Otvaranje filijale u Novome Sadu

Ukratko:

Novi Sad - Majka Božje milosti

5. travnja 1962. – 1991.

Dolazak sestara Kćeri Milosrđa u Novi Sad bio je planiran u vječnim nacrtima Providnosti i ostvaren je dana 5. travnja 1962. Do ostvarenja toga Božjega plana trebalo je mnogo napora i žrtava. Zamisao rada naših sestara u Novom Sadu počela je koncem 1960. godine, kada je s. M. Alba Balaž dodvorila majku doktorice Olge Šomlo u Subotici. Ta plemenita gospođa liječnica, iako po narodnosti Židovka, željela je iz zahvalnosti nagraditi sestre za ljubav koju su iskazale njezinoj pokojnoj majci. Pitala je sestre, čime da ih nagradi? Sestre nisu tražile ništa, već ju je posjetila s. M. Matilda Goričanec, tada predstojnica u Subotici i s. M. Alba Balaž i zamolile dr. Šomlo, da posreduje oko zapošljavanja sestara u bolnici. »Institut« je trebao sestara, jer je bio netom otvoren, a nije imao dovoljno osoblja. Prof. Goldman je prihvatio prijedlog dr. Šomlo iz Subotice i zatražio časne sestre za rad u bolnici »Institut« u Kamenici, tada još samo za TBC.

To je početak dogovaranja i pregovaranja s »Institutom« i s našim poglavarima, a kasnije i s pokrajinskom bolnicom u Novom Sadu, o dolasku sestara. Sve se je odugovlačilo, jer je bolna točka bilo pitanje stana sestara.

Dobri je Bog i našoj Družbi preko jednog franjevca pružio mogućnost da se nekoliko naših sestara zaposle u novosadskoj pokrajinskoj bolnici, bez stručne spreme. Dovoljna je bila završena osmoljetka. Postojala je mogućnost da sestre uz posao završavaju srednju medicinsku školu što su mnoge uspjele.

U početku zaposlile su se samo četiri naše sestre. Ali do konca 1966. godine, bilo je zaposleno dvanaest sestara.

Sve do 1966. godine naše sestre su stanovale u franjevačkom samostanu u Novom Sadu, gdje im je uistinu bilo jako tijesno. Uz pomoć Božju i novčanu pomoć vrhovne kuće Družbe i vlastitu štednju kupile su kućicu u kojoj su se osjećale puno ugodnije iako ni u njoj nisu imale sve potrebno.

Sestre su imale mogućnost školovanja, a najviše mogućnosti milosrdnog djelovanja među bolesnom djecom, te s druge strane s plućnim bolesnicima. To su sve službe koje iziskuju mnogo strpljivosti i ljubavi, a time i rast u svetosti.

Bile su cijenjene i prihvaćene od bolničkoga osoblja, ali i od bolesnika i njihove rodbine, posebno od roditelja bolesne djece koji su u sestre polagale veliko povjerenje.

Početkom domovinskoga rata sestre su pred ratnim strahotama napustile Novi Sad i rad u bolnici i župnom apostolatu koji su postepeno preuzimale. Kuću su zamijenile s kućom Srbina koji je ima kuću u Malom Lošinju, koju su sestre kasnije prodale Franjevcima provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba.

Po povratku sestara u Zagreb u prometnoj nesreći koja se dogodila u Đurđevcu, blizu Bjelovara poginula je s. M. Leontina Plećko.

Prve sestre: s. M. Matilda Goričanec; s. M. Ruža Javornik; s. M. Franka Murković; s. M. Melanija Akrap; s. M. Vilibalda Kokorić; s. M. Filomena Molnar; s. M. Kristijana Podturić i s. M. Alba Balaž

  Na današnji dan