretvara, u riječi istinitoj u sili Božjoj......
II.
Ova zemlja je mjesto zasluga i zato je mjesto trpljenja. Naša vječna domovina gdje nam je Bog pripravio počinak i uživanje vječno je raj. Malo smo vremena na ovom svijetu, ali u ovo malo vremena mnoge su kušnje i nevolje, koje moramo pretrpjeti, da budemo jednom u nebu uživati. Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun mnogih nevolja. (Job xvi, 1.) Da, svi moramo trpjeti, bili pravedni, bili griješni svak mora da nosi svoj križ. Koji ga nosi ustrpljivo spasava se, a koji neustrpljivo gubi se. Iste nevolje, kaže sv. Augustin, šalju jedne u nebo, a druge u pakao. Sa kušnjom trpljenja, govori isti svetac, se razlikuje slama od zrna. Koji se u patnjama ponizi i prilagodi Božjoj volji, je zrno za raj, a koji se u svojoj oholosti protivi i mrmlja i zato ostavlja Boga, slama je za vječni oganj.
Na dan u koji će se suditi naše spasenje, naš život mora da se nađe izjednačena s onim Isusa Krista, da postignemo odluku odabranika. Ovo je bila svrha Vječna Riječi, koja je sišla na zemlju, da nas s svojim primjerom nauči strpljivo nositi križ koji nam Bog šalje. Krist je trpio za nas, piše sv. Petar, i ostavio nam primjer da idemo za stopama njegovim. (I. Petr. II. 21)
Da, Isus je htio trjeti, da nas oduševi za trpljenje. A koliko je On pretrpio za cijeli svoj život? Prorok ga nazivlje - Čovjek bola – (Izajia I,6) – najprezreniji od svih ljudi. Život Isusov bio je pun patnja i bolova!
Sad, kako je Bog postupao sa svojim preljubljenim Sinom, tako postupa i sa onima koje ljubi i koje je odarao da nadoknađuju za grijehe svijeta. Zato je rekao jednom sv. Tereziji: Znaj, da duše najmilije mojem Ocu su one, koje podnose najveća trpljenja. Ista svetica ukaže se poslije smrti jedonoj Sestri i reče joj da uživa veliku nagradu u nebu ne toliko za svoja dobra djela koliko za trpljenja podnesena u životu radi ljubavi Božje. I kad bi se za koju stvar željela vratiti na zemlju, bila bi jedino da može trpjeti za Boga.
Tko ljubi Boga i trpi ima dupliu nagradu na nebu. Govori je sv. Vinko Paulski: „Tko ne trpi u ovom životu, mora to držati za veliku nesreću.“ I nastavlja: „Ako jedna Kongregacija ili osoba ne trpi blizu je padu.“
Strpljivost je znak savršenstva. To će reči, da nema stvari milije Bogu nego kad vidi jednu dušu da sa strpljivošću i ljubavlju podnosi sve križeve koje je On šalje. Bit ljubavi jest da čini ljubitelja sličnim ljubljenoma. Govorio je sv. Franjo Saleški: „Sve rane Spasiteljeve su kao tolika usta, koja nas učer kako se mora za Njega trpjeti. Ovo je mudrost svetaca – trpjeti postojano za Isusa i tako ćemo brzo postati sveti!“
Tko ljubi Isusa Krista želi mu biti sličan tj. siromašan, prezren i zlostavljan. Sv. Ivan vidio je sve svece obučene u bijele haljine s palmama u ruci (Ap. VIII. 9). Palma je znak mučeništva, ali svi sveci nisu bili mučenici. Sv.Gregorije tumači, da su svi sveci bili mučeni ili gvožđjem ili strpljivošću. U tome je, dakle, zasluga jedne duše koja ljubi Isusa Krista da strpljivo podnosi sve križeve koje joj On šalje.
U ovim svetim korizmenim danima razmišljajmo osobito Isusovu muku i Njegova trpljenja, iako moramo to razmatrati čitavu godinu, ali sada posebno. Slijedeći Isusa na Njegovom križnom putu, prikazivajmo mu naša trpljenja i mrtvljenja za naknadu grijeha i obračenja svijeta. Korizma je vrijeme posvećenja i spasenja, kad nam sv. Crkva stvalja pred oči da se više mrtvimo i činimo pokoru. Jučer sam malo poslije lecture razmišljala o trpljenju teških bolesnika, koji se ne mogu kretati, niti si sami pomoći. To su oni koji su raspeti s Kristom, koje je Gospodin odabrao da davaju zadovoljštinu za grijehe svijeta; kao na pr. naša draga Č.S.Felicija Radmilo, koja već preko 20 godina leži nepomična u oklopu.
Nemojte, kćeri mile biti žalosne kad vidite da Vam Gospodin šalje križeve, bolesti i različita druga trpljenja, koja dolaze od raznih naravi i karaktera. Vidimo da su takova trpljenja postojala i kod sv. Otaca i velikih umova svete Crkve. To nam svjedoči život sv. Augustina i sv. Jeronima, koji iako veliki ljudi i naučitelji sv. Crkve trpjeli su jedan s drugim, ali su znali podnositi ta trpljenja i postali su veliki sveci. Tako i Vi, kćeri mile, sva svoja trpljenja prikažite za svoje Sestre, za obračenje grešnika, za umiruće, za duše u Čistilištu itd. Nemojte dozvoliti da se dragocjeno blago trpljenja koje Vam Gospodin daje gubi neiskorišteno.
Vidite koliko je uzvišeno trpljenje, jer ničim drugim ne možemo dati Bogu zadovoljštinu osim njime. Velika je dužnost zadovoljštine poslije grijeha premda oproštenog u sv. ispovijedi. Svaki grijeh zaslužuje kaznu, svaka nepravda naknadu (zadovoljštinu). Teškim grijehom zaslužili smo vječnu kaznu, ali po sakramentu pokore Bog ju promjenjuje u vremenitu kaznu.
III.
Ako trpimo s Kristom s Njime ćemo biti i proslavljeni. Nećemo biti s Njime proslavljeni, ako ne budemo s Njime trpjeli. Bog u svojoj dobroti u sakramentu pokore oprašta griješniku koji se iskreno kaje, ali Njegova pravda zahtjeva zadovoljštinu. Zadovoljštine čovječje su nedostatne da svojom zaslugom zadovolje pravdi Božjoj. Zato On u svojoj dobroti pruža čovjeku sredstvo, naime, da se okoristi zaslugama Isusa Krista ujedinjujući svoje sa Njegovima, prisvajajuć si po ovom ujedinjenju njihovu neizmjernu vrijednost. Tako pravednost i dobrota su potpuno zadovoljne. Blagoslivljajmo ovu neizmjernu mudrost Božju!
Pokora dana od ispovjednika redovito je lahka da pokornik ne izgubi srčanost. Ali uistinu je potreba mnogo veća zadovoljština (pokora- dužni smo Bogu, kaže Tertulijan, zadovoljštinu kao naknadu za vječne muke. Tridentski sabor nadodaje, da cijeli život kršćanina mora biti jedna neprestana pokora (zadovoljština).
Sveci iza kako su primili oproštenje grijeha svojih, kroz cijeli život činili su stroge pokore. Pravednivi u čistilištu iako im je Bog oprostio imaju da podnose čistilišne muke prema kojima su uspoređujuć ove u životu mnogo lakše. Zato ovoj sakramentalnoj pokori treba nadodati strpljivo podnašanje svih patnja našega staleža, sve bolesti našeg tijela, sva trpljenja od mana našega iskrenijega i sve te križeve prikazati Bogu u duhu pokore. Što je sve to kada se usporedi s paklom u kojem je griješnik zaslužio da gori zauvijek?
Zato, kćeri mile, mi koje smo došle u samostan da spasimo sebe i duše primimo dragovoljno trpljenja koja nam Gospodin šalje. Trpljenje neka nam bude misija po kojoj ćemo spašavati duše i privoditi ih Bogu. Te misije možemo činiti u svim prigodama i na svakom mjestu. Na to nek nas potiče ljubav prema našoj braći, koja čekaju i trebaju od nas pomoći. Našim dragovoljnim trpljenjima možemo im najviše pomoći. Zato je i naš Gospodin izabrao trpljenje da po njemu spasi svijet. Promatrajmo ga često u križnom putu i u sv. svim mukama. Imamo zato primjer i u svecima, koji su rado trpjeli i mirno nosili svoj križ i stradanja. Mi smo više puta nerazumni, pa nam nije drago nosit križ trpljenja, ali u tom se moramo svagdano vježbati kao u školi trpljenja jer nam nema drugog puta spasenja osim po križu. Sve smo izabrane od Gospodina da nosimo križ i nosimo ga, kćeri mile, rado s našim Gospodinom, za našu braću, naše spasenje i posvečenje!
S ljubičastom bojom na oltaru pozivlje nas sv. Crkva da se ponizimo i činimo pokoru i mrtvljenje. Ja Vam neću, kćeti mile, reći koje posebne pokore ćete poduzeti. To puštam Vama da same izaberete. Naročito Vam preporučam, da kroz ovu svetu korizmu činite i razmišljajte sv. Križni put i ono pola sata klanjanja Svetotajstvenom Isusu. Sv. Crkva je bila stavila u našim molitvama cijeli sat, ali smo molili radi Sestara koje su zapriječene po bolnicama, da bude samo pola sata. One koje su zakonito zapriječene i ne mogu ga obaviti nek namjene molitve i rad kroz to vrijeme na tu nakanu.
Kćeri ljubljene; čitajte često o trpljenju i mrtvljenju i svakoga učite gdje god možete, da je trpljenje najdragocjenije sredstvo za spasenje i posvećenje. Svi su sveci to razumjeli i zato su ga tražili kao najdragocjenije zlato za vječnost.
One koje nisu pobožne Raspetom Isusu vidi se nemaju ljubavi prema Njemu i da ga ne žele slijediti u Njegovom trpljenju. Razmišljajte, kćeri moje, o raspetom Kristu, razmišljajte Propetoga za nas i molite pred Njime. Nek Vam bude najmilije razmišljanje i čitanje o muci Isusovoj. Čitajte i sakupljajte dragocjeno blago duhovnog znanja da s njime obračate duše kad Vas sveta poslušnost pošalje.
Pokazivajte dušama put u vječnost, bolesnicima, pratilicima, pa čak i djeci. Učite ih, kćeri moje, govorite im o trpljenju kao o najdragocjenijem sredstvu za naše spasenje. Budite kao Anđeli tješitelji trpećih duša do kojih dođete. Budite svete učiteljice, koje će poučavati svijet kako treba trpjeti, za moći do malo s Kristom vječno uživati!
Ali najprije Vi same, kćeri mile, primajte i podnosite dragovoljno trpljenja koja Vam Gospodin šalje. Uz to izaberite i svojevoljne mala mrtvljenja i prikažite ih Bogu za pokoru grijeha i obračenje svijeta, da jednom budete vijekom sretne sa raspetim uskrslim Spasiteljem!
U Isusu našoj Raspetoj Ljubavi svih Vas ljubi i blagoslivlje
Vaša duhovna Majka
S.M.Propetog P.