Nada koja ne poznaje odbačenost: Poruka sedmoga dana devetnice  

Marijin odgovor na Božju riječ

U duhovnom ozračju klaustra samostana Kuće matice, hodočasnici iz Vele Luke i članovi Franjevačkoga svjetovnog reda predvodili su molitveni program sedmoga dana devetnice u čast blažene Marije Propetoga Isusa. Razmatrajući radosna otajstva krunice i litanije blaženici, okupljeni su promišljali o njezinoj duhovnoj baštini, u kojoj ona naglašava kako se svijet najdublje uranja u otajstva Kristova života upravo kroz molitvu krunice.

Na osobit način je istaknuto otajstvo – Navještenja. Blaženičine riječi: „Šalješ svoju Riječ da se po tvojem Svetom Duhu utjelovi“ usmjerile su srca vjernika prema otajstvu Utjelovljenja, vrhuncu Božjega samopredanja čovjeku. Blažena Marija dan Utjelovljenja naziva danom milosti, spasenja i Božjega milosrđa, podsjećajući kako Bog ulazi u ljudsku povijest da bi čovjeku darovao puninu života. Tako je molitva krunice postala poziv da, poput Blažene Djevice Marije, otvorimo svoje srce Božjoj riječi i dopustimo Kristu da trajno prebiva u našoj svakodnevici.

Euharistija – susret s Kristom koji liječi

Središnji dio proslave bio je euharistijsko slavlje koje je u klaustru samostana Kuće matice predvodio don Hrvoje Katušić, župnik u Veloj Luci. Liturgijsko slavlje svojim je pjevanjem uzveličao Župni zbor „Don Ivo Oreb“ iz Vele Luke, dok je zajedništvo okupljenih vjernika, redovnica, hodočasnika i gostiju dalo posebnu svečanost ovom molitvenom susretu.

Na početku misnog slavlja, župnik Blata srdačno je pozdravio okupljene, napose one koji su svoj dolazak obilježili pješačkim hodočašćem. Uz zvuke ulazne pjesme „Od sva se četiri vjetra“, zajednica je ušla u otajstvo euharistije, otvarajući se Božjoj prisutnosti. Don Hrvoje je u uvodnoj misli pozvao vjernike da bez straha stanu pred Gospodina, svjesni da Bog savršeno poznaje čovjekovu nutrinu te da upravo Njemu možemo povjeriti svoje slabosti, rane i terete. Poziv na pokajanje bio je ujedno poziv na povjerenje – da se ne skrivamo pred Bogom, nego da mu dopustimo da nas svojom milošću uzdigne, očisti i obnovi.

Kad Krist vraća nadu odbačenima

U središtu propovijedi bila je evanđeoska zgoda o ženi koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i o glavarovoj kćeri koju Isus vraća u život. Promatrajući ova dva čuda, propovjednik je istaknuo kako su obje osobe u očima svijeta bile marginalizirane i otpisane. Žena je zbog svoje bolesti živjela na rubu zajednice, dok je za djevojčicu ljudska nada bila ugašena smrću. No, upravo ondje gdje ljudska logika prestaje, Isus očituje svoju božansku moć i objavljuje da Božja riječ uvijek ima posljednju riječ.

Povezujući evanđelje sa životom blažene Marije Propetoga Isusa, don Hrvoje je podsjetio kako je i ona svojim životom prepoznavala one koje je društvo često zaboravljalo ili odbacivalo. Njezina svetost nije se očitovala u velikim riječima, nego u spremnosti da se približi onima kojima je nedostajalo ljubavi, prihvaćanja i nade. U svakom ranjenom čovjeku prepoznavala je Kristovo lice te je upravo služeći takvima postala vjerodostojna svjedokinja Evanđelja. Tim putem nastavlja hoditi i Družba Kćeri Milosrđa, nastojeći biti znak Božje blizine među onima koji trpe.

Najveća ostavština je vjera

U jednom dijelu propovijedi don Hrvoje se osvrnuo na pitanje što čovjek na koncu života ostavlja iza sebe. Mnogi se, kazao je, s ponosom prisjećaju onoga što su svojim rukama izgradili i stekli. Spomenuo je pritom i oca blažene Marije, koji je sagradio crkvu Gospe Karmelske u Poplatu, istaknuvši kako je to veliko i vrijedno djelo. Ipak, njegova najveća ostavština nije bila građevina od kamena, nego vjera koju je prenio svojoj kćeri, budućoj blaženici. Upravo po njoj i njezinu svetom životu njegovo djelo nastavlja donositi plodove koji nadilaze svako materijalno bogatstvo.

Snažno je odjeknuo i poziv vjernicima da se zapitaju osjećaju li se ponekad odbačenima, neshvaćenima ili obeshrabrenima. Koliko je danas ljudi koji nose rane u obitelji, zajednici ili vlastitom srcu te se osjećaju kao da za njih više nema mjesta ni nade? Upravo takvima Evanđelje upućuje riječi utjehe. Isus ne prolazi mimo ljudske patnje, nego joj prilazi i dotiče je svojom ljubavlju. Propovjednik je naglasio kako je žena iz evanđelja imala hrabrosti prići Isusu i dotaknuti se njegovih skuta unatoč svim preprekama, dok je glavar pokazao vjeru i onda kada su drugi smatrali da je sve završeno. Ta vjera koja nadilazi ljudsku logiku ostaje izazov i današnjem čovjeku. U vremenu kada mnogi lako odustaju, Evanđelje poziva na ustrajnost, povjerenje i nadu koja se oslanja na Boga, a ne samo na ljudske mogućnosti.

Pozvani donositi nadu drugima

Zaključujući propovijed, don Hrvoje je istaknuo kako je svaki kršćanin pozvan ne samo sam dotaknuti skute Gospodinove, nego i drugima pomoći da susretnu Krista. Poslanje vjernika jest donositi riječ ohrabrenja, pružati ruku onima koji su posrnuli i svjedočiti da Bog nikada ne odustaje od čovjeka. Poruka evanđelja i života blažene Marije ostaje stoga duboko aktualna: nema čovjeka koji je izgubljen za Boga, nema situacije u kojoj njegova milost ne može otvoriti novi put. U ozračju molitve i zahvalnosti slavlje je tako još jednom posvjedočilo središnju istinu kršćanske vjere - da je Krist Gospodar života, Onaj koji vraća nadu kada se čini da je sve izgubljeno. To je nada koja je nosila blaženu Mariju Propetoga Isusa kroz sve kušnje njezina života i koja i danas nastavlja nadahnjivati vjernike da, unatoč svim nesigurnostima i padovima, svoje pouzdanje stave u Boga koji nikada ne prestaje ljubiti, podizati i spašavati čovjeka.

Procesija, blagoslov i molitva pred relikvijama

Na koncu euharistijskog slavlja, župnik je uputio riječi zahvale svim sudionicima, hodočasnicima i suradnicima koji su svojim prisustvom i angažmanom pridonijeli svečanosti sedmoga dana devetnice. Potom je pozvao okupljene da se u molitvenoj procesiji, popraćeni pjesmom i zazivima blaženoj Mariji Propetoga Isusa, upute prema svetištu.

Svečanost je zaključena blagoslovom s relikvijama blaženice te čašćenjem njezinih moći. U ozračju sabranosti i molitve, vjernici su se zadržali u osobnom razgovoru s Bogom, povjeravajući Gospodinu svoje nakane po zagovoru blažene Marije Propetoga Isusa.

Galerija slika