O slavi Križa
KAPITUL
Održan od Preč. Majke Gen. Glavarice i Utemeljiteljice M. Petković
u kući Matici, dana 14. IX. 1930.
O SLAVI KRIŽA
Stanite pred ovim propetim Spasiteljem, pogledajte Križ, tko je na njemu. Zadubimo se malo tu u razmatranje. Zaručnici Isusovoj mora biti slatko kad može kleknuti pred Križem, obujmiti ga svojim rukama i zahvaljivati se Božanskom Spasitelju, koji je za nju muku podnio. Pod Križem naučit ćete se stupati putem Križa, putem trpljenja i požrtvovnosti.
To je kraljevski put, to je najodličniji vođa izabranih duša. Prije nego je Spasitelj posvetio križ svojom smrću na njemu, on je bio drvo sramote, stratište određeno za najgore razbojnike. Ali nakon presvete muke Isusove, Križ je postao slavan, Križ je geslo svetaca, Križ je knjiga života. Križ je učitelj poniznosti, samoprijekora, ljubavi i svake kreposti. Sv. Bonaventura iz Križa je crpio sebi znanost, pred njim je izrađivao duboke rasprave.
Presveti Oltarski Sakramenat i Križ bili su njemu izvori na kojima se njegova duša opaja svjetlošću Duha Svetoga.
Drage sestre, razmatrajte pred Križem, ljubite Križ, ako i nemate većega Križa u svojim ćelijama, kako bi ja željela, siromaštvo nam to priječi, a Vi bar uzmite si u ruke i ogrlite Križ, koji Vam na prsima visi, zadubite se tu u razmatranje i prosuđujte same sebe. On će nam pokazati kako treba trpjeti veselo, a ako vidimo da smo slabe, tu ćemo se ojačati. Ako nas tišti muka, ako nam sila nestaje, podno Križa ćemo se ohrabriti i smjelo ćemo koracati dalje započetom stazom. Ako se nazivamo sljedbenice Propetoga, razmatrajući svagdano pred Križem, nećemo klonuti duhom u muci, nego ćemo se zastidjeti gledajući Križ i gledajući svoj oprečan život, pa ćemo reći: »Ne Isuse ja hoću trpjeti, ja Te hoću slijediti putem Križa!« Isuse do sada sam noseći križ na prsima samo na vanjštini pokazivala da sam sljedbenica Krista Propetog, a često je moje srce bilo daleko od toga, od sada tako neće biti, recimo iskrenim srcem, usadimo duboko u svom srcu značenje sv. Križa njegove rane neka budu naša škola i naša utjeha. Propete Isusove ruke neka nas opominju da sve radimo u ljubavi i požrtvovnosti, probodene noge Isusove neka nas opominju da hodamo putem sv. poslušnosti i putem sv. Božjih zapovijedi, njegova trnova kruna neka nas sjeća svete poniznosti koja mora da resi našu redovničku dušu, a otvoreni bok Isusov neka bude naša najslađa okrepa i naš zaklon, iz njega crpimo snagu u svim svojim bolima i slaboćama.