Otvaranje filijale u Puli

Ukratko:

Pula - Sv. Josipa 

ul. Stanković br. 9 (7. svibnja 1947. – prosinac 1947.)

ul. Zara br. 7 (prosinca 1947. – 23. lipnja 1948.)

ul. Flaccio br. 7 (lipanj 1948. – 24. studeni 1948.)

ul. Kandler br. 31 – katedrala (25. studeni 1948. – zatvorena: 2. rujna 1988.)

Sestre Kćeri Milosrđa došle su u Pulu kad je još bila pod okupatorskom vlašću, na poziv Zbora svećenika sv. Pavla iz Pazina. Talijanske sestre sv. Josipa napustile su Pulu u ožujku 1947. godine, a naše sestre su došle 7. svibnja iste godine. Prvi privremeni smještaj sestara bio je u Stankovićevoj ul. br. 9. Kuća je bila prazna i trošna, zahtijevala je temeljitu obnovu, u čemu su im pomogli svećenici i vjernici koji su se radovali dolasku redovnica iz Hrvatske jer su mislili da ih nema. Prvih nekoliko dana sestre su spavale kod gospođe Sandrij i gospođe Mamilović dok nisu pribavile krevete.

Majke su sestrama donosile svoju djecu, a one su se radosno žrtvovale da svoj djeci pripreme dnevno užinu i ručak. Dolaskom komunističkih vlasti u Pulu, sestrama je bio zabranjen svaki kontakt s djecom i mladima. Sestre su preuzele njegu staraca u Domu za starije osobe i sve su više bivale poželjne u Puli i Istri. U kratko vrijeme sestre Kćeri Milosrđa su u nezavidnim životnim uvjetima prihvatile mnoge djelatnosti: njegu staraca, bolesnika, nemoćnih, župni pastoral, pečenje hostija i kolača, ručni rad i čuvanje djece. Sve vrijeme djelovanja u Puli sestre nisu bile u mogućnosti dobiti pristojan smještaj jer su se stalno morale premještati iz jednog stana u drugi, a zbog siromaštva nisu mogle sagraditi kuću. Pomagale su svima bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Bile su 'svima sve' po preporuci sv. Pavla. To mogu posvjedočiti oni koji su ih poznavali. Sve što su poduzimale bilo je svjedočenje evanđelja, kako bi vjernici i nevjernici po njima mogli upoznati Očevo milosrđe. Postepeno su sestre otvorile školu ručnog rada za djevojke. Odmah su preuzele crkvu sv. Ivana na Medulinskoj cesti, što je bilo dosta udaljeno, kako bi svake nedjelje odlazile svirati i pjevati na svetoj misi. Djecu i djevojke su poučavale u pjevanju i vjeronauku. Ubrzo su sestre prihvatile sviranje i pjevanje u crkvi sv. Franje te pečenje hostija za brojne crkve u Puli i okolici.

Vrhovna zamjenica s. M. Gabriela Telenta došla je posjetiti sestre, vidjeti okolnosti njihova rada i uzdržavanja. S njome su došle s. M. Sofija Radaić, koja je preuzela dužnost predstojnice u ovoj kući i s. M. Amata Rožman. S. M. Sofija je ubrzo oboljela i otišla na liječenje, a 19. listopada došla je s. M. Augustina Telenta koja je preuzela dužnost predstojnice i s. M. Justika Poša. Na molbu župnika Vladislava Premate, sestre su preuzele sviranje, pjevanje i ređenje crkve Majke Božje milosti - Misericordia.

Početkom prosinca 1947. sestre su dobile od gradskog stambenog ureda u Puli, otkaz kuće u Stankovićevoj ulici, a dobili stan u ulici Zara 7, koji je bio manji i za njega je trebalo plaćati najamninu.

U isto vrijeme franjevci Konventualci u Puli, preko fra Josipa Vlahovića zamolili su poglavare Družbe da bi sestre dali u njihov samostan u župu sv. Josipa što je poglavarstvo Družbe prihvatilo 24. prosinca 1947. god. To je bila ujedno i druga zajednica u Puli.

U apostolatu sestre su radile na više načina s malom djecom, u raznim prigodama priređivale priredbe u vjeronaučnoj dvorani, a s djevojkama pripremale po koji veći scenski prikaz iz života svetaca uvijek u duhu vjere i kršćanskog odgoja.

Uz rad u staračkom domu sestre po kućama pohađaju bolesnike, dvore potrebne i osamljene: davanjem injekcija, pripremanjem za bolesničko pomazanje i ispraćajem na sprovodima.

Sestre su davale djeci satove sviranja, šivale crkveno ruho, šivale jorgane, a s. M. Amata od 1948. – 51. pravila bi po više garnitura za božićne jaslice: Sv. obitelj, pastire, ovčice i sve kompletno jer su sa svih strana Istre dolazili u našu filijalu, a tijekom 20 godina nacrtala je mnogo pozadina za istu svrhu, brojne oltarnike i ostale crkvene predmete. Napravila je mnogo slika, popravila i obojila kipove i kipića.

Prve sestre: s. M. Bonaventura Radić; s. M. Branislava Franulović; s. M. Tješimira Ostoja; s. M. Hosana Bezjak; s. M. Timoteja Nižić; s. M. Rafaela Žaknić; s. M. Genoveva Bosnić i s. M. Humiljana Cetinić

  Na današnji dan