18. godišnjicu proglašenja blaženom Marije Propetoga i novih Poslanici Milosrđa u Ivanić-Gradu
»U Crkvi nema dijagnoze kojoj lijek ne bi bilo evanđelje«
18. godišnjicu proglašenja blaženom Marije Propetoga i novih Poslanici Milosrđa u Ivanić-Gradu
U nedjelju, 6. lipnja 2021. u župi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu proslavili smo 18. godišnjicu proglašenja blaženom Marije Propetoga, utemeljiteljice Družbe Kćeri Milosrđa. Sa zahvalnošću smo se sjećali trećega pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, koji je za svoga 100. putovanja izvan Italije, 6. lipnja 2003. u Dubrovniku našem narodu i Crkvi darovao novu blaženicu.
U misnom slavlju koje je na otvorenom predslavio naš župnik Branko Koretić zahvalio je Bogu na blaženici i njezinoj družbi, jer već 83 godine sestre Kćeri Milosrđa djeluju u ovom kraju. Osobito smo bili zahvalni što je u ovoj prigodi s nama bila i provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić. Župnik je istaknuo važnost prisustva redovnica u župi, a u našoj se to posebice ogleda u župnoj zajednici gdje se živi i širi duhovnost i karizma bl. Marije Propetoga. Ogleda se to u plodonosnom djelovanju raznih skupina, od onih koje okupljaju djecu i mlade u Biserima Očeva milosrđa i u animatorima te odraslih u skupini Poslanika Milosrđa. Upravo su Poslanici Milosrđa bili posebice radosni jer se osmero župljana pripravilo za ulazak u skupinu.
Župnik je u svojoj propovijedi protumačio evanđeoski ulomak dana: »Dođu braća njegova i ostanu vani. Dok je oko njega sjedilo zaneseno mnoštvo koje ga prije nije poznavalo, dolaze njegovi, oni koji su od početka imali Krista u svojoj sredini i ostaju vani! Je li moguće ostati vani? Je li moguće roditi se i rasti u religioznom ozračju, prihvatiti ugodu običaja, obreda i tradicije i ne prepoznati ono važno? Je li moguće naviknuti se na Krista i smjestiti ga unutar lijepih okvira, a da nas njegove riječi ne diraju i njegov život ne potiče na nasljedovanje? Moguće je. Moguće je kititi bor, paliti svijeće, pjevati pjesme, pa čak i primati sakramente i propustiti ono najvažnije. Propustiti ono što je u kršćanstvu temeljno – ući u odnos s Isusom Kristom i postajati mu životom što sličniji, kako on sam reče u evanđelju: vršiti volju Božju i postajati mu brat i sestra! (…) U Crkvi nema dijagnoze kojoj lijek ne bi bilo evanđelje. Evanđelje koje nije lijepa priča, nostalgična melodija ili jeftina utjeha, već temeljno pravilo života čovjeka koji potpuno predaje život Bogu, a ne onoga koji je samo tradicionalno usuglašen s kulturom sredine kojoj pripada.«
Nakon svečanoga misnoga slavlja obred primanja novih članova u Poslanike Milosrđa bio je u župnoj crkvi. Svojim odgovorom: »Evo me!«, prionuli su uz slušanje Božje Riječi, vršenje djela milosrđa i življenje Božje volje u duhu karizme bl. Marije Propetoga. Kao znak pripadnosti skupini, provincijalna je predstojnica novim članovima dala križ Tau u koji su umetnute moći bl. Marije Propetoga, a voditeljica skupine s. Darija stavila im je oko vrata šal s blaženičinim likom. Ulaskom ovih osam novih članova skupina Poslanika Milosrđa sad ima 20 punopravnih članova. Provincijalna je predstojnica ohrabrila novopridošle Poslanike Milosrđa da sa svojom skupinom ustraju u karizmi milosrđa. Zahvalila je župniku, sestrama i sudionicima slavlja, radosna što zajedništvo u Bogu donosi toliko mira i blagoslova cijelom ovom kraju. Poslanici Milosrđa iz Novske došli su podijeliti radost zajedništva sa svojim prijateljima u Ivanić-Gradu. Druženje u župnom dvorištu, uz razgovor i razmjenu iskustava, bilo je obogaćeno i zajedničkim objedom uz roštilj.
U popodnevnim satima smo u dvorani pogledali ulomak sa slavlja proglašenja blaženom Marije Propetoga u Dubrovniku, izmolili litanije Bl. Marije Propetoga razmišljajući o svakom zazivu te krunicu Srca Isusova. Bio je to dobar uvod i smiraj duha da poslušamo predavanje o duhovnom majčinstvu koje nam je održala Maja Jakšić, teologinja, psihoterapeutkinja i specijalistice za pastoral kriznih situacija iz Splita. Osvijestila nam je ulogu žene i majke u društvu. Istaknula je razne devijacije koje su prisutne u društvu i potaknula nas na promišljanje o odnosu s vlastitom majkom kao primjer na kojem možemo steći ispravnu sliku o sebi i vrijednostima koje kao žene možemo i trebamo živjeti u društvu koje je toliko potrebno smisla.
Nakon razgovora zahvalili smo se dobrom Bogu i onima koji su nam omogućili ovako lijep dan, a svima nama na otvorenosti i zajedništvu koje je isijavalo, obogaćivalo i svjedočilo istinitost svetopisamske riječi: »kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti«. Neka nas zagovor bl. Marije Propetoga prati u svakodnevnom prepoznavanju i vršenju Božje volje za nas i svijet oko nas.
s. M. Darija Lukić,
voditeljica Poslanika Milosrđa u Ivanić-Gradu