Godišnji susret Bisera Očeva Milosrđa
Kako je lijepo biti dijete
Subotnje jutro u Karlovcu kod svetog Josipa nije bila tek uobičajena subota. Upravo ove subote, 15. lipnja, svetištem je odjekivao glas dječjeg smjeha i molitava onih najmanjih. Biseri Očeva Milosrđa svoj godišnji susret ove godine su posvetili važnim svecima i blaženicima. Ponajprije bl. Mariji Propetog Isusa Petković, našoj duhovnoj Majci, onoj koja nas okuplja da pronosimo dalje glas o ljubavi našeg milosrdnog Oca onako kako je to i ona činila. Potom, sveti Josip, svetac koji je zaštitnik naše domovine ali isto tako i su zaštitnik Družbe Kćeri Milosrđa. Negdje na polovici puta „sjevernih i južnih Bisera“ našli smo se kako bi molili zagovor ovog tihog ali moćnog sveca. I konačno, sv. Franjo, obilježili smo veliku obljetnicu, 800 godina kako je sv. Franjo dobio rane na svome tijelu ovim susretom, ipak smo mi male grane velike franjevačke obitelji. Uz Franju uvijek je i vjerna sv. Klara, kako bismo mogli samo zaboraviti na ovu divnu Franjinu biljčicu.
U jutarnjim satima skupili smo se sa svih strana: Blata na Korčuli, Ploča, Zagreba, Ivanić-Grada i Novske, djeca i mladi Biseri Očeva Milosrđa u pratnji sestara: s. Jasne, s. Jelene, s. Marije, s. Kristine i s. Anamarije. S nama su bili i dvoje animatora Zagrebačke nadbiskupije Domagoj i Dora Škvorčević.
Vlč. Antun Sente nam je govorio o povijesti svetišta i njegovim velikanima ali i o tolikim čudesima koja se i danas događaju po zagovoru sv. Josipa. Euharistijsko slavlje žila je kucavica naših srdaca i naših susreta te smo okrijepljeni Kristovom Riječju i njegovim tijelom radosno nastavili naše druženje. Dok smo obilazili oko kipa sv. Josipa noseći molitve i nakane srca svetištem su odjekivali zvuci radosti: „Bog je radost, radost najveća, radost u nama, radost Franjina!“ Nakon okrijepe tijela došlo je vrijeme za igru. Kroz pet natjecateljskih igara Biseri su pokazali svoju spretnost, upornost, izdržljivost i kreativnost. Nova prijateljstva, brzi koraci, radosno navijanje i smjeh, sve je to bio dio ovog susreta. Nakon igre Biseri su pokazali ono u čemu se osjećaju kao kod kuće. Svaka skupina pripremila je igrokaz o životu sv. Franje ili sv. Klare. Dok su se izmjenjivali igrokazi na scenu su dolazili i sveci i razbojnici, i anđeli i gubavci, i pape i golubice, franjevci, klarise… trud i maštovitost dječja nema granica. Nakon zahvalnog govora provincijalne predstojnice, s. M. Mrijam Gadža, zaputili smo se u Ozalj. Dvorac i njegovu povijesnu važnost imali smo prilike upoznati uz stručno vodstvo kao i etno park, dok smo u dvorcu mogli vidjeti kako je živjela vlastela u etno parku smo vidjeli kako su nekada živjeli njihovi kmetovi, i jedno i drugo mjesto ima svoje čari.
Dok smo rastajali i dok je svatko krenuo prema svome gradu zahvaljivali smo Gospodinu što smo ove subote mogli biti zajedno u molitvi, igri i ljepoti zajedništva. Zaista, kako je lijepo biti dijete i to dijete nebeskog Oca. Možete samo zamisliti kako je onda lijepo biti Biser Očeva Milosrđa.
s. M. Kristina Injić
Galerija slika
