Otvaranje sirotišta sv. Ante - Subotica

Ukratko:

Subotica - Sirotište sv. Ante

1940. – 1. siječnja 1946.

Odredbom vrhovne predstojnice s. M. Propetog Petković, trebalo je odijeliti u sirotištu dječake od djevojčica u posebnu kuću. Uprava grada Subotice s time se složila i pronađena je kuća u Zagrebačkoj ulici. Već 5. studenog 1940. primljen je službeno ključ zgrade i svi su se dječaci koji su do tada bili u Zavodu sv. Terezije preselili u novu kuću s četiri naše sestre. Blagoslov nove kuće za dječake i kapelicu obavio je biskup mons. Lajčo Budanović, apostolski administrator Bačke apostolske administrature.

Godine 1941. i 1942. u sirotištu su bila 33 dječaka. Grad je davao pripomoć za uzdržavanje djece koja su bila od 4 – 13 godina i to sami dječaci od kojih su 22 polazila redovitu školu, dok su manji ostajali kod kuće pod nadzorom sestre odgojiteljice. Sestre su ih dnevno vodile na jutarnju i večernju molitvu, kojom su započinjali i završavali dan. Svaki dan zajednički su molili krunicu Majci Božjoj i Srcu Isusovu. Sestre su im često držale pouke o duhovnom životu i uljudnom vladanju. Preko školskih ferija djeca su bila više puta na izletu u prirodi, pod nadzorom časnih sestara.

Početkom drugog svjetskog rata došli su na vlast Mađari koji su sestrama počeli oduzimati sav odgojni rad s djecom i mladima u gradu Subotici. Tako su sestre djecu morale predati u ruke mađarskim vlastima koji su organizirali daljnji rad s djecom. Sve sestre su se preselile u Zavod sv. Terezije u Suboticu. Kako ih je bilo više započele su se baviti uređivanjem triju crkava u gradu, radile su ručni rad, plele su čarape i džempere i tako se na razne načine borile za uzdržavanje. Primale su ponekad pomoć od sestara iz Argentine što im je veoma koristilo. Nekoliko sestara se ubrzo preselilo u Hrvatsku na nove službe.

Prve sestre:   s. M. Matilda Goričanec; s. M. Emila Špoljarić; s. M. Anastazija Erdeži i s. M. Konstancija Bilokapić

  Na današnji dan