Izlet novakinja
Bog moj i sve moje
U ranom jutru dok se sve polako budi, jutarnji spokoj i tišinu prekinuli su predivni zvuci zvona naše zagrebačke katedrale koja su najavljivala početak euharistijskog slavlja na kojem smo se okupile novakinje i postulantice, a poneka i kandidatica, s našim odgojiteljicama da upravo s Kristom započnemo novi dan koji je pred nama. Nakon svete Mise uputile smo se na duhovno-rekreacijski izlet, izvan granica lijepe naše domovine u susjednu nam Sloveniju. Prvo mjesto koje smo posjetile, svetište je naše nebeske Majke Blažene Djevice na Putjskoj gori.
O povijesti bazilike i samostana govorio nam je brat franjevac konventualac. Jedna od najupečatljivijih stvari zasigurno je velebna slika Blažene Djevice Marije koja pod svojim plaštem zaklanja sve koji se njoj utječu.
Upravo na tom mjestu, pod Marijinim okriljem, novakinjama koje su završile novicijatsku školu, dodijeljene su diplome.
Neka nam Marija uistinu bude naša vodilja kroz životni hod i da poput Marije budemo more ljubavi koja skriva beskrajna blaga, ali i mnoge žrtve i sve to pokriva svojim blistavim plaštem mirnih voda.
Krenule smo dalje sve do malog pitomog mjesta Stićini gdje se nalazi cistercitski samostan. To je jedan od najvećih vjerskih, kulturnih i arhitektonskih spomenika na ovom području. Prvo što smo posjetili bila je prelijepa bazilika koja datira iz 12 stoljeća. Opat samostana pričao je o povijesti reda i kako su velike posljedice ostavile ratne neprilike koje su harale kroz povijest. Potom smo obišli samostan i muzej. Veći dio samostana čini prostrani križni hodnik. Odakle monasi započinju svoju molitvu moleći psalme idući u procesiju sve do crkve. Treba također spomenuti i blagovaonu, koja je ukrašena štukaturama, dok su u stolove urezbareni biblijski motivi. Jedan dio samostana čini muzej. U muzeju smo imali prilike vidjeti liturgijsko posuđe, crkveno ruho, knjižnicu, zbirku relikvijara i voštanih figura. Upoznali smo poslove s kojima se bave i s kojima su se bavili monasi kroz povijest, imaju i svoje poduzeće koje se bavi proizvodnjom različitih preparata od ljekovitog bilja. Nakon razgledavanja pozvali su nas na zakusku gdje smo imali mogućnost probati domaći čaj uz kolačiće. Tako duhovno obogaćeni i tjelesno okrijepljeni, krenuli smo dalje prema još dubljoj oazi mira, molitve i kontemplacije. Posjetile smo sestre karmelićanke u mjestu Mirne Peći. One uistinu svojim životom odražavaju dubinu, bogatstvo i ljepotu Trojstvenog misterija, zrače mirom, radošću i ljubavlju, a to je upravo ono što je potrebno čovjeku današnjice. Imale smo prilike razgovarati s njima, razgovor je tekao u pravom sestrinskom raspoloženju. Preporučile smo se u njihove molitve i opjevavši im pjesmu u čast blažene Djevice Marije, krenuli smo dalje.
Na kraju našeg putovanja posjetili smo kartuzijanski samostan. To je mjesto šutnje, molitve, pustinjaštva i kontemplacije. Upravo takav način života stvara popriličnu slobodu i spontanost u prijateljskom odnosu s Bogom. Imali smo priliku posjetit starovjekovnu crkvu i gledati film o monasima kartuzijancima. Bolje smo upoznali njihov život preko spontanog dijaloga s jednim patrom. Oduševio nas je sve svojom jednostavnošću i prirodnom mirnoćom duha.
Hvala dragom Bogu na ovom lijepom danu, koji je bio ispunjen pravom duhovno hranom. I na kraju kako kaže sv. Bruno, osnivač kartuzijanaca, Bog dijeli svojim atletima željenu plaću za naporni boj, mir koji svijet ne poznaje i radost u Duhu Svetom. Zato budimo i mi Njegovi atleti.
S. Marija Oreb