Čestitka za Uskrs
Provincijalna predstojnica, s. M. Emila Barbarić, uputila je sestrama, Poslanicima Milosrđa i Biserima Očeva milosrđa svoju uskrsnu čestitku.
»Prvog dana u tjednu rano ujutro,
još za mraka,
dođe Marija Magdalena na grob
i opazi da je kamen s groba dignut.
Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru
i drugom učeniku,
kojega je Isus ljubio, pa im reče:
'Uzeše Gospodina iz groba
i ne znamo gdje ga staviše!'«
(Iv 20, 1-3)
Drage moje sestre, novakinje i kandidatice u Provinciji, dragi Poslanici Milosrđa i Biseri Očeva milosrđa
i ovog Uskrsa imamo prigodu razmišljati o ulozi Marije Magdalene i ostalih Isusu bliskih osoba u izgradnji naše osobne vjere. Marija je Magdalena, još za mraka, pošla na grob. Iako nam nije zapisan razlog njezina odlaska, zasigurno je njezina nakana bila opravdana što možemo samo naslućivati. Očito nije očekivala da će zateći dignuti kamen s groba. U njezinoj se duši ponovno pojavljuju brojne sumnje. Primorana je potražiti pomoć dobronamjernih, onih koji će je razumjeti, onih koji s njome dijele iste osjećaje zbog Isusove muke i smrti. Stoga hitro otrči Petru i Ivanu i kaza im: »Uzeše Gospodina i ne znam kamo ga staviše.« Taj neočekivan događaj u njezinu životu donosi nove poteškoće, nedoumice i pitanja, koje je i sile na traženje odgovora.
Uskrs je događaj koji u mnogima jača uvjerenje o Kristovoj pobjedi nad smrću, a u drugima pak, naočigled svagdanjega iskustva smrti, izaziva sumnju u to. Dok u nekima pobuđuje strah i neizvjesnost, u drugima otvara nove perspektive vjere i oslobađa ih od usmjerenosti samo na ovdašnje u životu. Petar i Ivan nisu čekali da ih Marija Magdalena uvjeri u ono što je vidjela ili da ih moli da je razumiju u njezinu doživljaju događaja tih dana. Oni, uza svu njezinu izbezumljenost, djeluju razborito i odlučno – trče da se i sami uvjere o onom o čemu im je Marija Magdalena govorila. Čim vidješe prazan grob »razumješe Pisma« i spoznaše da je Isus živ.
Drage moje sestre, dragi Poslanici i Biseri Očeva milosrđa, uskrsli Krist je razlog našega života i naše vjere. Stvarnost Isusova života i naša je stvarnost – rođenje, križ, smrt i uskrsnuće. I ovog Uskrsa pronađimo se u toj stvarnosti. Obnovimo vjeru u Uskrsloga i postanimo sudionici njegove uskrsne zbilje. Pronađimo se kao njegovi učenici koji će svojim životom uzmoći biti dostojan odraz Krista uskrsloga, prihvaćajući svoje poslanje i svoj križ jakom vjerom u uskrsnuće.
Na našem putu prema 100. obljetnici Družbe hrabro se suočavajmo sa stvarnošću koja je prisutna i neizbježna, ali jednako tako budimo otvoreni prihvaćanju i poduzimanju svega onoga što nam Uskrsli nudi po Pismima. Uza sve ono što nam Uskrsli stavlja na put, molimo i zauzimajmo se za potrebe Crkve i društva, naših obitelji i osobne potrebe ka i za nova duhovna zvanja u Crkvi i Družbi. Činimo sve što možemo da bismo mi, koji slijedimo karizmu milosrđa u svojim redovničkim, obiteljskim i župnim zajednicama bili odraz uskrsne radosti iz koje izvire preobrazba svijeta u Božjem duhu, u snazi Krista uskrsloga. Drage sestre činimo sve što možemo da bismo mi, koje smo se odazvale, našim mladima bile odraz uskrsne radosti iz koje izvire preobrazba Crkve i društva u snazi Božjega duha.
Moleći za svakoga od vas Božji blagoslov, želim da vas Uskrsli svojim duhom obnovi tako da svaka od nas uzmogne dati svoj doprinos u obnovi svijeta. Sretan Uskrs i postojan hod u vjeri u Uskrsloga, želi vam vaša
s. M. Emila Barbarić
provincijalna predstojnica