Dvadeseti susret vrtića bl. Marija Petković
Već 20 godina prvi vikend u lipnju posebno je značajan za sve iz vrtića Marija Petković. Naime, to su Dani vrtića i zajedničko hodočašće predškolaca koji svoje vrtićko putovanje završavaju u svetištu svoje zaštitnice Bl. Marije Petković u njenom rodnom Blatu. No, nisu tu samo djeca i odgojiteljice, tu su cijele obitelji iz raznih gradova: Pule, Osijeka, Subotice, Zagreba, Splita i Blata, u kojima djeluje vrtić Marija Petković. Hrvatska u malom našla se na jednom mjestu uz svoju zaštitnicu da zahvale na svemu lijepom što su kroz najljepši dio života doživjeli i proživjeli u vrtiću Marija Petković.
A što su to kod svoje velike Majke dobili i zašto tako rado idu, i po više puta, pa i nakon vrtića, upravo k njoj, nije teško zaključiti. Dolaze na izvor svetosti koji svakog, malog i velikog hodočasnika ispunja novom duhovnom snagom, radošću zajedništava, bogatim programom koji ostavlja dubok pečat za cijeli život.
Ovaj mali maturalac, na kojega djeca vode svoje roditelje, doista je poseban, koji svako od sudionika pohrani duboku u srcu i daje snagu za budući životni korak. Jedna od točaka bogatog programa bio je i zajednički recital o Putu Blaženice i otvaranju djelatnosti upravo u gradovima iz kojih su došla i djeca, a napisao ga je domaći sin prof. Tonči Padovan.
Susret vrtića se ove 2023. godine održao 2.-4. lipnja, a organizirala ga je ravnateljica s. M. Patricija Jurić zajedno sa svim voditeljicama podružnica. A kako je ovaj jubilarni susret vrtića doživjela obitelj Buterin iz Zagreba pročitajmo iz njihovog zapisanog svjedočanstva.
JEDINO BLATO NA SVIJETU KOJEM SE RADUJU I DJECA I ODRASLI
Sanjivi, ali uzbuđeni bez obzira na dob, krenuli smo na tradicionalni put našeg dječjeg vrtića „Marija Petković“ u Blato, na otoku Korčuli. U 2:30 u noći napustili smo naš sneni Zagreb i krenuli grabiti vijugavom cestom prema hrvatskome Jadranu. Neki od nas već su bili na ovome putu i ranijih godina, sa starijom djecom, dok drugi idu prvi put. Ne znaju što ih očekuje, a mi ostali mudro šutimo i puštamo ih da sami otkriju svu ljepotu ovoga kratkog, ali intenzivnog hodočašća…
Dio dječice ne spava ni po putu, previše su uzbuđena i ne znamo što ih više veseli – vožnja autobusom, šumske životinje na Ziru, pjesmice kojima zabavljaju i velike i male putnike, trajekt koji klizi među otocima sve do Vele Luke, iščekivanje dolaska u Blato o kojem od teta u vrtiću slušaju pune tri godine, ili bl. Marija Petković čija ih nazočnost kroz njihove tete vodi i uči cijelo vrijeme.
Naše prvo poslijepodne na Korčuli proteklo je u toploj dobrodošlici domaćina, ukusnim objedima, smještanju po apartmanima, pjesmi i druženju. Neki su se nakon poludnevnog putovanja čak i osvježili kupanjem u našem predivnom Jadranu, blagoslovljeni sunčanim i toplim lipanjskim danom. Navečer su nas časne počastile omiljenim jelima, nakon kojih smo svi ubrzo utonuli u zaslužen san. Jer, slijedio je glavni dio našeg hodočašća....
Već na doručku osjetilo se snažno uzbuđenje među djecom, ali i roditeljima. Očekivao nas je dan ispunjen sadržajem, pjesmom, duhovnošću... Nas roditelje okrijepilo je predavanje za roditelje, na temu: „Važnost vjerskog odgoja u obitelji“,– Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, prodekan za znanost na KBF - u Sveučilišta u Splitu. Ponekad, u ovom užurbanom ritmu života, valja na tren stati, poslušati mudre riječi, razmisliti o njima, podsjetiti se stvari koje su doista životno važne, pogledati u sebe, i oko sebe. Predavanje nam je donijelo upravo to – baš poput osvježenja za tijelo u moru dan ranije – profesorove su riječi okrijepile naš duh i misli, te nas spremne poslale dalje u prekrasan dan.
Svaka minuta boravka u Svetištu bl. Marije Petković na hodočasnike uvijek ostavlja poseban dojam. Osobito na nas roditelje jer nas nezaustavljivo podsjeća koliko smo sretni što smo blagoslovljeni djecom i obitelji, domom i roditeljstvom. Svetište nenametljivo, ali uporno mnoge od nas ispunjava spokojem jer shvaćamo kakva to divna duša bdije nad nama i našom dječicom. Slušamo priču o životu naše blaženice svaki put kao da je prvi, začuđeni i zadivljeni njenom požrtvovnošću, humanošću, darežljivošću i duhovnošću. Dječje pjesme na misi zvone iskrenom ljepotom, radošću i vjerom. Ta mala, ali najiskrenija srca nadahnjuju nas da i mi glasnije zapjevamo. Naše drage tete naučile su ih sve pjesme i molitve koje odzvanjaju Svetištem.
„Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Zvijezde sjaje oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmom slave...“
Nakon svete mise šećemo do Doma kulture gdje dječica, pod budnim okom svojih teta, mirno i pristojno, baš onako kako smo ih svi zajedno i naučili, odrađuju zadnje pripreme prije velikog nastupa. Ukupno šest vrtića bl. Marije Petković pripremilo je raznolike točke – plesne i pjevne – želeći na taj poseban način proslaviti i obilježiti ovogodišnje okupljanje u Blatu koje traje već 20 godina. Split, Osijek, Subotica, Zagreb, Pula i Blato zabavili su nas, nasmijali i razgalili kroz koloplet pjesme, plesa, recitacija i igrokaza. Naravno, za nas su Kauboj i indijanac bili vrhunac dana, jer ipak su to bez greške otplesala – naša djeca J Djeca presretna, roditelji i tete ponosni do neba. Odakle nas je sigurno sve zajedno promatrala bl. Marija Petković. Sa smiješkom.
Korčulanski su nas domaćini srdačno pozdravili i dočekali širom raširenih ruku, otvorena srca, kao i svaki put dosad. Cijelo nam je mjesto iskazivalo dobrodošlicu gdjegod smo krenuli, bilo u konobu, trgovine ili obližnje kafiće na brze kave sa suputnicima iz autobusa. Svi su nam svojim ponašanjem i malim gestama pokazali kako uopće nije slučajno što je bl. Marija Petković rođena i odrasla upravo u njihovu mjestu.
Napunjeni tom zaraznom dječjom energijom, nakon priredbe krenusmo u grad Korčulu gdje se iznova divismo zidinama, uskim kalama punim cvijeća i školjaka, a na vrhu poluotočića pozdravljala nas je prekrasna katedrala sv. Marka. Ulazimo, djeca sjedaju u klupe i očicama pretražuju svaki kutak, dok se roditelji dive Tintorettovoj slici sv. Marka sa sv. Bartolomejem i sv. Jeronimom. Slobodno vrijeme kratimo novim kavama za roditelje i sladoledom za mališane koji su nadolazećem nevremenu prkosili nesputanom jurnjavom za loptom po trgu i kalama.
„Isuse, slavim Te… Isuse, ljubim Te… Isuse, mir nam daj… Isuse, hvala Ti…“
Na licima roditelja i ovdje se dobro vidjelo koliko im ovako nešto nedostaje, koliko im je sulud život tijekom globalne epidemije zadnjih godina uskratio druženje s drugim roditeljima iz vrtića, pa su sve donedavno pred vrtićem obično sretali strance bez imena i prezimena, prepoznajući jedino pokoje dijete o kojem su im kod kuće govorila njihove kćeri i sinovi. Oh kako je ovo naše putovanje u Blato sve to promijenilo. U subotu smo mi roditelji imali najviše vremena (na jednoj terasi s pogledom na pun mjesec i polutamnu pučinu, sve do iza ponoći) - međusobno se upoznati i zabaviti, ispričati pokoji vic, ali i poneku tužnu uspomenu, raspraviti o svijetu, poslu, umjetnoj inteligenciji, odgoju djece, ali i nogometu, glazbi, prehrani... ukratko, o svemu što čini život. O svemu što nam je ovih nekoliko koronaških godina bilo uskraćeno zbog otkazanih priredbi i roditeljskih sastanaka. Zahvaljujući bl. Mariji Petković više ništa nije isto – sada mi roditelji puno bolje poznajemo jedni druge, i postali smo prijatelji, baš kao što su i naša djeca prijatelji već nekoliko godina.
Nedjeljna sveta misa bila je „točka na i“ našega hodočašća. Svi smo joj pristupili jednakim žarom, veselih srdaca, sretni što smo tamo - zajedno sa svojom djecom, zajedno s novim prijateljima. Kao velika složna Božja obitelj, nešto čemu je kroz svoje djelovanje težila i sama blaženica. I zato su kasniji obilazak njezina Muzeja i njene rodne kuće savršeno upotpunili ovo naše trodnevno putovanje. I mi veliki, ali i svi naši mališani, s Korčule smo, iz Blata, ponijeli vidljiv pečat blaženosti – svjesniji nego prije da smo blagoslovljeni što imamo obitelj i što živimo u obiteljima. Nama roditeljima dana je uzvišena prigoda da odgajamo i volimo svoju djecu, dok je dječici pružena šansa da uz našu podršku rastu, okružena ljubavlju i podrškom što će im pomoći da izrastu u ljude s velikim LJ. Da svatko od njih bude čovjek s velikim Č.
Uloga blažene Marije Petković u tom je procesu velika i bitna, posebno uzme li se u obzir da naša djeca pune četiri godine pohađaju vrtić koji ponosno nosi njeno ime, i da ih odgajaju tete i časne koje su dobro upoznate s djelovanjem naše blaženice. Prije točno 20 godina (6. lipnja 2003.) Marija je Petković beatificirana. I 20 godina kasnije njeno djelo i nevidljive ruke donijele su blagoslov u naše živote, otpravivši nas na povratak u Zagreb, Suboticu, Osijek... sa spokojem i ljubavlju u srcima. Mir ljudima dobre volje, pa čak i nakon vrištanja u punom autobusu djece koja pjevaju, skaču, igraju se pa i plaču. J Svi hodočasnici zavrijedili su sretan povratak kućama, oplemenjeni za jedno prelijepo iskustvo, stekavši i nove prijatelje ne samo među drugim roditeljima, nego i među vlastitom djecom s kojom smo se povezali drukčije i jače nego dosad. Uz pomoć blažene Marije Petković uzdamo se da će to trajati sve dok živimo, ljubimo i dišemo.
„AAAAAAAA – samo tebe volim ja / EEEEEEE ovu pjesmu pjevam ja“
(napisala: obitelj Buterin iz Zagreba)
Galerija slika
