Duhovnost
Duhovnost Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje u prvom redu temelji se na duhovnoj baštini franjevačkog reda i nasljeđu naše utemeljiteljice bl. Marije Propetog Isusa Petković i prvih sestara.
Za naš duhovni rast najpotrebnije je razmatranje božanskih istina i stalno sjedinjenje s Bogom u molitvi (usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 663/1). Po vjeri, nadi i ljubavi molitva nas uzdiže k Bogu, sjedinjuje s njime, s općom Crkvom i sa svim stvorenjima. Majka nas poziva: Hvalite i slavite Presveto Trojstvo – trojstvenu ljubav (Iz pisma, 26. lipnja 1943), jer Bog je htio da se naša Družba ustanovi za suradnju s njime, sa Sinom i Duhom Svetim u djelima ljubavi na spasenje duša (Iz pisma, 16. lipnja 1962.).
Dnevnim slavljenjem Euharistije kojom sudjelujemo u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi, prikazujemo sebe, naša odricanja i nade, te težnje i patnje naše braće, po Kristu, našem posredniku, slavimo i zahvaljujemo Ocu što nas je učinio svojom djecom i baštinicima svoga kraljevstva.
Svakodnevnim blagovanjem euharistije, koja sadrži samoga Krista, naš vazam i živi kruh, raste naše jedinstvo s njime i produbljuje duhovno i crkveno zajedništvo. Iz euharistije rađa se apostolatski žar za djelatnu ljubav i karitativnost.
Redovitim sakramentalnim i liturgijskim životom, sve u zahvalnosti (usp. Fil 4,6), i u dnevnom susretu s Božjom Riječi, otkrivamo Božje očinstvo u sebi i oko sebe, Božje kraljevstvo milosrdne ljubavi u malenosti srca i životnim optimizmom. Hvalidbenom molitvom i prošnjom radosno priznajemo svoju ovisnost o Očevoj dobroti i uobličujemo svoj svakidašnji život i rad, kušnje i teškoće, životu Krista milosrdnoga i raspeta kao dragovoljne žrtve ljubavi na slavu vječnog Oca.
Slavljenjem Časoslova naroda Božjega sudjelujemo u javnoj molitvi Crkve koja bez prestanka hvali Gospodina i posreduje za spasenje svega svijeta, (Sacrosanctum Concilium 98, 83).
Redovničko posvećenje neprestani je odgovor na poziv Božje ljubavi. Da bismo ga vjerno obnavljale, nastojimo se povući u samoću za vrijeme mjesečne duhovne obnove i godišnjih duhovnih vježba i pojačanom molitvom i razmatranjem upoznati vlastito stanje, otkriti znakove volje Božje i poticaje njegove milosti.
Ljubav prema vječnom Ocu glavna je pobožnost Družbe koja nas potiče na zajedništvo molitve i apostolata da bi po nama svi ljudi upoznali ljubav i milosrđe nebeskog Oca .
Posebnu pobožnost gajimo prema Isusu raspetome. Slijedimo ga vjerno noseći strpljivo križ životnih teškoća prema pouci sv. Pavla: Daleko od mene da se ičim uznosim osim križa Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni raspet svijet i ja svijetu (Gal 6,14).
Otvorene snazi Duha Svetoga – Duha ljubavi i istine i Oca ubogih (Pouka bl. Marije Propetog, 24. svibnja 1931.), molimo da nas svojim darovima učini dostojnim svojim prebivalištem da bismo išle stazama kreposti, ljubeći i slaveći Oca nebeskoga i njegovu utjelovljenu Riječ, raspetu Ljubav (Pouka bl. Marije Propetog, 21. svibnja 1961). Sve se povjeravamo kćerinskim pouzdanjem Djevici Mariji, Isusovoj i našoj Majci, uzoru svetosti. Od nje, Majke Božje milosti i Bezgrešnog Začeća, molimo pomoć za savršeno jedinstvo s Bogom i s bližnjima kao Marije, majke milosrđa trpećem čovječanstvu (Pismo bl. Marije Propetog, 19. travnja 1937.).
Slavimo Boga s našim nebeskim zaštitnicima sv. Josipom i sv. Franjom Asiškim nastojeći nasljedovati njihove kreposti, slijedeći njegovo siromaštvo, malenost, pokoru, jednostavnost, ljubav za sve stvoreno i životni optimizam te pokornički život sv. Klare Asiške i «duhovno djetinjstvo» sv. Terezije Djeteta Isusa. Njihove blagdane svetkujemo kao povlašteno vrijeme Božje milosti.
Svoj posvećeni poziv Božjih suradnica u djelima milosrđa ostvarujemo u životu sestrinstva, kao zajedništvu ljubavi i raspoloživosti za služenje, mjestu osobnoga i zajedničkog rasta i dozrijevanja, u izmjeni vlastitih dobara i darova, u povjerenju i uzajamnom praštanju, kao znak buduće stvarnosti.