Otvaranje filijale u Vodnjanu

Ukratko:

Vodnjan Majka Božja od sedam žalosti

17. svibnja 1948. – 16. srpnja 1992.

Na molbu župnika u Vodnjanu, don Vinka Pereša, poglavarstvo Družbe odluči dati sestre u župu – gradić Vodnjan, udaljen 13 km od Pule. Tada jeVodnjan imao oko 6000 stanovnika. Poslije se broj smanjio jer su mnogi Talijani preselili u Italiju. Don Vinko je želio ponovno sestre u svojoj župi, jer su sestre misionarke Presvetog Srca Isusova napustile Vodnjan i vratile se u Italiju. Narod je žalio za sestrama, koje su veoma dobrotvorno radile s djecom u nedjeljnom oratoriju, zabavištu, poučavanjem u domaćinstvu, ručnom radu i ostalim vještinama, pohađanju bolesnika i staraca po mjestu.

Vikarija s. M. Gabrijela Telenta u dogovoru sa župnikom odluči otvoriti zajednicu u Vodnjanu 17. svibnja 1948. Iz Vodnjana u Pulu su došla kola na kojima se odvezlo nešto robe, namještaja i pokućstva za novu zajednicu. S. M. Branislava s pratilicom otišla je u Vodnjan da odvezu stvari, smjeste u kuću i vide da li je sve u redu stiglo.

Nakon svete mise, dan po Duhovima u župnoj crkvi bio je blagoslov kuće sestara. Kad je Vikarija smjestila sestre vratila se u Pulu, u pratnji s. M. Branislave, a sestre su započele djelovanje na slavu Božju i dobro bližnjega.

Prve sestre: s. M. Tješimira Ostoja; s. M. Bonaventura Radić; s. M. Timoteja Nižić i s. M. Humilijana Cetinić

  Na današnji dan