Smrt Antuna Petković Kovač

Ukratko:

16. travnja 1911. umire u Blatu Marijin otac Antun Petković Kovač.

Njezin dobri otac umro je 16. travnja 1911., kad je Mariji bilo 18 godina. Umro je na sam Uskrs u 9.30 sati ujutro svetom smrću – u molitvi, pri svršetku sv. krunice, s riječima: »Isuse! Marijo!« Okružen svojom milom djecom mirno i blaženo je preminuo. Na Veliki četvrtak, tri dana prije smrti, skrušeno, klečeći u svojoj sobi, primio je, u nekom blaženom miru i skrušenosti, sv. pričest. A sv. pomazanje u času smrti, a koje je sam tražio.

Svoj djeci otac je bio kao svetinja. Bio je jednostavan, iako bogat u zemaljskim dobrima. Pravednost, milosrdnost i ljubav, bile su u njemu ostvarene u najvećem stupnju savršenosti. Imao je veliku vjeru i do u tančine je vršio zakon Božji i zapovijedi sv. Crkve, osobito djela milosrđa. Siromasi i težaci, oni su bili njegovi prijatelji. Upravo ih je očinski ljubio i za njih se zauzimao, osobito za svoje kmetove, kojih je imao oko 700 jer je četrnaesti dio otoka Korčule  njemu pripadao. I sa svim tim velikim imanjem je upravljao mirno, s malo riječi, sagradivši devet kuća za devetero žive djece. Tu je Providnost upućivala Mariju u upravljanju i svim poslovima, jer je njoj otac najveće stvari povjeravao, budući da su braća bila na školama. Tako, kad je umro otac, iako je Marija imala tada 18 godina, morala je s majkom preuzeti sve knjigovodstvo i račune, kao i upravu nad svom tom velikom imovinom.

(iz Autobiografije)

  Na današnji dan