Emaus
U vrijeme kada se susrećemo s nepoznatim okolnostima života dobro je učiniti iskorak. Jedan takav dogodio se treće uskrsne nedjelje kada liturgija pred nas stavlja Riječi evanđelja u kojemu učenici idu u selo Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. (usp. Lk 24, 13-35)
Sestre iz Valpova i Osijeka udaljile su se u Aljmaš, svetište Gospe od Utočišta i tamo provele nekoliko sati druženja, molitve i šetnje po prirodi.
Spontanost i providnost bile su na djelu i ovoga puta. Kapi kiše koje su sestre dopratile u Aljmaš nisu se mogle oduprijeti suncu koje je bilo jače i učinilo ove trenutke susreta još ljepšim. Po dolasku u Aljmaš prvi susret dogodio se sa s. Dominikom koja nas je spontano ugostila i radosno podijelila iskustva življenja uz svetište. Molitvom krunice u Gospinu svetištu nastavio se ovaj dan prepuštanja u ruke providnosti.
Voda je nešto čudesno, čisti prljavštinu, voda je Božji život koji nam Krist daruje, voda izvire iz kamena, voda je prirodna granica država. Na lijepom plavom Dunavu rađaju se uspomene i sjećanja, klobuci na vodi od kamenčića i mir koji daruje rijeka koja protječe.
Maleno mjestance, taj Aljmaš, a tako bogat prirodnim ljepotama.
Po povratku iz Aljmaša sestre su posjetile i manastir i kapelicu Preobraženja Gospodnjega te promatrajući ljepotu i veličanstvenost ikona zapjevale Marijin Veliča te tako zahvalile Bogu na ovome danu.
Zahvalna srca i ispunjene duše, sestre se, s novim oduševljenjem, poput apostola, vraćaju svakodnevnici šireći radost evanđelja.
s. M. Anamarija Vuković, juniorka Družbe Kćeri Milosrđa