Otvaranje filijale u Smokvici

Ukratko:

Smokvica sv. Franjo: 4. listopada 1925. – 12. lipnja 2014.

Preporučujem vam Smokvicu i radimo dok je dan.

Prije smrti želio bih vas vidjeti u Smokvici i Veloj Luci.

Uzdajmo se u Boga i naš ozbiljan rad.

Svim časnim sestrama moj pastirski blagoslov!

+ Josip biskup (Dubrovnik, 12. XI. 1924.)

Providnost Božja očitovala je svoju volju, po biskupu dr. Josipu Marčeliću, da sestre Kćeri Milosrđa otvore samostan u Smokvici na Korčuli, a teren za gradnju darovala je Marija Škudrić, udovica pok. Ivana.

Svečano otvorenje i blagoslov samostana i zavoda za moralni odgoj djece i mladih u Smokvici bio je na blagdan sv. Franje 1925. Don Marko Tabain, župnik izrekao je sestrama dobrodošlicu, a Smokvičanima naglasio da ovaj dan nikada ne zaborave.

Sestre su započele raditi s djecom, s mladima i s narodom. Za djecu su otvorile dječje zabavište i vrtić u kojem je bilo oko 75 djece. Uz to su otvorile pučku kuhinju u kojoj se hranilo oko 250 siromašnih.

U više navrata kuću su pregledavale mjesne vlasti, ali su uvijek sve našli uredno. Za neko vrijeme sestre su se morale skloniti u Blato, a po povratku su zatekle devastirane i pokradene stvari u kući. Unatoč nedaćama sestre su pomagale i drugima koji su morali bježati iz svojih domova. Neko vrijeme u naš samostan su se sklonile: Školske sestre franjevke, sestre Dominikanke, braća Franjevci, žene i djeca.

U dječjem zabavištu sestre su radile preko 20 godina, a u vrijeme komunizma, odlukom vlasti zatvoreno je dječje zabavište 1946. godine. Mještani su ipak sestrama donosili djecu na čuvanje, a one su ih prihvaćale u granicama mogućnosti.

Po želji preuzvišenog biskupa J. Marčelića sestre su poučavale djevojke u kućanstvu i naprednom gospodarstvu. S dozvolom župnika osnovale su za njih Počasnu stražu Presvetog Srca Isusova, a za manje djevojčice društvo Anđela čuvara. Žene su pristupaleTrećem franjevačkom svjetovnom redu i nedjeljno su pohađale pouke prikladne za kršćanski i obiteljski život i odgoj djece. Na taj način poučavale su ih o vjerskom, moralnom i krjeposnom životu.

Osobito dobro činile su sestre, u Smokvici, karitativnim radom njegujući siromašne bolesnike. Kako nije bilo liječnika, siromašni bolesnici bili su pripušteni sami sebi i nisu mogli doći do liječnika iz Korčule pa su sestre preuzele službu milosrdnog Samaritanca. Obilazile su bolesnike po kućama, liječile ih i pomagale, a oni su ih od srca blagoslivljali i zahvaljivali. Osobito tijekom rata, sestre su u raznim epidemijskim bolestima bile anđeli utjehe i bodrenja bolesnicima.

Sestre su prihvatile vođenje crkvenog pjevanja s odraslim djevojkama i na taj način ih privodili Bogu i Crkvi. Dolaskom, radom i žrtvom sestara, Smokvica se razvila i napredovala u religiozno-moralnom životu. Snagu za požrtvovni rad sestre su crpile u povezanosti s svetootajstvenim Isusom, u svojoj samostanskoj kapeli. Kad je bilo zatvoreno dječje zabavište, sestre su se više počele baviti ručnim radom, pa im je to bio glavni izvor uzdržavanja. Bile su radosne i odane Bogu i čovjeku u potrebi.

Radi pomanjkanja sestara sestre su se iz Smokvice povukle 2014. godine.

Prve sestre:   s. M. Serafina Franulović; s. M. Fides Ivanček i s. M. Imelda Petković

  Na današnji dan