Lectio divina u samostanu sv. Obitelji-Šestine
Gospodine, Ti me podigni!
Mk 9, 14-29
24. veljače 2020. Lectio divinu u samostanu sv. Obitelji-Šestine, vodio je fra Mate Bašić, franjevac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila u Zagrebu.
U zajedništvu sestara razlomio je Riječ Božju, a sestre su mu nakon izlaganja postavljale i pitanja.
Isus je uvijek i neprestano dolazio učenicima. Dolazio je neprimjetno, tako da ga nisu odmah ni zapazili jer su bili u raspravi. Čim su vidjeli Isusa, pohrlili su k njemu, pozdravljali ga… Onaj tko je susreo Boga, privlači ljudi, druge. Gore su naši samostani, u kojima živimo posvećeni život, susrećemo se s Bogom. Pozvani smo da poput Isusa koji kad silazi s gore, uzrokuje iznenađenje, svijet mu hrli, i nas svijet prepoznaje kao drugačije.
Gluhonijemi čovjek je čovjek izdvojen iz zajednice. Ne komunicira, nema komunikacije, ni među osobama, a potom zbog poteškoća ne komunicira ni s Bogom. Najveće zlo koje se može dogoditi u bilo kojoj zajednici je ne komunikacija. Šutnja stvara sumnju, rađa razne osjećaje, poput zavisti, mržnje. Isus gluhonijemom vraća komunikaciju, treba doći do izlječenja nijemosti i gluhoće. Reakcije gluhonijemog čovjeka su slike, što čini ne komunikacija. Šutnja obara, ruši i slabi čovjeka, pjenjenjeje poput strelica acedije: nije mi dobro ovdje, trebam ići dalje, baca ga u vodu i vatru, sve su to slike nemoći kod osoba među kojima nema zajedništva. U današnje vrijeme one se manifestiraju kao anksioznost, depresija, pretjerana briga za sebe, sebičnost. U okolnostima gdje nema komunikacije prestanemo biti osoba i kočimo se. Susret između dobra i zla izaziva uvijek reakciju zla. Kod zla je prisutna određena agresivnost. Isusa se zanima za osobnu povijest. On pita, od kada je dječak u tom stanju. Sami sebi ne možemo oprostiti našu povijest. Bog oprašta našu povijest. Želi nas ozdraviti, izliječiti naše slabosti i nemoći, našu gluhoću i nijemost. On zapovijeda zlom. Ne dijalogizira. Zlo pita, raspravlja. Isus je poslušan. Đavao sve može, ali ne može biti poslušan Bogu. Poslušnost je kriterij Isusovog učenika. Za oslobođenje od zla i ozdravljenje, potrebna je vjera. Čovjek iz evanđelja moli: vjerujem, pomozi mojoj ne vjeri.
Gospodine daj da se ne uz uzdam u sebe, u svoje tijelo, u svoje sposobnosti, znanje... Ti me podigni. Poput dječaka kojeg si uzeo za ruku i podigao na novi život, podigni i mene iz mojih slabosti, nemoći. Daj da ne budem rod- ne vjere. Da ne budem član roda kojemu ne treba Bog, već da postom i molitvom, tj. svakodnevnim odricanjem liječim svoju ne vjeru i ne vjeru drugih.
Galerija slika
