• Slika prva

Majko, ništa ti nije bilo teško

Majko, ništa ti nije bilo teško

Propovijed mons. Egidija Živkovića, željezanskog biskupa, na blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković 9. srpnja 2017. u Blatu na Korčuli.

 

Dragi Blaćani i Blaćanke, preuzvišeni mjesni biskupe i dragi brate Mate, dragi župniče i braćo svećenici, drage časne sestre i majko provincijalka Emila, poštovani načelniče i općinski vijećnici, predstavnici kulturnih i političkih institucija, voljeni moj Hrvatski narode od kopna priko svih mora od Amerike do Australije, te od Babine do Vela Luke. Kao sin Hrvata iz Austrijskoga Gradišća u 18 koljenu, od srca vas pozdravljam, u ime Gradišćanskih Hrvata, geslom naše franjevačke sestre Marije Propetoga Petković: Mir vam i dobro!

Kao veliki poštovatelj časnih sestara redovnica želim s vama danas zajedno analizirati svjetli primjer današnjice djevojke - žene  iz Blata, časne sestre kao majke časnih sestara i siromašnih te blaženice kao uzora i ponosa Crkve u Hrvata i Katoličke crkve uopće.

Drage časne sestre i draga braćo i sestre. Danas želim s vama promišljati o tri najznačajnija simbola današnjice, koja su najvažnija današnjem svijetu, a koja nisu popularna i rado prihvaćena od današnjega svijeta zbog svoga tereta i obveza, kako prema Bogu tako i prema čovjeku.

Kada sam 2003. godine bio u Dubrovnikuna proglašenju ove blaženice, čuo sam kako je Sveti Otac Ivan Pavao II.  tražio od nas, da mi za svoj život uvijek uzmemo nešto iz života i djela Marije  Propetoga Isusa. Prije dvije godine dok sam slavio u Blatu 50. jubilej tri bračna para iz ove vaše župe, među kojima su bili i roditelji pastoralnoga asistenta naše Željezanske biskupije Ive Šeparovića, zapazio sam kroz osobnu molitvu neke posebnosti kapele, kamenoga groba, fotografija bolesne djece i mladi te ispisanih molitvi na papirima natopljenim suzama s kojima je grob bio prikriven. Danas sam došao na grob blaženice i ja staviti svoju molitvu, te želim zajedno s vama promišljati o vašoj, to jest našoj blaženici.

  1. Želim promišljati prvo o Mariji Petković kao majci.
  2. Rado ću razmišljati o propetome križu čije je ime uzela Marija Propetoga Isusa
  3. Hoću sa vama podijeliti i patnju ljudsko siromaštvo sa Marijom, Majkom siromašnih iz Blata i cijeloga svijeta.

 

Ne zna se što je teže i bolnije. Križ - Propeti -  majka pod križem, a oko križa siromaštvo ljudskoga duha i ljudske bijede, koje razapinje i majku i sina.

1. Ne mogu braćo, a da ne započnem ovo promišljanje hvalospjevom „Veliča“ koji je bio preludij Isusovoga života i života Marije  Propetoga Isusa. „Veliča duša moja Gospodina, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Uzvisi neznatne i siromašne a ponizi i rasprši oholice umišljene.“ Vidite braća! Život i jedne i druge Marije bio je prožet veličanjem Boga, uzvisivanjem neznatni i siromašni a ponižavanjem oholi te slavljenje milosrdnoga i Svesilnoga Boga koji učini velika djela po Mariji. Prekrasno je čuti riječi: Odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom. Ovo su bile proročke riječi skromne Marije Petković. Pa jeste li vi ljudi Božji svjesni Božjega dara s neba. Heeeej moj narode: Imate blaženicu za sve naraštaje i pokoljenja. Imate zagovornicu u nebu. Blaćani.  Znate li se vi uopće radovati tome daru Boga, daru neba, daru vaših pradjedova, koji su ovaj dar izmolili na krvavim koljenima škrte otočke zemlje, uz buku ludoga mora i žar ljutoga dalmatinskoga  kamena.

Danas, u evanđelju imamo prekrasnu vezu između BDM i njezinoga sina.  I jedno i drugo, i Marija i Isus mole i traže mir u duši i naglašavaju potrebu kliktanje i radosti ljudske duše, gdje završavaju sve ove pomiješane emocije u riječima sv. Augustina: „Samo je u Bogu mir dušo moja“

Toliko smo i kao osobe i kao društvo upali u velike krize. Zapetljali smo se u probleme, iscrpili smo se nebitnim stvarima, bavimo se glupostima ovoga svijeta. Osiromašili smo sebe i ovaj svijet zbog neodgovornosti i prema čovjeku i prema Bogu. Više nam je dosta svega od našega umora, bez obzira jesmo li majka, otac, dijete, svećenik, biskup, časna sestra, političar, umjetnik, ribar ili radnik. Svi zijevamo kao riba bez vode za odmorom, mirom i lukom smiraja. Znaj reći stop nevoljama i ne izmišljajte sami sebi suvišne probleme.

Evo ga, kad su milijuni ljudi krenuli na duhovni i tjelesni godišnji odmor, kad su se sve ptičice iz gore spustile na more, pred lice nam Marija Propetoga Isusa baš danas stavlja Kristovo evanđelje: Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Vjerujte mi da ćete u meni naći spokoj dušama svojim.

Najumornija ali i najsvetija bića ovoga svijeta su majke. Na zemlji imamo tjelesne majke ali i duhovne majke, koje vode brigu kako za djecu tako i za starije. To su naše časne sestre koje svoju ženstvenost u ime Boga, iskreno majčinski daruju svakome čovjeku kao što je to radila i utemeljiteljica sestara franjevki Marija  Propetoga Isusa, na pet kontinenata svijeta. 

Neizmjerna je vrijednost majke Marije Propetoga, koja je sebe i svoj cijeli život darivala ljudima širom svijeta. Kao majka se darivala malenima radeći kao misionarka po cijelome svijetu gdje upravo sada žive i rade njezine sestre.

 Majko ništa ti nije bilo teško. Kao djevojčica si hodala po uskim i starim baleganim Babinskim putevima i Blatskim starim kućama i konobama. Uz pucketanje zimske vatre prebirala si krunicu sa uplakanim majkama i zabrinutim obiteljima. Hodala si po prašnjavim i kamenim putevima naše Domovine tako što si  obraćala: i putnika, i seljaka i ribara na put prema Bogu. Skupljala si dicu bez roditelja u teškim vremenima rata i neimaštine. Druge si hranila a ti si i sama bila gladna. Jela si koricu crnoga staroga kruha i gulila posljednji komadić špeka, sa one darovane, tvrde stare svinjske kore u onima teškim vremenima rata i gladi. To je bilo odricanje i davanje za drugoga. Bog je kroz tebe imao oko za siromahe. Bila si uistinu prava  duhovna majka.

2. Znam! Život te je razapinjao i nije te mazio. Bila si propeta na križu svojih i redovničkih boli i kušnji. Ali ti si znala za kim ćeš poći. Tko je tvoj put? Znala si kome ćeš posvetiti svoj život. Tko je tvoj život? Znala si čitati znakove ovoga vremena. Tko je tvoja istina? Propeti Krist te je vodio, jer si mu duboko vjerovala da je On put, istina i život. Ti si mu dala svoju ruku a on ti je dao svoju snagu. On ti je ulijevao nadu za bolje sutra. On te je razapinjao ali i skidao sa  tvoga križa. Ti si primjer svima nama gdje čovjek mora stati, gdje se mora  odmoriti, kome svoj život darovati i koga slijediti. Propeti je naša snaga i smisao. Zato idite braćo za Kristom ako se želite odmoriti. On i vas danas zove: Dođite k meni, ajde pođite za mnom svi vi jer ste izmoreni i opterećeni. Ne lažite me da nemate tereta i križa, da nemate problema i da niste umorni. Uzmite jaram moj na se i s križem me slijedite, jer ja sam krotka i ponizna srca.

3. Bog se po Mariji Petković upravo htio približiti malenima, siromašnima i poniženima. Zanimljivo je danas, da su baš takozvani veliki, postali sitne i male duše. Kako su bogataši očekivano brzo postali jadni, bijedni i siromašni duhom. Čudno je da su se moćni ljudi na vlasti i u politici toliko ponizili i počeli puziti pred sitnim interesima i pred kupljenim funkcijama.

Danas se svijet koliko toliko brine za pravoga tjelesnoga siromaha i gladnoga čovjeka. Ali danas bi Crkva kroz svoje svećenike i časne sestre trebala još više voditi brigu za sitne i jadne, duše koje su u sebi siromašne duhom. Da je ne znam koliko čovjek moćan i bogat tijelom, ništa ne vrijedi ako je siromašan duhom. Takvih siromaha ima i u vašem mjestu i u domovini Hrvatskoj. Ta moralna i duhovna sirotinja uništava naš Hrvatski narod. Kada ne bi bilo moralne sirotinje i svjetski pokvarenjaka, koji misle samo na sebe nikada u svijetu ne bi bilo gladi i siromaštva. Marija Propetoga nas,  a posebno svjetske političare, poziva na pravednu  raspodjelu onoga bogatstva, što ga imamo.

A što je poruka naše blaženice?

Ona nas poziva na svoj grob da tamo duboko promislimo o svojim umorima i teretima. Poziva nas danas sve. Dođite k meni. Da, dođite baš k meni. Moje tijelo i moj grob nisu muzej općine Blato i turistička kapela Korčulanske agencije. Moj grob je mjesto odmora i opomene prvo vama Blaćanima pa onda cijeloj Hrvatskoj. Dokle ćete se dijeliti sad na ove sad na one, dokle ćete se svađati kao praščići oko jedne sise. Dokle ćete misliti da je samo vama dato pravo da vječno upravljaš općinom,  gradom i državom.

Dajte mladim generacijama priliku, dajte pametnijima od sebe politiku, dajte mudrijima od sebe vlast, dajte sposobnijima od sebe narod, dajte siromašnijima od sebe bogatstvo ove lijepe Domovine. Dajte i drugima da mogu normalno živjeti i sebe dokazati. Ne umišljaj sebi da si ti jedini mudri i pametni čovjek ili žena. Shvati, ti nisi Gospodar neba i zemlje. To pripada Bogu i narodu a ne  jednome  čovjeku. Ponizi se pred Bogom a ne puzi pred čovjekom.

Ne živite svoj život na svađi i nemiru, ne bavite se geslom zavadi pa vladaj. Ponašajte se majčinski, poručuje majka Marija Propetoga. Imate mene u Blatu kao glas savjesti, koja će vas uvijek opominjati: živite u Blatu a ne budite blatnjavi, krećite se kroz Blato a ne budite prljavi. Živite pošteno i ne kaljajte ugled jedni drugima jer kako kaže pjesnik: Navik živi ki zgine pošteno!

 Sjećam se svoga djetinjstva. Ja sam u prljavom blatu kao dite pravio ciglu za kuću. U zemljanom blatu sam kao seosko dite sadio voće i povrće. Ali ovo je mjesto kao Blato, za vas bilo a vjerujem da će i biti  izvor života. Izvor  neki novi blaženika i svetaca što iskreno molimo od Boga i za Mariju  Propetoga.    

Prema svetome Pismu u „blatu“ je i Bog stvarao čovjeka. Ali ne vjerujem da je to bilo u vašem Blatu. Ovdje je više kamena nego blata i zemlje. Zato kod vas Bog nije stvarao čovjeka od zemlje, nego je od kamena kanio stvoriti samo ženu i to jaku, čvrstu i moćnu kao što je stvorio Mariju Petković. Iskreno želim i molim za vas, da se u općini Blato događa vjernost, milosrđe i veličanje Boga.   

Neka Blato bude pojam rasta i čistoće a ne pojam prljavštine i bolesnih podjela.   Marija  Propetoga zna da je Blato dalo 100 različitih doktora ovdje na zemlji ali ona se pita koliko vas je doktoriralo u poniznosti pred Ocem koji je na nebesima. Sve vaše zemaljske diplome će ostati u konobi na starom i smrdljivom ormaru a nebeska diploma se nosi sa sklopljenim rukama u radost neba. S tim se braća ponosite. To je Kristov jaram, to je Kristov križ kojega svatko treba staviti na svoja ramena i ponijeti na spokoj svoje duše. Živite i umrite s Bogom i s križem Propetoga u ruci, kao vaša blaženica.

 

ZAKLJUČAK

Želim završiti svoju propovijed sa kratkom molitvom  i pjesmom!

Marijo Propetoga Isusa, molim te učini nas sve dobrim majkama, solidarnim ljudima za siromašne duše i strpljivim u životu dok nas razapinju naši životni križevi. Ti budi uzor svima nama, a posebno budi duša Blatu i našim časnim sestrama. Isprosi nam nova duhovna i redovnička zvanja, posebno tvojim Kćerima Milosrđa. Zagovaraj kod Boga, tebi, tvoje tako drago domaće Blato, domaću biskupiju Dubrovačku i tvoju domovinu Hrvatsku! Ja ti kao ponizni mali Gradišćanski biskup od 1,90 m, s radošću mogu reći, a usuđujem se pred vama, ne baš sa puno srama i zapjevati,  jer nisam Dalmatinac,  ono što u ovome času osjećam prema tebi Majko. Ne znam lipo pivati kao vi ali znam iz srca i glasno. Budući da ne mogu od prve pogoditi intonaciju, zato sam sa sobom poveo pomoć, moga pastoralnog asistenta Ivu Šeparovića a sina vašega Blata. Ova pisma  će dirnuti i vašu dušu:

Oj ti dušo, moje duše, čuvao te dobri Bog!

Draga braćo! Sve vas pozivam da skupa zapjevamo našoj voljenoj franjevačkoj majci Mariji i njezinoj dobroj duši, za koju ćemo od danas iz  srca moliti, radi nas samih i ovoga meni voljenoga Blata i ljubljene moje stare domovine Hrvatske, neka je dobri Bog što prije proglasi svetim. Završetak propovijedi darujem baš vama, moj voljeni Hrvatski puče. Zapjevajmo skupa sestre i braćo, jer vi to bolje od mene znate, moje Hrvatice i Hrvati. Ono što sam ja svojim pjevanjem pokvario, eto sada vi popravite: Idemo skupa!

Oj ti dušo, moje duše, čuvao te dobri Bog!

Blažena Marijo Propetoga Isusa Petković, moli za nas.  Amen

                           Dr. Egidije Živković, željezanski biskup 

 

 

© 2017 DKM
Izrada web stranica: Dedal komunikacije