Uzvišenje sv. Križa
Kad si se rodio bilo je neobično za jednog Kralja
palača da postane tek jedna štala.
Dok si živio i prašinom u sandalama hodao
bilo je oštro i prljavo za noge Boga
koji je zemljom prošao.
A kad si odmorit' poželio tek hladni kamen
pod glavu si podmetnuo.
I kad su te pitali:
ta gdje stanuješ, Učitelju dobri?
odgovor je bio neočekivan i izravan,
nema na ovoj zemlji takvog skrovitog mjesta.
Jedno je drvo bilo prijestolje Kralju,
jedna je greda nosila spasenje svijetu,
jedan je stup sramote bio proslava nebu.
To je bilo jasno svima kad je uzvišen Bog
postao dio drva križa tog.
To je bio put neočekivane ljubavi,
put moga Kralja na prijestolju križa uzvišena!
s. M. Anamarija Vuković