Otvaranje filijale: Veliki Tabor

Ukratko:

Veliki Tabor - Preobraženja Gospodinova

6. kolovoza 1938. – 25. studeni 1945.

Tabor Grad nalazi se u Hrvatskom zagorju, vlasništvo je nekadašnjih grofova Ratkaja, a kad se otvorila filijala bio je vlasništvo Banske vlasti u Zagrebu, koja ga je povjerila Mariji Propetog Isusa Petković na raspolaganje za Družbu. Željeli su ga darovati kako bi naše sestre sačuvale tu znamenitu starinu i mogle otvoriti sirotište za djecu u Zagorju i domaćinsku školu za odgoj i pouku djevojaka. To je bila i nakana vlč. Ivana Vukina, tadašnjeg upravitelja Tabor Grada.

Majka Marija Propetoga je bila ponovno u Zagrebu 14. srpnja kada je poručila velečasnom: »Eto, uime Božje, prihvaćamo i otvorit ćemo filijalu na Tabor Gradu. Na 18. srpnja dolazim na Vinagoru i onda idemo zajedno na Tabor Grad.«

Čim je došla na dogovor Majka je sklopila pogodbu s drvodjelcem Serbijanovićem za izradu potrebnog namještaja za Tabor Grad, jer je odlučila da 6. kolovoz bude otvorenje zajednice. Obećanje se ostvarilo i na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, bila je svečanost otvorenja zajednice na Tabor Gradu. Čim je stigla časna Majka sa s. M. Eugenijom Matutinović započela je svečanost. Vlč. Vukina, upravitelj Tabor Grada održao je govor i pozdravio Majku, zaželjevši joj dobrodošlicu. Rekao je među ostalim: »Ovaj dični Tabor Grad, neka bude rasadište ljubavi k bližnjemu i svakoga dobra za cijelo Hrvatsko zagorje, a na diku, ponos i napredak drage Družbe Kćeri Milosrđa.« Slijedili su pozdravi predstavnika vlasti, a potom Majka glavarica koja je među ostalim rekla: »Danas, na Preobraženje Gospodinovo, neka Isus Krist dade da bude preobraženje Tabor Grada i svih onih koji će ovamo dolaziti.« Budući da je naša Majka uvijek mislila na spasenje duša, tako je i ovaj puta željela da dolazak njezinih sestara bude na duhovnu korist i spasenje duša.

Sestre su po uputama i blagoslovom Majke glavarice marljivo radile s Katoličkim društvima župe Desinić. Djevojke su rado dolazile na Tabor Grad na pouke kršćanskog nauka, iako su bile udaljene 2 km.

Za ljetnih praznika dolazila su djeca u kolonijama na oporavak, naizmjenično, a 1941. bio je otvoren državni Dječji dom za ratnu siročad od 150 - 200 djece, koju se sestre njegovale.

Sestre su bile sretne u radu i žrtvi za odgoj siročadi, koja nisu imala nikoga osim sestara, koje su veoma ljubili. Ali ta sreća nije dugo potrajala, jer su 'drugarice' završile odgojiteljski tečaj i preuzele brigu za odgoj djece, a sestre su dobile otkaz.

Odlukom vlasti samostan je zatvoren što je našim sestrama bilo teško napustiti ponajviše radi odgoja drage djece, a već su bile i dosta popravile trošne prostorije u Gradu i obradile svu okolnu zemlju. Ali vlast je naredila i morale su otići. Ganutljivo je bilo vidjeti jadnu djecu kako plaču i uzdišu radi odlaska svojih sestara. Neki su počeli bježati i stigli sve do Zagreba, a najmanji su se poredali na vrata da spriječe izlazak sestrama. Tako su sestre ganute velikom ljubavlju i privrženošću svojih pitomaca, 25. studenoga 1945. ostavile djecu i otišle svojim sestrama u Zagreb.

Prve sestre: s. M. Jelisava Dulić; s. M. Hosana Bezjak i s. M. Karmela Bačić

  Na današnji dan