Duhovna pouka o Križu

Duhovna Pouka za obnovu duha:

 

“ZATAJI SEBE  UZMI KRIŽ SVOJ I SLIJEDI ME!”

Rim, 31. kolovoza 1953.

Ljubljene i blagoslovljene Sestre moje,

preljubljene kćeri duše moje!

 

          Evo me u Isusu u duhu k Vama, majčinski Vas pozdravljajući i ljubeći u Isusu! Gledam Vas u duhu u miloj Matici, gdje je Vas 35 zavjetovanih, već posvećenih Bogu u sv. duhovnim vježbama; i Vas, mile moje, koje ste za Prve Zavjete; i Vas najmlađe moje, koje ste za sv. redovničko oblačenje. Svima duša moja govori u Gospodinu mome, ili bolje reći, On neka govori preko ovog nevrijednog sredstva za Vaše veće posvećenje i blaženstvo u Njemu.

          Prvo, mile kćeri moje, u duh. vježbama moramo obnoviti duh, popraviti život, vršiti naše obveze, naše zavjete Bogu učinjene. Kako živimo u njima, i je li kročimo putem posvećenja, na kojeg smo se sa sv. zavjetima obvezali, kako svaka znade, da smo se mi zavjetima pod grijeh obvezali težiti za savršenstvom. Bez milosti Božje, bez Isusa ne možemo ništa, već umjesto naprijed, idemo korak natrag.

          Krist vječna Riječ i Istina je rekao: “Bez mene ne možete ništa!” A što hoće reći: ništa? Ništa! - Zato prvo, mile moje, moramo se okrenuti i obratiti k Njemu, svim srcem i dušom uhvatiti se Njega, osloniti se na Njega, držati se čvrsto Njega, biti s njime jedno, kako je sam rekao: “Da budu svi u meni jedno, kao što sam ja s Ocem jedno!”. On jedini mora biti naše sve, jedina naša glavna misao u svemu, naša nakana, naša težnja, naša ljubav i jedino naše pouzdanje i oslonac. Slatko je živjeti tako s Isusom i u Isusu, za Isusa Gospodina Našega. A bez Njega je sve gorko, teško, mračno, očajno. Bez njega sve propada u duh. smislu i u upravi.

          Materijalna bogatstva, blagostanje, uživanje itd., nisu znak Kraljevstva Božjega, naprotiv, svi koji su Kristovi, moraju trpjeti u Kristu, za jednom uživati s Njime u Kraljevstvu Vječnom. Zato ovdje ja ne govorim o blagostanju, napredovanju i uživanju na ovom svijetu. Ne, već sasvim obratno, govorim o napredovanju u kreposti, u milosti, u svetosti, u stjecanju blaga duh. za vječni život.

          Krist je rekao Marti: “ Marta, Marta, brzeća jesi, ali samo je jedno potrebito! Marija je najbolji dio odabrala, koji se neće oduzeti od nje!”. - Jest, jedno je samo potrebno, nasljedovati Krista, slušati Krista, trpjeti šutljivo rad Krista, pregarati radi Krista, poniziti se radi Krista, opraštati u Kristu, ljubiti u Kristu, žrtvovati radi Krista, a sve to u jednu riječ jest: trpjeti radi Krista; i taj će jednom postignuti Kraljevstvo, kako kaže Gospodin Naš:” Blaženi koji trpe radi pravde, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko!” (trpjeti radi pravde u prvom smislu hoće reći trpjeti za biti pravedan - svet). Tko ljubi Raspetog Krista, slatka mu je ta riječ trpjeti iz ljubavi prema Njemu. Nema prave ljubavi bez žrtve i trpljenja za ljubljenoga. Krist je sa križem i trpljenjem otkupio svijet. I mi smo došli slijediti Krista i to Raspetoga, i glavno to moramo razumjeti, kako je rekao sv. Pavao: “Ja ne poznam drugo, nego Krista, i to Krista Propetoga!”. I mi moramo uskliknuti: “Ja ne poznam, i ne težim za drugom stvari, već za Propetom ljubavi!”

          U zadnje tri exorte za Vaš duh. život u Kristu sam Vam stavila na srce:  

Dužnost našeg posvećenja;

Bježanje od grijeha;

Kako smo dužne ne samo izbjegavati grijeh, već i činiti dobro, djela iz ljubavi za Boga i bližnjega, jer po djelovanju ljubavi za Boga i bližnjega se mjeri svetost.

U ovoj stavljam Vam na srce: Kako nema posvećenja bez trpljenja i žrtve, jer to je odjek i obilježje u našem životu, u radu za Boga i bližnjega, samozataja, trpljenje, sebe žrtvovati za slavu Božju i spas bližnjega. Zato rekao je Krist Gospodin: “Ako hoćeš da me slijediš, zataji sebe, uzmi Tvoj križ i slijedi me!”. Ali na drugom mjestu kaže: ”Moje breme je lako, i moj jaram je sladak!”. Prava ljubav ne da  se osjeća težina boli. Ljubljena majka ne osjeća truda i muke, samo da može pomoći svome djetetu. Kažu sv. duh. pisci: “Nema savršenstva ljubavi bez trpljenja”. Svi sveti su trpljenjem u poniznosti nasljedovali Krista, i šutljivim trpljenjem iz ljubavi prema Kristu došli do posvećenja, i sad uživaju s Njime u Njegovoj slavi. Savršenstvo i trpljenje su dvije stvari nerazdjeljive jedna od druge. Ne napreduje se u savršenstvu, ako se ne prigrli trpljenje, kako je rekao Krist.....svratiti njezinu pažnju sa pitanjem: “Ti, ćerce, želiš da budeš što savršenija za slijediti Krista? Dobro, ćerce, ali moraš znati da moraš trpjeti za Njegovu ljubav i za Njegovo Presveto Ime. Jer veliko je Ime Onoga za kojim čezneš, da budeš Njegova čista Zaručnica!”.

          Radi pravde - pravednosti - savršenosti i posvećenja mora se trpjeti. I u Starom Zavjetu radi pravednosti trpio je mali Josip, čista Suzana, Sv. Ivan Krstitelj, što je morao radi pravednosti ukoriti Heroda; pravedni Job, da se iskuša njegova vjera i strpljenje u poniženju i boli, Svi sveti, mučenici, apostoli, radi pravde i Imena Kristova morali su trpjeti. I sam Krist - Kralj vječne slave, iako Presvet i Tvorac s Ocem svega, bio je i čovjek boli, zatajio sebe, svoju slavu i moć, da može nas sa boli i krvlju otkupiti. Divimo se Njegovoj slavi, čudesnim, divnim i savršenim djelima, ali nas još više privlači i pobjeđuje ljubav, Njegove Rane i trpljenje iz ljubavi za naše vječno spasenje, kako lijepo kaže Poljak u Hosani: “Gospode, Tebi se klanjam, bezbroj što sunaca ravnaš! Ali Te, Gospode, ljubim, Tvojih zbog petero Rana, trnovog Tvojeg vijenca, ranjenog Tvojeg Srca!”. I mi zaključimo: “Kriste, Raspeta Ljubavi moja!”.

          Zaručnica treba da uzvrati ljubav Raspetoj Ljubavi, i da zaboravi na osjetljivost i čuvstva svjetske ljubavi, na zamamne cvjetne ruže, i propne svoje srce i sjetila, kako da dalje pjeva Poljak: “Na križ sam pribio srce, Gospode, samo rad Tebe! Cvjetnih se odrekoh ruža itd.”. Tko želi ruže u životu sama sebe vara, jer ruže su prolazne, varave, za čas uvenu. Bile i kako lijepe brzo otpadnu u prah, i pogaze se od ljudi. A trnje, trnje ostaje nepomično.

          Sa trnjem vidimo kao simbol okrunjenu glavu Spasiteljevu. Sa trnjem vidimo kao simbol okrunjeno Srce Spasiteljevo. Kćeri mila! Na dan Tvojih Vječnih Zaruka sa Spasiteljem svijeta - Sinom Božjim Crkva Te je kao simbolom žrtve okrunila trnjem, kao sljedbenicu i Zaručnicu Krista Raspetog. I Ti si zanosno tronuta odgovorila: “Evo, za čim sam čeznula već imam! Čemu sam se nadala već držim! S Onim sam združena na nebesima, kojega sam na zemlji ljubila svom bogoljubnošću!”.  Da, po trnovoj kruni i križu (na desnici našoj) smo vidljivo združeni sa Zaručnikom Propetim. Ali to mora biti i duševno u duhu i istini, a ne lažno i varavo pred Bogom i svijetom. Ako hoćeš, ćerce, uživati malo sa Kristom u Njegovoj slavi, moraš i piti gorki kalež boli Njegove s Njime. Kako i sam reče majci Zebedejevoj, kad ga je molila: “Gospodine, daj da moja dva sina budu s desne i lijeve Tvoje u Kraljevstvu Tvome!”. - “Ne znate što pitate! Jer prvo: mogu li oni piti kalež, kojeg ja moram piti?”. Ona u ljubavi pripravna kaže: “Mogu!”.

I mi svi u zanosu rečemo: “Jest! Mogu! Hoću!” Ali treba biti vjeran do smrti, boli, kako su dva izabrana brata Ivan i Jakov. I svi ostali apostoli ostali su vjerni do smrti u boli i žrtvi. Jakov sveti, poslan u Španjolsku među nepoznate narode, nepoznati jezik, bez nikoga i ničega, bio je prezren i izrugan od ljudi, i odbačen trpio glad i žeđu, vrućinu i zimu, bez kuće i pokrivala. Iako nije vidio sam uspjeha u svome poslanstvu, već prezir i trpljenje, bio je Bogu i Bl. Dj. tako mio, da je ista Bl. Dj. Marija još za života svoga čudnovato sa tijelom u zraku prenijela se k Njemu u Španjolsku, da ga pohodi, utješi i ohrabri. I danas katolička Španjolska Njegovo je djelo. Ne samo da su vjerni kršćani u toj zemlji, već sa sveg svijeta dolaze narodi u hodočašćima, da se poklone tijelu sv. Jakova. On je morao da trpi i kao zrno pšenično izgine u mraku, da donese drugima svjetlo Krista i stostruki plod kršćanstva i slave Božje. On je pri kraju svog trpnog života povratio se bio u svoju zemlju Palestinu, gdje ga je njegov narod ubio, ali poslije slavno bilo je Njegovo tijelo sveto prevezeno opet u Španjolsku. A kolona “Pilar”, na koju je Majka Božja bila stala u Španjolskoj kada ga je pohodila, i danas se slavi po svijetu, i zove se Gospa od Pilara.

          Sve ovo neka bude Vam na veće razmišljanje i poticaj da snosimo mirno bol i trpljenje za Gospodina našega i Bl. Dj. Majku našu premilu! Ako smo Kristovi, i želimo s Njime biti u Njegovom Kraljevstvu, moramo piti i Njegov kalež s Njime. A ne tužiti se na malene kosti i sitnarije i riječi nepogodne našem sebeljublju; ili se tužiti na zabitno mjesto, i nama malo nepogodno, i bez ičije utjehe, kako da smo djeca, ili osjetljive curice, da nam se pokaže i iskaže ljubav. - Mislite mile moje, na Raspetog Krista, koji je na zemlji živio u radinom, skrovitom životu: umire sam u bolima! Drugo: mislimo na sv. Apostole Petra i Pavla, Jakova i dragog sv. Ivana, i druge svete, i ne tražimo ovdje lakoće i uspjeha, već samo Krista i to Raspetog Krista.

          Shvatimo i dobro razmišljajmo sv. Evanđelje, po kojemu treba da živimo. Osobito razmišljajmo duh i primjer Krista našeg Uzora, Učitelja Zaručnika naše duše. U tom treba da ozbiljno svagdano mislimo i tako da se jačimo i napredujemo, a ne da nazadujemo pred kojim obzirom ljudskim, ili sebeljubljem, ili kojim drugim stvarima. Neke, dok su bile mlađe, bolje su shvaćale poniznost i težile za skrivenim životom u Kristu. A kad se jedna u službi malo podigne, već se teško pokorava, iako napola slijepa hoće da sama korača, i u oholosti pada u propast vječni. Ako je koja kad kao jedno neznatno sredstvo - za koju malo višu službu poslužila, onda joj se teško primiti niže, ponizne službe. Tuži se, da ju se zapostavlja i ponizuje. O, kako oholost zaslijepi i nagrdi čovjeka, da ga svak prezire, a i sam Bog odbacuje, koji podiže ponizne. Krist je i na Zadnjoj Večeri rekao, kad se je snizio u pranju nogu učenicima svojima, kao da je sluga njihov: “Ovako treba da i Vi činite jedan drugome, tj. da ponizno služite i budete kao zadnji sluge braći svojoj!”.

          U jutarnjem razmatranju razmatrajmo pozorno poniznog i trpećeg i Raspetog Krista, a ne sebeljublje svoje, i tko mi je što nažao učinio i rekao. U poniznosti i ljubavi kročimo kroz trnje i šikarje dalje k meti - k Isusu. Svaki dan i sat nosi svoje; svaki drugi korak jedan trn. Ništa zato, kad si združen s Isusom sve je slatko i lako. Ako za jednu varavu, lijepu ružu ne bojimo se okrvaviti se trnjem, samo za imati je za čas, koliko manje se trebamo bojati trnja za postignuti vječnu ružu i krunu Vječnog, slatkog Zaručnika duše - Krista vječne slave.

 

ZAKLJUČAK I PREPORUKA

 

          Djeco slatka srca i duše moje! Budite sve jedno u ljubavi u Raspetom Kristu, žrtvujući se jedna za drugu, čuvajući sv.duh Kongregacije Vaše - Kristove Kongregacije, tj. duh poniznosti i ljubavi.

          Slušajte sve dobru, ljubljenu moju Zamjenicu, S. Gabrijelu Gen. Del. koja sada ima višu vlast u domovini nego sama Vikarija, jer Vikarija nema samostalne vlasti, dok je na vlasti Gen. Glav., već samo da joj pomaže. Dok Gen. Del. sa danom joj određenom vlasti, ona zakonito upravlja sa onim dijelom Kongregacije, za koji ju se postavi, i ona je u domovini mjesto Gen. Glav. Ali kako i sama Gen. Glavarica pita savjet i odlučujući glas svojih asistenata, tako i ona pita za koju veću ili propisnu stvar svoju Gen.Glav., ali i bez čekati njen pristanak u prešnim stvarima može sama odlučiti radi prilika. Zato je sa ljubavlju slušajte, kao našeg anđela Kongregacije. I ako bi Majka došla pohoditi Vas, Gen.Del. bi isto ostala na službi, jer Gen. Glav. treba da se vrati. Inače, trebalo bi ona na mjesto Majke u kuću Gen. da ide za Gen.Glav., a tu da imenujete drugu. Isto treba da mene jadnu već riješite odgovornosti, i već pustite, da se povučem u samoću i pripravim se na račun Bogu i smrt. Ja ću isto u samoći za Vas do smrti moje raditi i moliti se svom dušom, samo me pustite i pošaljite amo milu moju Vik. Gabrijelu, ali izaberite drugu, samo mene pustite radi duše moje.

A znate iz iskustva, da već stara metla slabo mete, treba s njom u kut. Staro pero slabo piše, treba novo zlatno izabrati. Drugo: isto Gospodin sve upravlja, a mi kao pero pisara u ruci Njegovoj. Zato Mu pripravite jedno novo lijepo pero, a On zna gdje će s ovim hrapavim. ne gledajte na pero, već na Gospodara Vašeg, da On bude zadovoljan, i da Mu slabo pero ne kvari Njegovo lijepo djelo. Moramo samo na Boga Gospodina Našeg gledati, a ne na osobu, na pero. Isus će sve isto voditi i bez ove, koja Vas je neizmjerno ljubila, i zato je moguće sad kazni, jer On traži svu ljubav.

 

          U Njem Vas vječno ljubi i blagoslivlja

                                                                                         Vaša duh. Majka

  Novosti