Korizmena duhovna obnova Poslanika Milosrđa
Korizmeni hod Poslanika Milosrđa obogaćen je zajedničkom duhovnom obnovom Poslanika iz Ivanić Grada, Novske i Zagreba (Trešnjevka i Šestine) 2. travnja 2022. godine. U radosti zajedništva Poslanici su pratili nagovor fra Roberta Ćibarića o molitvi i postu, upozoreni da se pripreme jer s ove duhovne obnove sigurno neće otići ravnodušni i jednaki kao na njenom početku. Sat vremena duhovno bremenitog nagovora prošao je jako brzo, u pažljivom slušanju i promišljanju.
Fra Robert razjašnjavao je smisao i značenje posta, patnje i molitve. Iskustveno je objasnio razliku između površne i zrele molitve u čijem napretku post i patnja imaju veliku ulogu posebno ako su praćeni jakom vjerom u svemogućnost, dobrotu i milosrđe našega Gospodina.
Gospodin zna što nam treba i prije nego ga molimo i više nam želi dobro nego mi to znamo željeti sami sebi. Zrela molitva ne znači često ponavljanje određenih molitava nego uvjerenje da Bog brine o nama u svakom trenutku, prisutan je i trebamo moliti tako da “ne tražimo ništa”, a po vjeri dobivamo sve što nam treba. Svaki dio našeg života, sve što svakodnevno radimo je molitva i Gospodin je uvijek uz nas.
U molitvi nam uzor treba biti Marija. Ona je molila tako da je sve što se događalo s Isusom pohranjivala u svome srcu i o tome razmišljala, razmatrala. Mnogo je primjećivala, primjer je svadba u Kani Galilejskoj.
Patnja često bude dopuštena da nas liječi, Bog u nama radi onoliko koliko mu dopustimo te nikada neće djelovati iznad onoga što možemo izdržati.
Potrebno je razlikovati patnju koja je “kirurški nož” kojim Bog operira našu dušu i onu koja nastaje iz sebičnosti – zabrinutosti, straha, uznemiravanja te neprihvaćanja svojih i tuđih slabosti.
Post je naročito aktualan u korizmeno vrijeme, a daje plodove koje ne može dati molitva, jako je važan jer dovodi nas u stanje učenja gospodarenja samim sobom, svojim karakterom.Pravi je post onaj o kruhu i vodi, a radi oholosti u njemu ne treba pretjerivati.
Plodovi posta su i zahvalnost, skromnost, pažljivost u teškim situacijama, a post je i mali znak pažnje prema Isusu koji je za nas izvršio žrtvu koju nitko od nas ne bi mogao, a rezultirala je našim spasenjem.
Svetu misu Poslanici su slavili u samostanskoj kapeli, a predslavio ju je fra Robert koji je u propovijedi naglasio važnost euharistije u našem duhovnom životu jer bez nje ne možemo biti Isusovi učenici. Ona briše sve lake grijehe i omogućuje nam, ukoliko nemamo teških grijeha, da svaki puta nakon pričesti naša duša bude čista i sveta.
Nakon kratkog druženja i upoznavanja, Poslanici su se okrijepili kiflicama, radosni zbog zajedništva i duhovnog rasta koji su si posvješćivali u razgovoru.
U drugom duhovnom nagovoru s. M. Kristina Injić razjašnjavala je “tamnu noć” duše naše Blaženice ističući kako je to stanje duha na koje nisu pozvani samo svetci nego i svaki kršćanin. To je oblik čišćenje duše kada Gospodin oduzima slast u molitvi kako bi je kušao i vježbao u tome da mu ostane vjerna prinoseći mu to trpeće stanje kao žrtvu, dar koji mu jedino može dati. Rezultati “tamne noći” su da u nama raste ljubav i žar služenja Gospodinu, vjera da nas On ne napušta te će nas izdići iz toga stanja. Cilj toga stanja nije da ostanemo u njemu, nego sveto sjedinjenje s Gospodinom u kojem se duša i Gospodin tako čvrsto sjedine da ih nijedna sila više ne može razdvojiti.
S. M. Kristina je na primjeru “pisanja” ikona objasnila što znači da je Gospodin Isus naš prijatelj i pratitelj te iako smo u najgoroj tami, Isus je naše svjetlo koje nam pokazuje Put kojim trebamo ići, a to je on sam.
Poslanici Milosrđa su molili Križni put prema promišljanjima naše Blaženice čije su molitve uz svaku postaju itekako aktualne u današnje vrijeme. Ispunjeni duhovnom okrjepom, susretom i izmjenom iskustava, ohrabreni u svom poslanju i nanovo opredijeljeni za nasljedovanje Isusa Krista u karizmi milosrđa, Poslanici su pošli svjedočiti svoju vjeru u sredini u kojoj žive.
Dubravka Zavrtnik
Zagreb (Trešnjevka)