Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković

U Blatu na otoku Korčuli svečano je 9. srpnja 2024. proslavljen blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković. U prijepodnevnim satima slavljena su dva euharistijska slavlja u njezinu svetištu. Prvo je u 8 sati predslavio domaći župnik don Željko Kovačević, a drugo je u 10.30 predslavio don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Ćilipima u koncelebraciji s fra Josipom Ikićem, ofm, profesorom na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevao je župni zbor mladih »Stope« pod vodstvom s. M. Danijele Škoro. U ovom slavlju već tradicionalno je sudjelovalo nekoliko djelatnika dubrovačkoga Caritasa koji su blaženicu uzeli za svoju zaštitnicu

U poslijepodnevnim su satima na Plokati izvedeni »Blatski tanac« i »Kumpanjija«. Središnje euharistijsko slavlje blagdana započelo je procesijom iz svetišta kroz mjesto s relikvijarom bl. Marije Propetoga koji je nosio predvoditelj slavlja mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, a sudjelovali su svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli, župni zbor Svih svetih, dječji župni zbor »Stope«, trećoredice, djeca iz dječjeg vrtića »Marija Petković«, Hrvatska glazbena udruga »Sv. Vincenca«, Narodna glazba, sestre dominikanke iz Korčule i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Euharistijsko pjevanje predvodili su župni zbor i dječji župni zbor pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.

Donosimo nekoliko misli iz propovijedi mons. Radoša: »Drage sestre, danas smo došli da ovdje zajedno s vama proslavimo nebeski rođendan vaše majke utemeljiteljice Marije Propetoga. Vi ne slavite same. Slavi i cijelo ovo mjesto. Slavimo, drage Blajke i dragi Blaćani, jednu od vas. Dok sam nosio moćnik imao sam osjećaj da blaženica hoda s nama, da je ona tu uz nas, kao svetica koja nam pokazuje Božji put. Želimo osjetiti one ideale koji su nju nosili. To su ideali evanđelja, ideali koji nemaju rok trajanja, ne mogu se pokvariti, uvijek osvježe dušu.

Sveci i blaženici su živo evanđelje. U njihovu životu čitamo autentično evanđelje. Kažu da svaki svetac ima svoju stranicu evanđelja, svoj događaj koji je napisan u Svetome pismu. Možemo iščitati onu biografiju koju je Bog ispisao u njezinu životu. Kada smo zajedno s Bogom, tada možemo pročitati onu stranicu koja je ključ života blaženika. Oni koji dobro poznaju dušu ove žene, izabrali su današnje evanđelje.

Evanđelje govori o Isusu koji je išao putem i pred njega dolazi mladić, klekne i pita ga životno pitanje: 'Što mi je činiti da baštinim život vječni?' Možda je kontradikcija u njegovu pitanju: 'činiti da bi mogao baštiniti'. Ono što činimo, to zaslužujemo, a baštinu ne zaslužujemo. Baštinu imamo od svojih predaka. Nismo zaslužili tu baštinu, nego smo je dobili. Ovaj je čovjek odgovoran, ne živi od danas do sutra. Želi biti sretan, kao naša blaženica. To je ono najdublje što čovjek traži. Isus će mu malo predbaciti: 'Što me zoveš dobrim? Samo je jedan dobar, Otac nebeski.' Želi svoj razgovor staviti u kontekst Božje prisutnosti. Sve što ljudi čine, čine zato što imaju otvorene ruke prema Bogu, da mogu primiti i da mogu dati. Isus nas danas poziva da to kažemo sebi i drugima i da živimo slobodno, da slobodno prihvatimo dobro i da ga dadnemo drugima.

Isus, jedini put u evanđelju, otvara ploče Zakona i čita onu drugu ploču koja ravna naš odnos prema bližnjima. Mladić iznosi lijepu istinu o sebi: sve sam to čuvao od svoje mladosti. Sve je to obdržavao kao svetinju svoga života. Rekli bismo u današnje vrijeme da je on praktičan vjernik koji redovito ide na svetu misu. To je čestit i dobar vjernik. Isus ga pogleda – riječ je o pregledu njegove nutrine. Isus želi vidjeti ono najdublje u njegovu srcu. Ako trči k Isusu da bi baštinio život, očito nema života u sebi, nešto mu nedostaje. Isus vidi što nedostaje u njegovu srcu. I kazat će mu: 'Jedno ti nedostaje.' To je ono što povezuje cijeli život i bez čega nema života. Ako toga nema, sve zapovijedi nemaju smisla, nemaju učinak. 'Jedno ti nedostaje' – i Isus će mu pokazati put do ispunjenja sreće, u tri riječi: prodaj, podaj i pođi. Idi prodaj svoje imanje, podaj siromasima i pođi za mnom. Isus želi reći: prekini sa svime, poruši most preko kojega si prešao i nema više puta natrag. Poruši sve mostove svoga života. Idi naprijed. Pođi za mnom. Zašto mu Isus to kaže? On ga je pogledao, zavolio i od njega traži sve za sve. Ljubav je uvijek takva. Tajna ljubavi je dati sve za sve. Bog daje cijeloga sebe, išao je na križ, dao je sebe za nas. Ovaj čovjek ode od Isusa tužan jer je imao veliko imanje, a to je jedini slučaj u evanđelju da netko odlazi od Isusa tužan.

Pogledajmo život bl. Marije Propetoga i kada je to bilo da je istrčala pred Krista i upitala: 'Što je meni činiti da baštinim život, da budem sretna? Isus joj je ponovio ove riječi. Možda se to dogodilo upravo na ovom trgu ili u ovoj župnoj crkvi, u njezinoj četrnaestoj godini. Nije otišla žalosna kući, nego je u svome srcu zapisala da je Isus njezin zaručnik. Dala je sebe njemu. Osjetila je da on sebe daje potpuno za nju i zato mu može predati cijeli svoj život. Da nema toga radikalnoga odaziva Bogu, ne bismo mogli ići u svijet, ne bismo mogli poći za Gospodinom. Marija Propetoga je osjetila da može sve dati – i kuću i svoje potomstvo koje su od nje željeli njezini roditelji, braća i sestre.

Ovaj mladić je čudan. Ne može ga ispuniti njegovo bogatstvo. Ako ga usporedimo s lađom, on je bacio svoje sidro na obali. Kakav je to brod koji je neprestano usidren, koji nikada neće zaploviti, koji nikoga neće prevesti, neće nijednog mornara spasiti, neće ništa uloviti? Brod nije napravljen da bude usidren u sigurnoj luci, nego da plovi i da vidi ljepote mora, da osjeti vjetar koji ga nosi. Ovaj mladi čovjek ima lađu, ali ne plovi na njoj. Ta će lađa s vremenom istrunuti i neće imati što ispričati drugima. Oni koji se Bogu stavljaju u ruke, oni mogu ploviti.

Blažena Marija Propetoga svoje je jedro stavila Bogu na raspolaganje. Neka Bog bude onaj koji će u njezina jedra davati vjetar i voditi je tamo kamo on hoće. Bog ju je usmjeravao. Dao joj je da otvori sirotišta, da pođe u Južnu Ameriku, da pođe prema Rimu i ona može govoriti o ljepoti života s Bogom. Nije bila sama. Na tu lađu svoga života dovodila je i druge. Kad su vidjeli kako radosno živi, došle su i druge djevojke. U dvanaest godina, koliko je bila u Južnoj Americi, više je od stotinu djevojaka pošlo tim putom. Ona i danas mnoge pokreće i vodi tim putem, jer Gospodin pokreće i upravlja lađu njezina života.

Ako Boga zamijenimo za bogatstvo, ono postaje naše božanstvo koje upravlja našim životom. Kad se čovjeku novac useli u srce, on istjera sve vrijednosti iz njega. Novac je onaj koji gospodari čovjekom. Novac postaje gospodar života. Komu se to događa? Događa se dobrim vjernicima koji čuvaju sve zapovijedi, dobrim sestrama koje su jako dobre u samostanu i čine sve što je napisano u konstitucijama njihove zajednice, ali se može dogoditi da im nedostaje ono jedno što je ključno, a to je da potpuno pripadaju Kristu.

Ovo je evanđelje žalosno, ali ako ga iščitamo u životu mnogih Božjih ugodnika, poput bl. Marije Propetoga, onda je radosno. U našem vjerničkom životu ono može biti ili jedno ili drugo. Vezati se uz obalu i tu baciti sidro, znači da nas je vezalo naše bogatstvo i da ne možemo zaploviti s Kristom – to je tragedija života. Ako Bogu dadnemo ono središnje mjesto u svome životu, tada će naš život biti život blaženika, život svetaca – bit će to život sretnih ljudi. Neka bl. Marija Propetoga bude uz nas, neka bude s nama, neka nam bude zagovornica da njezine stope u ovom Blata budu Kristove stope, da ih slijedimo i idemo za njima.«

Po završetku euharistijskoga slavlja mons. Bože Radoš, svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli i časne sestre vratili su se u procesiji u svetište, gdje je molitvom i blagoslovom zaključena 21. proslava blaženičina blagdana u Blatu.

s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga