• Slika prva

PREKO KORIZME I VELIKOGA TJEDNA DO USKRSA

PREKO KORIZME I VELIKOGA TJEDNA DO USKRSA

Duhovna obnova za roditelje djece iz vrtića Marija Petković, Zagreb, održana je u srijedu, 28. ožujka 2008.. Tridesetak roditelja pažljivo je pratilo vel. dr. Denisa Barića, tajnika sinode zagrebačke biskupije. U svome izlaganju dr. Denis potakao je okupljene da se zapitaju kako se  u tom svetom vremenu korizme pripremamo za Uskrs, te koji su to najznačajniji događaji Velikog tjedna koji nas neposredno i najizravnije upućuju na Uskrs. 

 

Čak i oni koji nisu vjernici, osjećaju se pozvanima progovoriti nešto o korizmi. No, pritom  se korizma svodi samo na kupovno-potrošački rječnik, na ”uzdržavanje od nečega“, na okruglu brojku od četrdeset dana, i tu se staje. I to je često sve što se odnosi na shvaćanje korizme, nažalost! 

No, mi vjernici bismo trebali znati kako korizma ne znači samo odricanje! Korizma znači posvijestiti si i pitati se kakav sam ja čovjek, živim li ja dostojno svoju vjeru, jesam li ja svjedok onoga što vjerujem? To je vrijeme u kojemu sam pozvan više posegnuti za SP, molitvom, potražiti one koji su ostavljeni, zaboravljeni, nemoćni, a možda su tu kraj nas, no mi ih ne vidimo, ili ih pak ne prepoznajemo. Korizma znači pronaći vremena za baš takve, za koje često puta znamo možda reći da su si sami krivi što su takvi kakvi jesu.   To je smisao korizme, to je ono o čemu govori i prorok Izaija: Kidati okove nepravde, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola, i ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi (usp. Iz 58, 6-8). To je bio, na kraju krajeva i životni program Isusa Krista. Iako ga je bio glas kod njegovih protivnika kako je izjelica, kako se druži s grješnicima i s carinicima, Isus je bio vršio samo volju Oca nebeskoga ovdje na zemlji. A da bi u tome uspio, post i molitva bili su mu suputnici u nadvladavanju kušnji, stupica koje su mu postavljali ljudi. Sjetimo se samo kušnje u pustinji, u Getsemanskom vrtu.  

Korizmenim vremenom polako se približavamo Velikom tjednu. A Veliki tjedan već u svom nazivu otkriva da su posrijedi veliki događaji otajstva naše vjere Cvjetnica je, ponajprije, neobičan blagdan: tu se dodiruju, dapače miješaju tolike suprotnosti: uzvik oduševljenja «hosana» i uzvik mržnje «raspni ga», miješaju se trijumf i muka, ljubav i izdaja.  Braćo i sestre, ako malo bolje pogledamo naše živote, možemo reći kako je svaki ljudski život Cvjetnica. Počinje bezbrižno, uz radosno iščekivanje, pun je obećanja, snova i radosti. Međutim vedrinu djetinje bezbrižnosti uskoro zasjenjuju tmurni oblaci briga, neuspjeha i razočaranja odrasle dobi U Velikome tjednu, pred nama je Veliki četvrtak. Svemu onome što se dogodilo na Veliki četvrtak, svim tim događajima stvarno možemo pristupiti samo srcem, razum je ovdje bespomoćan. Jer vidjeti Isusa kako kleči pred svojim učenicima, običnim ribarima i pere njihove prljave noge, može se sukobiti s našom uobičajenom predodžbom o Bogu koji je velik, svet, koji je daleko od prljavštine ovoga svijeta.  

Iza Velikoga četvrtka dolaziVeliki Petak koji je dan šutnje, dan tihoga razmatranja. Svaki mali detalj ovog dana može biti poticaj za sabranost, za potresenost. Pogled na križ vraća nas samima sebi i potiče nas da preispitamo svoj život. Zaustavimo se ovaj put na riječima kojima su se pismoznanci rugali Isusu:  »Drugima je pomogao, sebi ne može pomoći« (Mk 15,31).  

Nakon Velikoga petka dolazi Velika subota. Isus je u grobu.  Razmišljamo o tome kako je još jedanpravednikumroitoovajputonajnajpravedniji. I njega je sila uklonila s lica zemlje. Ali zemlja, još manje grob ne mogu zaustaviti riječi i govor. Nisu se zatvorile korice nad posljednjim poglavljem, već je sve u iščekivanju vazmenoga bdijenja – Kristova uskrsnuća. Time se pokazalo da Kristovom smrću na križu ipak nije sve dovršeno.  

Stoga nemojmo dozvoliti da u danima koji su pred nama ostanemo bez Boga. Neka nam Veliki tjedan ne bude užurbanost, već neka nas uz svakodnevne obveze potakne na smirenost, usredotočenost na Boga, na pomirenje s Bogom i s bližnjima, kako bismo uskrsloga Krista mogli donijeti drugima, onima kojima Uskrsli možda neće biti dragi sustolnik za obilnim blagdanskim stolom. 

  duhovna obnova

 

 

© 2017 DKM
Izrada web stranica: Dedal komunikacije